Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1226/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TO, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 8. u svezi stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/19., 98/19., 126/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 22. siječnja 2025., broj: Pp-1101/2024-6, na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TO te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni FO obvezan je naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni FO proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 8. u svezi stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 267,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj u žalbi u bitnome ponavlja navode obrane te ističe kako je prekršaj počinio nesvjesno jer nije bio upoznat s time da osoba odgovorna za podnošenje financijskog izvješća isto nije dostavila Državnom izbornom povjerenstvu, kao i da je izvješće dostavio čim je postao svjestan da je počinio prekršaj. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu navodi da kazna predstavlja udarac na njegovo imovinsko stanje s obzirom da su mu primanja ispodprosječna. Iz svih navedenih razloga predlaže da se umjesto novčane kazne primijeni opomena.

2.2. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona), uključujući prethodnu prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna iznosu od 2.000,00 kuna do 20.000,00 kuna (od 265,44 eura do 2.654,45 eura, preračunato po fiksnom tečaju konverzije), a prvostupanjski je sud kaznu izrekao blizu donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenik u žalbi ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke ublažavanjem kazne.

5.2. Neosnovano okrivljenik predlaže primjenu opomene jer u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, budući se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što s obzirom na prethodno citiranu propisanu kaznu, nije slučaj u ovom predmetu.

6. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

7. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi.

Zagreb, 20. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.