Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-254/2021-9
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Reiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Karlovcu pod posl. br. Su-543/19, radi isplate, 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.
II. U ovom predmetu provest će se financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku D & S d.o.o. Karlovac, Kralja Tomislava 10 a.
III. Poziva se vještak iz točke II. rješenja nakon uvida u spis i dokumentaciju u spisu u roku 30 dana izraditi vještvu u kojem će utvrditi:
- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom, po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, u mjesečnim iznosima i ukupno za razdoblje od isplate kredita pa do njegove otplate.
IV. Nakon vještačenja nalaz i mišljenje dostavite u roku od 30 dana u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, kao i račun u dva primjerka.
V. Ukoliko koja od stranaka ima dodatne prijedloge za dopunu rješenja o vještačenju u dijelu u kojem je dan zadatak vještaku za izradu nalaza i mišljenja, poziva se dostaviti sudu u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja.
VI. Poziva se tužitelj uplatiti predujam za vještačenje u roku od 30 dana u iznosu od 300,00 na račun sudskog depozita Općinskog suda u Karlovcu, broj:
IBAN: [broj bankovnog računa], pozivom na br.254-21-1. model 00, opis uplate: uplata predujma za vještačenje u spisu br. P-254/2021.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kao u uvodu ovog rješenja, radi isplate novčane tražbine i vraćanja primljenog po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 148-50-3921900, o promjenjivim kamatama koje su određene prema jednostranoj odluci banke odnosno radi isplate neosnovane stečene tečajne razlike. Slijedom toga, a zbog naplate veće kamate od ugovorene i povrata spomenute tečajne razlike, predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon provedenog postupka donijeti afirmativnu odluku o njegovom potraživanju, sve uz dosudu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i trošak.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i na ročištu od 14.listopada 2021. i dalje isticao prigovor nenadležnosti ovog suda, pa se ovim rješenjem odlučuje o istom, kao i daljnjem tijeku postupka.
3. Vezano uz prigovor nenadležnosti ovog suda treba reći da će se, prema odredbi čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva), smatrati nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na tri glavna kriterija za test kojemu se podvrgavaju jednostrano određene klauzule:
- ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo,
- mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i
- mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
4. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je 14. travnja 2007. kada je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, dalje: ZZP/03), a odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
4.1. Odredbom čl. 82. ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu, a odredba čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
5. Presudom Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.
6. U konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi, budući živi u [adresa] odnosno na području Općinskog suda u Karlovcu, uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.
7. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
7.1. Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.
8. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, nije sadržavao odredbe o nadležnosti suda pred kojim bi potrošač mogao pokrenuti postupak u vezi s ugovorom o kreditu, pa je pitanje sudske mjesne nadležnosti bilo određeno tada važećim odredbama Zakona o parničnom postupku.
9. U ovom postupku tužitelj iz [adresa] je podnio tužbu 2021. Općinskom sudu u Karlovcu, kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi: (1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
10. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
11. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
12. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
12.1. Polazeći od sadržaja citirane odredbe odredbi čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.
17. Citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.
12.2. Drugačije tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, smatra se da bi dovelo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedici primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.
13. Slijedom naprijed navedenog a u vezi ništetnosti ugovorne odredbe koja sadrži prorogacijsku klauzulu, donosi se odluka kao u toč. I izreke ovog rješenja, jer je dakle tužitelj koji ima prebivalište u [adresa], pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkom ugovoru o kreditu, iscrpio podnošenjem tužbe ovom sudu (Općinskom sudu u Karlovcu), kao mjesno nadležnom prema njegovom prebivalištu, pa je dakle odbijen njegov prigovor mjesne nadležnosti ovog suda i određeno provođenje vještačenja kako je sadržano u daljnjim točkama ovog rješenja.
i te riješiti
14. Nakon održanog ročišta i očitovanja stranaka o predloženim dokazima, radi utvrđenja činjenično- pravnog stanja i visine potraživanja donosi se rješenje kao u točkama II. – VI. izreke ovog rješenja.
U Karlovcu 20. veljače 2025.
Sutkinja
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja iz točke I. izreke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog Županijskom sudu, putem ovoga suda, pismeno u tri primjerka, a iz točke II. – VI. izreke id. rješenja nije dopuštena žalba.
Dna:
1. Tužitelju po pun. Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu.
2. Tuženiku po pun. iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5.
3. Vještaku D & S d.o.o. Karlovac, Kralja Tomislava 10 a., uz spis, nakon uplate predujma.