Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1011/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-173/2024-12 od 23. rujna 2024., 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-173/2024-12 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud u bitnome ponovio navode iz svog ranijeg rješenja i svoju odluku utemeljio isključivo na udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do prvostupanjskog suda. Smatra kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi tužitelju kao potrošaču uzrokovale znatnu neravnotežu. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, podredno, isto ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe od 62,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Rješenje naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku su utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

6. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020., o pitanju smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu: ZZP) zauzet je stav prema kojem, prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

7. U smislu gore navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti slučaja utvrđujući da se o prorogacijskoj klauzuli (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke nije posebno pregovaralo da bi odlasci u na sud u Zagreb izazvali znatnije troškove za tužitelja zbog udaljenosti od mjesta prebivališta do [adresa] od 270 km..

8. Cijeneći uz navedeno relativno malu vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari (novčano potraživanje od 655,94 eur) stav je i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ugovornu odredbu (o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo treba smatra nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača u smislu odredbe čl. 49. st. 1. ZZP.

9. Slijedom navedenog utvrđeno je da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka i može se ispitati, radi čega nisu ostvarene bitne povredea odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nisu osnovani ni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, to je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

10. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer u istome nije uspio.

U Velikoj Gorici 20. veljače 2025.

Sudac

Goran Škugor