Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-3376/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinka Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnici Ivani Štih odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-926/2024 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-926/2024 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 856,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.509,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od

2.503,96 eur kao previsoko postavljenim."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 3. srpnja 2020.godine."

3. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP- a, te predlaže da sud drugog stupnja preinači odluku u tom dijelu u skladu sa žalbenim navodima.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer protivno žalbenim navodima zaključak suda nije proturječan ostalim dokazima u spisu i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je zadobila prednica tužitelja, njegova majka SE u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. siječnja 2019.

10. Sporno je u ovom stadiju postupka koje je ozljede SE zadobila u predmetnoj nezgodi odnosno visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu na temelju u postupku utvrđenih činjenica i to:

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka radiologa dr. Ivice Mažuranića utvrdio da iz rengenskih snimki zdjelice i desne podlaktice od 7. siječnja 2019. se ne vide znakovi svježe koštane traume i da iz njih ne proizlazi prijelomi koji se navode u nalazu kirurga od 13. veljače 2019.,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga dr. Žarka Rašića utvrdio da nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, a s obzirom da nije došlo do prijeloma,

- da je zbog ozljeda prednica tužitelja trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta šest dana i slabijeg intenziteta 35 dana, te da je tzv. primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kontinuirano tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno sedam dana i manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 45 dana, tuđa nestručna pomoć je bila potrebna sedam dana u trajanju od tri sata, 30 dana po dva sata i još sedam po jedan sat dnevno,

- da stranke nakon usmenog očitovanja vještaka nisu imale primjedbe niti prigovore, pa je sud prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka kao stručne i objektivne, izrađene od strane stručnih osoba.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) nalazi utvrđenim da je kod prednice tužitelja došlo do ozljeda uzročno posljedično povezanih sa štetnim događajem nastalim krivnjom osiguranika tuženika, a slijedom toga da pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, pri čemu isto odmjerava u iznosu od 1.500,00 Eur.

13. Isto tako polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja te sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a za tuđu pomoć i njegu primjenom cijene sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 Eur, utvrđenom primjenom odredbe članka 223. ZPP-a prvostupanjski sud je dosudio naknadu neimovinske štete s osnova tuđe pomoći u iznosu od 352,00 Eur.

14. Prema navedenom, dosuđeno je s naslova neimovinske štete i imovinske štete ukupan iznos od 1.852,00 Eur, pa kako je tuženik tijekom trajanja postupka isplatio prednici tužitelja nesporni iznos štete u iznosu od 995,42 Eur, to je tužitelju dosuđena razlika u iznosu od 856,58 Eur, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 2.503,96 Eur odbijen kao previsoko postavljenim.

15. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

16. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prilikom odlučivanja o visini pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha i cilju kojom služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Polazeći od odredbe članka 1100. ZOO-a sud prvog stupnja je na temelju provedenog vještačenja utvrdio sve parametre za određivanje pravične novčane naknade, te s toga osnova pravilno dosudio iznos od 1.500,00 Eur, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je visina odmjerena u preniskom iznosu.

18. Naime, prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na psihičko i fizičko zdravlje prednice tužitelja, te na njezino funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

19. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002., a koji je izmijenjen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard-pravičnost (pravična novčana naknada), dok su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama. Na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja pisanog zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju, odnosno od dana 16. srpnja 2019., a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a.

20. Na žalbene navode tužitelja za navesti je da se hrvatski parnični postupak temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora navesti sve one činjenice koje su pravne relevantne za zastupanje onih pravnih posljedice koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

21. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP-a). To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je kod prednice tužitelja prilikom predmetne prometne nezgode došlo do prijeloma.

22. Nadalje sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Naime tuženik smatra da je trebalo priznati ukupan trošak na način da je na sve parnične radnje trebalo primijeniti vrijednost boda koja je bila na snazi u trenutku izvršenja tih radnji.

23. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. točka 3.).

24. U trenutku kada je sud donio pobijanu odluku i odlučio o troškovima postupka 25. listopada 2024. na snazi je nova Odvjetnička Tarifa ("Narodne novine" broj 138/23), koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i kojom je propisano Tbr. 54. da vrijednost boda iznosi 2,00 Eur.

25. Stoga prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za sve radnje bez obzira kada su poduzete primjenjuju se odredbe Tarife koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

26. Naime, na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 14. lipnja 2024. zauzet je stav, da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 Eur) valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci treba dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 Eur) i za radnje koje su poduzete prije izmijenjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 Eur).

27. Jednako pravno shvaćanje je primijenjeno u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

28. Za navesti je da je prvostupanjski sud pravilno obračunao troškove postupka pri tome cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno, te pravilno utvrđujući vrijednost boda, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

29. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović