Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-32/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. OIB: 10840749604 iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Posavec Mitrov, odvjetnica iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2024., poslovni broj Pr-14379/2021-136, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2024., poslovni broj Pr-14379/2021-136.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od dana 12.04.2011. godine tuženika, i to GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, tužiteljici i to MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika, a sve temeljem Ugovora o radu od dana 10.05.2005. godine, a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice, i to MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, i tuženika, i to, GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:10840749604, kao poslodavca, nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku, i to GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, vratiti tužitelja, i to MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto iz Ugovora o radu od dana 10.05.2005. godine, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, i to sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, i to GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, isplatiti tužiteljici, i to MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 21.844,40 EUR (slovima: dvadeset jedna tisuća osamsto četrdeset četiri eura i četrdeset centi), i to zajedno s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, a koja zakonska zatezna kamata teče do dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa sve do isplate i to:

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.03.2013. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.04.2013. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.05.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.06.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.07.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.08.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.09.2013. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.10.2013. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.11.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.12.2013 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.01.2014 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.02.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.03.2014 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.04.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.05.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.06.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 634,20 eura od dana 16.07.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 260,45 eura od dana 16.08.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 237,53 eura od dana 16.09.2014 godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.10.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.11.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.12.2014. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.01.2015. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.02.2015. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.03.2015. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.04.2015. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.05.2015. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 828,49 eura od dana 16.06.2015. godine pa do dana isplate, te nadalje bruto iznos od 828,49 EUR (slovima: osamsto dvadeset osam eura i četrdeset devet centi), za svaki mjesec do dana povratka na radno mjesto, a koji svaki mjesečni iznos dospijeva 16. dana mjeseca koji slijedi mjesecu za koji je tuženik dužan tužitelju isti iznos isplatiti, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom, i to sve u roku

od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koju stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 7.902,19 eur, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode, predložio da se žalba odbije kao neosnovana uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP-a, jer u prvostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, te nisu međusobno proturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju svjesna i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6.1. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

6.2. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s navedenim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući provedene dokaze utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP-a na koju se također sadržajno ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužiteljice od 12. travnja 2011., da radni odnos nije prestao, zahtjev da se tužiteljica vrati na rad na radno mjesto prema ugovoru o radu ili drugo odgovarajuće mjesto, te zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužiteljica s tuženikom **.**.2005. sklopila ugovor o radu za radno mjesto regionalni voditelj i da je čl. 10. st. 1. preuzela obvezu ispunjenja prodajnih ciljeva tuženika

- da je tuženik **.**.2011. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu iz razloga što tužiteljica nije ostvarila prodajne ciljeve za II, III i IV kvartal 2010. što se nastavilo i početkom 2011. što se smatra težom povredom radne obveze sukladno čl. 37. st. 2. Pravilnika o radu, te iz razloga što nije dostavila precizno izvješće o aktivnostima, u prvom kvartalu 2011. čime je postupila protivno odredbi čl. 37. st. 1. alineja 8 Pravilnika kao i iz razloga neprimjerenog ponašanja prema djelatnici HŠ čime je počinila težu povredu radne obveze prema odredbi čl. 37. st. 1. alineja 6. Pravilnika

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio i da u vrijeme otkaza kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti sindikalni povjerenik i da je tužiteljica pozvana na iznošenje obrane koju je u pisanom obliku iznijela 18. ožujka 2011.

- da je tužiteljica bila na dugotrajnom bolovanju do svibnja 2010. kada je 14. svibnja 2010. potpisala osobne prodajne ciljeve poslovanja za 2010. koje je odredio tuženik, a tužiteljica prihvatila i da se radilo o niskoj razini ciljeva koji su bili minimalni (svjedok JŠ) što ne spori niti tužiteljica

- da iz realizacije prodajnih ciljeva za tužiteljicu kao regionalnog voditelja proizlazi da je u razdoblju od travnja do lipnja 2010. ostvarila 22,85 % prodajnih ciljeva, od srpnja do rujna 2010. 14,54%, a od listopada do prosinca 18,28% prodajnih ciljeva

- da je tuženik 29. listopada 2010. temeljem čl. 2. Pravilnika o radu izrekao opomenu tužiteljici zbog neispunjenja minimalnih prodajnih ciljeva uz upozorenje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa

- da je tužiteljica na zahtjev tuženika u očitovanju od 17. veljače 2011. navela da je neostvarenje prodajnih ciljeva uzrokovano nedostatkom sredstava za rad (ključ ureda, neimanje tima zaposlenika, prijenosno računalo, vizit karte, GSM aparat, skadencar, edukacije), te je navela podatke vezano za plan poduzetih i planiranih aktivnosti u 2011.

