Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1446/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CB zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2024., poslovni broj: Pp-5205/2024, na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom CB, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 229. stavka 1. točke 46. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 (devetstodvadeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni ZB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude ovlašteni je tužitelj pravodobno podnio žalbu.
2.1. Tužitelj u žalbi navodi da žalbu podnosi zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbom pobija odluku o kazni navodeći da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu s obzirom na težinu počinjenog djela i nastale posljedice.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne izrekao preblagu novčanu kaznu.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud, prema mišljenju ovog Suda, precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika (priznanje djela, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost te držanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja) kada je okrivljeniku izrekao ublaženu kaznu, odnosno kaznu ispod posebnog zakonskog minimuma propisanog za inkriminirano djelo, dok je propustio cijeniti težinu počinjenog prekršaja odnosno da je riječ o jednom od najtežih prekršaja koje poslodavac može počiniti.
5.2. Stoga je ovaj Sud, prihvaćajući žalbu tužitelja i uvažavajući okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda, a uz to i težinu počinjenog prekršaja, preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni na način da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma za predmetno djelo (kaznu u iznosu od 920,00 eura unutar propisanog raspona od 920,00 do 1.320,00 eura), koju kaznu ovaj Sud smatra razmjernu prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 20. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
