Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, Jankomir 11, OIB: 39696562783, zastupanog po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1269/2023-58 od 28. studenoga 2024., 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1269/2023-58 od 28. studenoga 2024. u dijelu točke III. izreke za dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 396,24 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. studenoga 2024. pa do isplate.

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se preinačuje citirano rješenje u preostalom dijelu toč. III. izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 218,21 eura na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,21 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. studenoga 2024. pa do isplate.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 8,80 eura u roku od 15 dana, dok se preostali zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka tuženika u iznosu od 22,45 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 207,87 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

1.1. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 120,68 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana dospjeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog u iznosu od 614,45 eura s zakonskim zateznim kamatama počev od 28. studenoga 2024. pa do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o troškovima sadržanog u točki III. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se tuženiku dosude troškovi parničnog postupka te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana i rješenje o troškovima suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime stvarno odrađenih sati preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji su nastali u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na dane od ponedjeljka do petka, dakle na ime prekovremenog rada, kao i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelju pripada razlika plaće po osnovu dodatka za prekovremene sate rada odrađene na neradne dane i blagdane koji su padali na dane od ponedjeljka do petka do 21. prosinca 2015. sukladno Zaključku br.148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.

7. Nadalje sud prvog stupnja smatra da je osnovan i zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, jer da tužitelj sukladno odredbi čl. 36. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13 - dalje KU/13) ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

8. S obzirom na izloženo, sud prvog stupnja nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 207,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelih mjesečnih iznosa pobliže navedenih u točki I. izreke, dok odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 120,68 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa ) utvrđujući da je tužitelj u odnosu na postavljeni zahtjev uspio sa 63,25 %, a u odnosu na osnovu 100 %, dakle da je uspjeh tužitelja 81,63 %, a tuženika 18,37 %, te kada se ta dva iznosa uspjeha stranaka oduzmu, da je tužitelj uspio sa 63,26 %.

10. Sud prvog stupnja odluku o troškovima odmjerava sukladno važećoj Tarifi po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč.1. te Tbr. 9. toč. 3. uzimajući u obzir i troškove PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife, te dosuđujući tužitelju u cijelosti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 238,90 eura, te obvezuje tuženika da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 614,45 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja.

11. Osnovani su djelomično žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je utvrdio da uspjeh tužitelja u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva iznosi 100 %, slijedom čega da je pogrešno obračunat uspjeh tužitelja u ovom postupku, a time i pogrešno obračunat parnični trošak koji pripada tužitelju.

12. Naime, u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 63,25 % , i u odnosu na visinu je uspio sa 63,25 % , a tuženik je uspio u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva 36,75 %, a i u odnosu na visinu 36,75 %.

13. Dakle, ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupku bi bio 63,25 % (126,50 % : 2), a uspjeh tuženika 36,75 % (73,50 % :2 ), te kada se ti iznosi oduzmu, uspjeh tužitelja iznosi 26,50 %.

13.1. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio važeću Tarifu i za sve radnje koje su bile nužne za vođenje ovog postupka je obračunao trošak u iznosu od 593,75 eura ne računajući troškove vještačenja.

14. Stoga 26,50 % od 593,75 eura iznosi 157,34 eura, te tužitelju pripadaju u cijelosti troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 238,90 eura, tako da ukupan trošak koji bi pripadao tužitelju iznosi 396,24 eura.

15. S obzirom da je presudom suda prvog stupnja tužitelju dosuđeno 614,45 eura,ovim rješenjem potvrđena je odluka o troškovima parničnog postupka do iznosa od 396,24 eura, dok je preinačen preostali dio za iznos od 218,21 eura na način da je zahtjev tužitelja za taj iznos na ime troškova parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je trebalo obračunati troškove na način kao da je djelomično povučen tužbeni zahtjev, jer je presudom suda prvog stupnja djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev do iznosa 207,87 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 120,68 eura, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se tuženik na ročištu održanom 7. listopada 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

17. Stoga se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti shvaćanje iz presude ovog suda posl.br Gž R-717/2020, jer se ne radi o činjenično istim predmetima, jer je u navedenom predmetu tuženik pristao na povlačenje dijela tužbe.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju nije trebalo priznati u cijelosti trošak predujma za financijsko vještačenje, jer da taj iznos tužitelj nije platio, već je trošak vještačenja podmirio sindikat.

19. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pozvao tužitelja da uplati predujam, pa je stoga taj trošak teretio tužitelja neovisno o tome tko je u njegovo ime uplatio iznos za provedeno vještačenje. Naime, taj predujam za vještačenje je uplaćen za račun tužitelja i to od strane sindikata, a tužitelj je član tog sindikata.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada naknada za podneske od 17. srpnja 2020. i 17. ožujka 2024., jer da se sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife ne radi o obrazloženim podnescima, jer iz sadržaja navedenih podnesaka proizlazi da se radi o obrazloženim podnescima, te je sud prvog stupnja pravilno primjenio Tbr. 8. toč. 1. Tarife kada je dosudio nagradu tužitelju za sastav navedenih podnesaka.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju i ročište za objavu presude određuje sud, te stranke poziva na ročište sukladno čl. 335. ZPP-a na koji poziv su se dužne odazvati, jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude.

22. Na ročištu za objavu presude osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude kako je to propisano u čl. 336. st. 1. ZPP-a.

23. Naime, ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude,a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stoga proizlazi da je navedeni trošak za objavu presude bio potreban za vođenje ovog postupka, jer pravo na naknadu troškova povezano je s pravom na pristup sudu sukladno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( “Narodne novine” broj: 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 29/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/14 - dalje Ustav) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama ( “Narodne novine - Međunarodni ugovori” broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/07 - dalje Konvencija) upravo zbog saznanja o razlozima presude u vidu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka ( identično pravno shvaćanje izneseno u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev.832/22 od 22. ožujka 2023.)

24. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

25. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja, dok je odluka o troškovima žalbenog postupka utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, jer je tuženiku dosuđen trošak s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku koji iznosi 28,18 %, a troškovi žalbenog postupka odnose se na sastav žalbe sa PDV-om u iznosu od 31,25 eura, tako da je tuženiku dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 8,80 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjev tuženika odbijen u iznosu od 22,45 eura, te je odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 20. veljače 2025.

Sutkinja ,

Filka Pejković