- da na temelju suglasnih izjava svjedoka (LŠ, HŠ, KŠ, GŠ, JŠ) proizlazi da je tužiteljica u uredu imala sva sredstva za rad (kompjuter, fotokopir, printer, telefon, materijal) i da su svi podaci bili dostupni na internetskoj stranici tuženika i da nije bila onemogućena u svom radu ostvarenja prodajnih ciljeva jer je u to vrijeme prijenosno računalo i mobitel bila beneficija za uspješnije djelatnike

- da su između tužiteljice i djelatnice HŠ postojale određene nesuglasice, a da saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja da se tužiteljica prema istoj neprimjereno ponašala

- da je tužiteljici po povratku sa bolovanja ključ ureda uručila suradnica HŠ budući je tužiteljica odbila sama napraviti primjerak ključa, a da prije toga u ured nije mogla pristupiti samo u situaciji kada je HŠ bila odsutna

- da su višegodišnja osiguranja knjižena na tužiteljicu a zbog duže odsutnosti s posla su osiguranja za koja je potrebno podnositi ponude preuzeli savjetnici i zaposlenica HŠ

- da je nakon odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljica razdužila ključ, GSM i VIP supersim karticu.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti uz zaključak da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici a koji se odnosi na neostvarenje prodajnih ciljeva u razdoblju od 1. svibnja 2010. do 31. prosinca 2010., te prvom kvartalu 2011. godine.

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

12. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09., dalje ZR/09) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako zato ima opravdani razlog, između ostalog i ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

13. Člankom 5. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

14. Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdan razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio konkretnu obvezu iz radnog odnosa kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

15. Na temelju rezultata provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica po povratku s bolovanja 14. svibnja 2019. prihvatila osobne prodajne ciljeve određene po tuženiku koji su bili minimalni i niske razine (svjedok JŠ) i nisu ovisili o činjenici što nije imala tim zaposlenika. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica za 2010. ostvarila u prosjeku 18% prodajnih ciljeva te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da za to nije imala opravdane razloge.

16. Ovo stoga što na temelju suglasnih iskaza saslušanih svjedoka koje je prvostupanjski sud cijenio u skladu s drugim provedenim dokazima (čl. 8. ZPP-a) pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tužiteljica imala na raspolaganju sva sredstva za rad i potrebne podatke i da propusti tuženika da tužiteljici osigura službeni mobitel, prijenosno računalo i vizit karte nije tužiteljicu doveo u tako nepovoljni položaj u odnosu na ostale zaposlenike da je u spornom razdoblju ostvarila svega 18% osobnih prodajnih ciljeva koje je sama prihvatila.

17. Naime, prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne od strane prvostupanjskog suda nesporno je utvrđeno da su ostali zastupnici koji su radili u istim uvjetima ispunjavali zadane ciljeve pa se može izvesti zaključak da se tužiteljica u navedenom razdoblju nije dovoljno trudila niti s koncentracijom obavljala radne zadatke.

18. Po ocjeni ovog suda posao regionalnog savjetnika i zastupnika osiguranja je specifičan nije vezan isključivo za radno vrijeme i ured već zahtijeva kretanje u društvu, komunikaciju sa širim krugom ljudi kako bi se ostvarili zadani ciljevi. Kako tužiteljica svojim postupanjem nije ostvarila minimalne osobe prodajne ciljeve u spornom razdoblju na koje se obvezala a za to nije imala objektivne razloge to isto predstavlja težu povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu jer je tako propisano čl. 37. st. 2. Pravilnika o radu tuženika.

19. Na žalbene navode kojima tužiteljica problematizira utvrđene prodajne ciljeve prema Prilogu 2 ugovora o radu valja odgovoriti da isti nisu odlučni jer je sama tužiteljica potvrdila da su određeni osobni prodajni ciljevi u svibnju 2010. bili minimalni i ne spori da ih nije ostvarila, osim da je bilo uzrokovano objektivnim razlozima, koje nije dokazala.

20. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila drugu povredu radne obveze propisane čl. 37. 1. Pravilnika o radu, a koja se odnosi na nepridržavanje uputa i drugih naloga nadređenih. Ovo iz razloga što je tuženik od tužiteljice zatražio plan poduzetih i planiranih aktivnosti vezanih za produkciju premije i zapošljavanja potencijalnih savjetnika koje podatke je tužiteljica navela u svom očitovanju od 17. veljače 2011.

21. Nije niti dokazano da bi tužiteljica počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz čl. 37. st. 1. Pravilnika o radu na način da se neprimjereno ponašala prema drugim zaposlenicima tuženika.

22. No, za postojanje opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika nije nužno da poslodavac dokaže sve povrede koje mu se stavljaju na teret već je dostatno da dokaže da je upravo iz razloga zbog kojeg je dobio otkaz radnik prethodno bio upozoren.

23. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik poštivao proceduru otkazivanja jer je prije redovitog otkazivanja valjano opomenuo tužiteljicu i upozorio je na posljedice daljnjeg kršenja obveza iz radnog odnosa neispunjavanje minimalnih prodajnih ciljeva sukladno odredbi čl. 111. ZR-a što je razvidno iz dopisa tuženika od 29. listopada 2010.

24. Stoga u situaciji kada je tužiteljica kontinuirano kršila obveze iz radnog odnosa koji se odnose na ostvarenje prodajnih ciljeva u spornom razdoblju pa je to činila i nakon pisane opomene od strane tuženika o mogućnosti otkaza pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR-a čime nije osnovan niti tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad i da radni odnos nije prestao kao i zahtjev za isplatu plaće od otkaza od 31. svibnja 2015.

25. Tužiteljica žalbenim navodima ocjenu izvedenih dokaza nije dovela u sumnju jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto odbija tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi tužiteljice svode se na izvođenje vlastitih zaključaka koji su suprotni utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

26. Stoga neosnovano tužiteljica osporava pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja u pobijanoj presudi pa s tim u svezi i pravilnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

27. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša