Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-56/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 17 Pr- 140/2023 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća od 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 17 Pr-140/2023 od 12. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 2.755,19 eura s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke dok je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržan u bruto iznosu. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se dosuđeni iznos isplati punomoćniku tužitelja. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 3.326,35 eura s pripadajućim kamatama.

2. Protiv ove presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti poriče žalbene navode tužene. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sporno je između parničnih stranaka je li tužitelj ostvario pravo na razliku plaće s osnova prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdana i u smjenama za razdoblje rujan 2012. do 31. svibnja 2014.

6. U periodu na koji se odnosi utuženo potraživanje tužena je donijela veliki broj propisa kojima je željela precizno regulirati pravne osnove mogućih potraživanja djelatnih vojnih osoba, što je bio razlog velikog broja sporova upravo zbog nepreciznosti, nejasnoće do tada važećih propisa.

7. Pravilno cijeneći sve propise koje je citirao u prvostupanjskoj odluci sud prvog stupnja pravilno je utvrdio svaki pravni osnov i visinu pripadajuće naknade za tužitelja.

8. U ovoj fazi postupka je sporno između parničnih stranaka sadržaj dnevne evidencije rada, što je radio tužitelj, dok je tužena dostavila pregled nazočnosti tužitelja na radu.

9. U takvoj procesnoj situaciji pravilno je sud prvog stupnja prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev koji je utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen kao varijanta tri.

10. Naime, svaka od varijanti koji je obradio vještak polazi od različitih pretpostavki, što ima za posljedicu i različiti rezultat, visinu potraživanja. Vještak je prihvaćajući ovu varijantu pošao od pretpostavke da je teret dokaza o vremenu i vrsti posla koje je obavljao na radu pošao od primjene odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o obrani.

11. Slijedom svih citiranih propisa i to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću i subotom u ukupnom iznosu kao to konačno potražuje tužitelj u skladu s varijantom 6 nalaza i mišljenja knjig. vještaka kojemu i ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru jer je sačinjen temeljem dokumentacije tužene ali i iskaza tužitelja i svjedoka koji su u bitnome suglasni te potvrđuju da evidencije rada na terenu ne prikazuju stvarno odrađene sate rada, pa u skladu sa svim naprijed navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, tužena nije tužitelju isplatila plaću u skladu sa stvarno odrađenim satima.

12. Sud je pristupio utvrđivanju relevantnih činjenica koje se tiču tužiteljevog radnog angažmana u smislu njegovog konkretnog trajanja, preciziranog po danima odredivši knjigovodstveno financijsko vještačenje zadavši vještaku da utvrdi vrstu i količinu tužiteljeva rada temeljem dokumentacije o radu tužitelja koja je dostavljena od strane tužene, kao tužiteljeva poslodavca, time da je, po nalogu suda, vještak izvršio izračun i na način da je tužitelju obračunao sve prekovremene sate rada iskazane u dnevnim evidencijama (teren i specifične oblike terena) ali i izračun na temelju izjava svjedoka i tužitelja.

12.1. Ovaj sud je prihvatio iskaze svjedoka te iskaz tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu, iz kojih iskaza suglasno proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sata. Svjedoci, koji imaju neposrednih saznanja o radu tužitelja te koji su vrlo detaljno iskazivali o radu na terenu kao i na odavanjima počasti umrlim braniteljima te na obranama od poplava (specifični oblici terena) kao i njima suglasan iskaz samog tužitelja, potvrđuju da je prekovremeni rad postojao, da su iskorišteni slobodni dani koji su im priznati ali bez obzira na broj ostvarenih prekovremenih sati, dok im za prekovremene sate koji nisu pokriveni slobodnim danima nije isplaćena naknada plaće.

12.2. Temeljem suglasnog iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme već znatno duže. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite, a što se tiče svjedoka, kroz utuženo razdoblje radili su s tužiteljem te iskazivali na temelju svojih neposrednih, osobnih saznanja, cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu, gdje se rad sastoji uglavnom od vojnih vježbi, djelatne vojne osobe, pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati, dakle samo redovno radno vrijeme, a posebno da bi bili odobravani slobodni dani u situaciji da prekovremenog rada nije bilo.

Valja napomenuti da je logično da svjedoci i tužitelj nisu mogli sa sigurnošću iskazati koliko se točno radilo svakoga dana zasebno, po datumima boravka na terenima, a niti su to pokušavali, a u konačnici po prijedlogu tužitelja je vršen izračun prekovremenih sati rada za one prekovremene sate koji nisu evidentirani. Nadalje, tužitelj ne odriče korištenje slobodnih dana te je i sam predložio da se od prekovremenih sati rada odbiju iskorišteni slobodni dani.

13. Također valja istaknuti i da Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 14 Poslovni broj:14 Pr-106/2022-9 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

13.1. U svojoj odluci br. Rev- 927/2022-2 od 7. veljače 2023., a vezano uz postavljeno pitanje povodom kojega je dopustio podnošenje revizije, a koje pitanje glasi: ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?'', između ostaloga, navodi:

"…. svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa je tako i tužitelj mogao, osporavajući tvrdnju tuženice prema kojoj je vodila urednu evidenciju radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka, kojim dokazom bi osporio vjerodostojnost navedene evidencije tuženice. Pri tome ovaj sud ističe da tuženica ovdje tvrdi da je evidenciju radnog vremena vodila uredno, pa ako je to tako tada je osporavanje istinitosti te evidencije bilo na tužitelju, a da s druge strane tužitelj istovremeno tvrdi i dokazuje da ta evidencija nije točna. U tim okolnostima sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti iskaza saslušanog svjedoka i utjecaja toga iskaza na zaključak o ocjeni kvalitete evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima koji su saslušani, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali i ako nisu zašto, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena."

13.2. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu, kao djelatna vojna osoba, obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama blagdanima, da mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni, svjedok i tužitelj navode da tužena nije vodila preciznu i pravilnu evidenciju u pogledu prekovremenih sati rada te da je tužitelj, kada je bio na terenu u utuženom razdoblju, radio radnim danom i subotom i nedjeljom, pa je sud prihvatio izračun vještaka u varijanti sačinjenoj po prijedlogu tužitelja, uz umanjenje za slobodne dane, a u skladu s kojom je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev.

14. Kako presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka to je valjalo odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 150. ZPP-a. Tužitelju jesu dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje ovoga postupka.

U Splitu 20. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović