Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-3081/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te mr. sc. Zrinka Tironi, kao članica vijeća u pravnoj stvari tužitelja ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o., Zagreb, Derenčinova 1, protiv tuženika: Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9170/2023 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9170/2023 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3210430166, od 1. kolovoza 2007., sklopljenog između tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, te iste ne proizvode nikakve učinke, i to:

- dio odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora, a koja glasi: ''i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora'';

- dio odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora, a koja glasi: ''u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.'' i - dio odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora, a koja glasi: ''Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.''.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, zbog ništetnosti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, iznos 822,59 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 1,96 EUR od 28. studenoga 2007. do isplate,

- 1,96 EUR od 12. prosinca 2007. do isplate,

- 1,96 EUR od 24. siječnja 2008. do isplate,

- 1,96 EUR od 25. veljače 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 25. ožujka 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 2. travnja 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. svibnja 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. lipnja 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. rujna 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. listopada 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. studenoga 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. siječnja 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. veljače 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. ožujka 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate,

- 6,31 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. rujna 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. studenoga 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. veljače 2010. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate,

- 11,38 EUR od 1. travnja 2010. do isplate,

- 11,38 EUR od 3. svibnja 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. rujna 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. listopada 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 2. studenoga 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 10,14 EUR od 3. siječnja 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. travnja 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 10,14 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. rujna 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 3. listopada 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. studenoga 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 3. rujna 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. studenoga 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 3. prosinca 2012. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 3. lipnja 2013. do isplate,

- 9,16 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 5. studenoga 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 5. prosinca 2013. do isplate,

- 9,24 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 5. ožujka 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 4. travnja 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 5. svibnja 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 5. lipnja 2014. do isplate,

- 8,86 EUR od 4. srpnja 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 6. kolovoza 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 5. rujna 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 3. listopada 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 5. studenoga 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 5. prosinca 2014. do isplate,

- 8,85 EUR od 7. siječnja 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 5. veljače 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 5. ožujka 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 3. travnja 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 6. svibnja 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 5. lipnja 2015. do isplate,

- 8,73 EUR od 3. srpnja 2015. do isplate,

- 8,69 EUR od 4. kolovoza 2015. do isplate i

- 8,92 EUR od 1. rujna 2015. do isplate,

po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.341,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavaka 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučilo o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavaka 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu broj 3210430166 od 1. kolovoza 2007. i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu broj 3210430166 od 1. kolovoza 2007. kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 109.000,00 kuna s rokom otplate od 96 mjeseci uz kamatu od 5,50 % godišnje,

- da se kamatna stopa tijekom Ugovora mijenjala jednostranom Odlukom banke, a koja početna kamatna stopa je iznosila 5,50 %,

- da među strankama isu bili ugovoreni parametri za promjenu kamatne stope,

- da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te da je tako tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata prema kojoj je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, - da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali da nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno,

- da je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, te koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke proizlazi da ukupno potraživanje tužitelja temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračuna tih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 822,59 Eur.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je dio utuženih odredbi Ugovora o kreditu od 1. kolovoza 2007. nepošten, a time i ništetan, pa da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

13. Ovakav pravni zaključak suda prvog stupnja je pravilan, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje : ZOO).

15. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakosti, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

16. Samo po sebi ugovaranje promjenjive kamatne stope nije ništetno, međutim, ugovarajući način promjene kamatne stope koja kako je to navedeno u članku 2. Ugovora o kreditu između stranaka ovaj sud smatra da je izvjesno da je unošenjem u ugovor o kreditu formulacija o načinu promjene kamatne stope na način kako je to navedeno u članku 2. Ugovora potpuno neodređena formulacija glede načina promjene promjenljive kamatne stope i da je to suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kako trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao cijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

17. Na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Banke kako visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanje je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikad na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo.

18. Upravo zato je i tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati u smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što ona međutim nije na valjan način ocijenila jer se zadovoljila nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz naprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužitelju kao potrošaču ostala potpuno nerazumljiva.

19. Kako je spornu odredbu o promjeni kamatne stope unaprijed formulirao tuženik kao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj temeljem odredbe članka 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22 – u daljnjem tekstu ZZP), smatra se da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a prema odredbi članka 49. stavak 1. ZZP-a istog zakona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Dakle, da bi se utvrdilo da je određena odredba ugovora nepoštena zbog toga što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo mora postojati i drugi kvalifikatorni element, a to je da je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Takav pravni stav zauzet je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. studenog 2020., a takav pravni stav prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga, se u odnose na žalbene navode tuženika ističe da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja primjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, a među strankama nije niti sporno da nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva. Pored toga, tuženik u odgovoru na tužbu tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati.

22. Posebno se ukazuje da u ovom slučaju nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost, a time i ništetnost, pojedine odredbe ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.

23. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamate sadržane u dijelu članka 2. predmetnog ugovora nepoštene i da su ništetne, a eventualno mogućnost da tužitelj raskine taj ugovor ne čini niti daje tim odredbama karakter poštenih odredbi.

24. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su utužene odredbe Ugovora djelomično ništetne, a posljedica te ništetnosti je da je tuženik dužan vratiti ono što je primio po osnovi takvog ugovora.

25. Naime, odredbom članka 1111. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

26. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Budući da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrdio da je tuženik temeljem ništetnih odredbi ugovora za utuženo razdoblje naplatio od tužiteljice razliku u ukupnom iznosu od 822,59 Eur, to je pravilno taj sud postupio kada je za navedeni iznos prihvatio zahtjev tužitelja zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike kroz to razdoblje, a sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a.

28. Za navesti je da je odredbom članka 11.a. stavkom 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12 u daljnjem tekstu ZIDZPK/12) propisano, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:

a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i

b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecanja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

29. Prema stavku 2. istog članka, parametri stavka 1. ovog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, dok prema stavku 3. tog članka promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja, od sumarnog efekta promjena parametara iz stavka 1. točke a ovog članka.

30. Stavkom 4. istog članka propisano je, a ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1 ovog članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa, a stavkom 5. propisano je ako se uslijed promijenjene ugovorne promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od 3 mjeseca od primitka takve obavijesti potrošač ima pravo na privremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

31. Ovaj sud prihvatio je nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka jer je isto dano u skladu s pravilima struke, te je temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, prvostupanjsku sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime pretplate kredita zbog primjene jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio iznos glavnice od 822,59 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

32. Sukladno pravnom shvaćaju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20, zastarni rok se računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, pa kako je pobijanom prvostupanjskom presudom odlučena ništetnost dijela Ugovora o kreditu to nije protekao rok od 5 godina za isplatu pretplaćenih kamata kao posljedica ništetnosti tog dijela ugovora.

33. Pri obračunu troška postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

34. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović