U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JR, kojeg brani Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika JR podnesenom protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-4008/2021-23 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe okrivljenika JR, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda na način da se djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pravno označava kao prekršaj iz članka 181. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalba okrivljenika JR odbija se kao neosnovana, te se pobijana presuda u preostalom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik JR obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik JR proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, zbog djela prekršaja iz članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude., dok je u odnosu na prekršaj iz članka 51.stavak 1. i 5. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama optužba odbijena zbog procesne smetnje zastare.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvijesto) eura.

4. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri mjeseca).

5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio u kojoj navodi da presudu nije nikada primio pa moli da mu se ista dostavi. Ističe da raspravi nije mogao prisustvovati, o čemu je obavijestio sud, zbog toga što je istog dana imao dogovoren liječnički pregled u Zagreb, te tako nije imao mogućnosti predlagati dokaze i iznijeti svoju završnu riječ. U žalbi ponavlja navode svoje obrane te tvrdi da nije odbio vađenje krvi i urina radi analize, već da je molio da to učini kasnije jer je u tom trenutku trebao ići na RTG i operaciju, jer da su mu do tog trenutka u bolnici već izvadili dovoljno krvi te da su nju mogu iskoristiti za analizu.

6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da ga se slobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba je neosnovana.

7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovano okrivljenik ističe da pobijanu presudu nije primio jer iz stanja spisa, odnosno priložene dostavnice, proizlazi da je presuda uručena primatelju, odnosno okrivljeniku 30. siječnja 2025., te da je žalba protiv iste uložena u zakonom propisanom roku 7. veljače 2025., kada je ista kao preporučena pošiljka predana Hrvatskoj pošti. Iz liječničke dokumentacije koju je okrivljenik dostavio uz žalbu proizlazi da u vrijeme uručenja pobijane presude isti nije bio hospitaliziran.

9. Nadalje, okrivljenik neosnovano ističe da mu je provođenjem glavne rasprave u njegovoj odsutnosti povrijeđeno pravo na obranu jer je ista održana iako je on svoj izostanak opravdao pisanim putem. Okrivljenik je uredno pozvan na glavnu raspravu za dan 24. siječnja 2025., na koju je isti svoj izostanak opravdao hitnim pregledom kod neurokirurga u Zagrebu, koji pregled je zakazan za isti dan. Ovakvu ispriku prvostupanjski sud nije prihvatio i raspravu je održao u njegovoj odsutnosti, na koju mogućnost je okrivljenik i upozoren u pozivu za glavnu raspravu. Naime, iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je liječnički pregled bio zakazan i obavljen 23. siječnja 2025., a ne 24. siječnja 2025. kada je bila zakazana i održana glavna rasprava, kako to tvrdi okrivljenik. Dakle, provođenjem glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika nije povrijeđeno njegovo pravo na obranu.

10. Ispitujući nadalje pobijanu presudu, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik ne osporava činjenicu da je bio sudionik prometne nesreće u kojoj je zadobio tjelesnu ozljedu, da je bio prevezen u bolnicu gdje je alkotestiran i to prilikom je utvrđena koncentracija od 0,32 g/kg alkohola u organizmu te da je odbio vađenje krvi i urina radi analize jer je u tom trenutku išao na RTG pregled, te operaciju i da je već dao dovoljno krvi koju su mogli iskoristiti za analizu.

11. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. S obzirom na navode obrane okrivljenika tokom dokaznog postupka ispitani su policijski službenici koji su utvrdili prekršaj i čije iskaze je sud prihvatio kao određene i uvjerljive te je izvršen uvid i u cjelokupnu dokumentaciju spisa. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

12. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje očigledno je da je prvostupanjski sud pogrešno kvalificirao počinjeno djelo kao prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je počinio djelo prekršaja iz članka 181. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, povodom žalbe okrivljenika, preinačio pobijanu presudu na način da je počinjeno djelo pravilno kvalificirao, a kako je to i navedeno u izreci ove presude.

13. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je ista obrazložena i da je okrivljeniku za počinjeni prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu s obzirom da je za ovo djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,0 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke.

14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.

15. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.

16. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.