REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1275/2024-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Križanec, Car-Pavlic i Poparić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Žurić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.b) Ugovora o kreditu broj 43799/03, sklopljenog dana 29. kolovoza 2003. između pravnog prednika tuženika Splitska banka d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, koji je solemniziran dana 29. kolovoza 2003. od strane javnog bilježnika Duška Sudara pod brojem OU-2235/2003, kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, neovisno o iskorištenom iznosu kredita, a koja naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima: dvaposto) od iznosa odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2003. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.b) Ugovora o kreditu broj 83815/05 sklopljenog dana 8. srpnja 2005. između pravnog prednika tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te NB i RB kao sudužnika, koji je solemniziran dana 8. srpnja 2005. od strane javnog bilježnika Duška Sudara pod brojem OU-488/2005, kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, neovisno o iskorištenom iznosu kredita, a koja naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 97,66 EUR sa zateznim kamatama, koje teku od dana 12. srpnja 2005. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

V. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 83810/05 sklopljenog dana 8. srpnja 2005. između pravnog prednika tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditora, tužitelja kao korisnika kredita, NB i RB kao sudužnika te Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, kao založnog dužnika, kojom je određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita, te da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 12. srpnja 2005. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 332,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 29. kolovoza 2003. Splitska banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, sklopili Ugovor o kreditu broj 43799/03 koji je solemniziran istoga od strane javnog bilježnika Duška Sudara pod brojem OU- 2235/2003, da je odredbom čl. 4.b) navedenog ugovora određeno da se prije isplate kredita odbija od iznosa kredita naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2% iznosa kredita i da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita te da je tužitelju temeljem navedene ugovorne odredbe 1. rujna 2003. naplaćena jednokratna naknada u iznosu od 80,00 EUR, odnosno 602,76 kn. Tužitelj dalje navodi da su dana 8. srpnja 2005. HVB Splitska banka d.d. kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita te NB i RB kao sudužnici, sklopili Ugovor o kreditu broj 83815/05 koji je solemniziran istoga dana od strane javnog bilježnika Duška Sudara pod brojem OU-488/2005, da je odredbom čl. 4.b) navedenog ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, neovisno o iskorištenom iznosu kredita, a koja naknada iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita te da je tužitelju 11. srpnja 2005. temeljem navedene ugovorne odredbe naplaćena jednokratna naknada u iznosu od 97,66 EUR, odnosno 735,85 kn. Nadalje, navodi da su dana 8. srpnja 2005. HVB Splitska banka d.d. kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita, NB i RB kao sudužnici te Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama kao založni dužnik, sklopili Ugovor o kreditu broj 83810/05, da je odredbom čl. 8. navedenog ugovora određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna, da se ista naplaćuje jednokratno prije korištenja kredita te da se korisnik kredita obvezuje platiti ovu naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita. Tužitelj navodi da mu je temeljem navedene ugovorne odredbe dana 11. srpnja 2005. naplaćena jednokratna naknada u iznosu od 132,72 EUR, odnosno 999,99 kn.

2. Tužitelj navodi da su sva tri gore navedena ugovora o kreditu sklopljena prema unaprijed otisnutom sadržaju, da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pripremljenom od strane tuženika koji je trgovac dok tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovora niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Ističe da iz navedenih odredbi ugovora nije vidljivo na što se sporna naknada odnosi, od kojih se troškova ista sastoji i zašto je određena baš u tom iznosu. Tužitelj tvrdi da su sporne odredbe ugovora prouzročile neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, smatra da su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da su iste posljedično tome ništetne. Smatra da je tuženik temeljem navedenih ugovora o kreditu mogao od tužitelja naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate, ali ne i spornu jednokratnu naknadu. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba ništetna i da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 238,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2006. pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tuženik smatra da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti, ističe prigovor zastare, navodi da je odredba o ulaznoj naknadi takva da na jasan i nedvosmislen način propisuje iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva koja se naplaćuje od korisnika kredita, smatra da tužitelj nije dokazao da bi sporna odredba ugovora bila nepoštena sukladno čl. 81. Zakona o zaštititi potrošača, navodi da je sporna ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, tvrdi da se o istoj pregovaralo i da su stranke ugovorile primjenu tarife, a tužitelj je mogao odabrati drugi model kredita koji je bio dostupan na tržištu. Tuženik osporava da bi sporna ugovorna odredba bila nepoštena i nedopuštena, tvrdi da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade obrade kredita, navodi kako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva pa stoga smatra bespredmetnim raspravljati o visini. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi parnični trošak.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio tri ugovora o kreditu i da je svakim od tih ugovora među ostalim ugovoreno da će tužitelj kao korisnik kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Isto tako, nije sporno da se radi o potrošačkim ugovorima i da je tužitelj platio navedenu naknadu. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva protivna prisilnim propisima i je li ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Također, sporno je od kada teče rok zastare, odnosno je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetne kredite ugovorio radi kupnje stana u kojem živi te radi renovacije roditeljske kuće u kojoj su živjeli njegovi roditelji, da je u banci dobio unaprijed pripremljen ugovor, da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, da je prihvatio ponudu banke jer je bio podstanar i želio je riješiti stambeno pitanje, da prije potpisivanja ugovora nitko nije spominjao spornu naknadu, da nije znao da će ista biti naplaćena, da mu nitko ništa nije objasnio vezano za predmetnu naknadu te da mu nitko nije rekao što točno plaća tom naknadom. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

7. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnih ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranim, odnosno tipskom ugovorima u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva nije pojedinačno pregovaralo, već da je uvjet za dobivanje kredita bio taj da plati spornu naknadu. Dakle, tužitelj nije niti mogao pregovarati o spornoj naknadi.

8. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu. Dakle, treba razlikovati situaciju kada tražitelj kredita odustane od sklapanja ugovora nakon što je banka već provela postupak odobravanja kredita od situacije kada je kredit realiziran.

9. Ugovaranje obveze korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru naknada za obradu kreditnog zahtjeva neovisno o iskorištenom iznosu kredita i bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj odredbi ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, sporna ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

10. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora o kreditu, predmetni ugovori su djelomično nišetni u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nemaju učinak. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

11. Uvidom u korespondenciju stranaka putem elektroničke pošte (list 115, 137 i 175 spisa) utvrđeno je da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva za Ugovor o kreditu broj 43799/03 od 29. kolovoza 2003. naplaćena dana 1. rujna 2003. i to u iznosu od 80,00 EUR (2% od iznosa odobrenog kredita), naknada za obradu kreditnog zahtjeva za Ugovor o kreditu broj 83815/05 od 8. srpnja 2005. naplaćena je dana 11. srpnja 2005. i to u iznosu od 735,85 HRK (1% od iznosa odobrenog kredita), a naknada za obradu kreditnog zahtjeva za Ugovor o kreditu broj 83810/05 od 5. srpnja 2005. naplaćena 11. srpnja 2005. i to u iznosu od 999,99 HRK, odnosno 210,18 CHF (1% od iznosa odobrenog kredita).

12. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose koje je platio temeljem ništenih odredaba ugovora na ime naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovorima kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

13. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost spornih ugovornih odredaba utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

14. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

15. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije (Tbr. 36/3), trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 2. svibnja 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 4. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 50,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 312,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u traženom iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

16. Tužitelju je priznat trošak samo za sastav jednog zahtjeva za dostavu dokumentacije jer je istim dopisom mogao zatražiti dostavu podatka o naplaćenim naknadama za sva tri ugovora o kreditu. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima