Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-7528/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĐP, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 11. svibnja 2023., broj: Pp-7066/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. ĐP kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ĐP je dužna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ĐP proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te joj je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 eura, koju je dužna platiti u roku tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Nadalje je okrivljenica obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o kazni.
2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona i već u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, te je očito imao u vidu njezine materijalne prilike i raniju nekažnjavanost, na koje ponovno upire u žalbi, budući da je kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo. Iako je u pravu žaliteljica kada ističe kontradiktornost pobijane presude u pogledu kažnjavanosti, pa je tako u podacima za okrivljenicu navedeno da je prekršajno kažnjavana dok je u obrazloženju odluke navedeno da nije prekršajno kažnjavana, isto nije utjecalo na visinu izrečene kazne, budući da je kazna odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod posebnim zakonom propisane kazne za počinjeni prekršaj i mjera izrečene kazne jasno upućuje na zaključak da je kao olakotna okolnost cjenjena ranija nekažnjavanost, jer u protivnom ne bi bili ostvareni uvjeti za ublažavanje kazne. Stoga je ocjena i ovog suda da nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni, a žaliteljica u žalbi ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje.
5.1. Bez uspjeha žaliteljica predlaže oslobođenje od kazne, jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. U predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta, pa nema osnove za takvu odluku.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u minimalnijem iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje žalbenog postupka te imajući na umu materijalne prilike žaliteljice.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.