Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-13/2024-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj MČ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne SČ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Km- 6/2023. od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025. u nazočnosti u javnom dijelu sjednice branitelja maloljetnice, odvjetnika Gorana Vučetića,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetne SČ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Km-6/2023. od 6. lipnja 2024., maloljetnoj MČ je na temelju članka 13. stavak 2. alineja 3. u vezi stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. dalje ZSM) izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak subotom i nedjeljom u trajanju od šest tjedana, sve navedeno pod točkom I. rješenja.

2. Pod točkom II pobijanog rješenja na temelju članka 11. ZSM-a maloljetnoj MČ izrečena je i odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja odgojna mjera će se provoditi nakon što se provede odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak subotom i nedjeljom u trajanju od šest tjedana.

3. Pod točkom III pobijanog rješenja n a temelju članka 10. stavak 2. točki 8. i 16. ZSM- a maloljetnoj MČ izrečene su posebne obveze:

- da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati, u razdoblju od 6 mjeseci

- da redovito odlazi kod psihijatra, odnosno slijedi upute i preporuke struke vezano uz njezino zdravstveno stanje.

4. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19,. 80/22. i 36/24. dalje ZKP/08.) JČ, ocu i zakonskom zastupniku maloljetne SČ se po pravomoćnosti rješenja ima vratiti prijenosno računalo "APPLE", model A2337EMC3598, serijski broj FVFJK4H21WFY, sivo, s pripadajućim punjačem, koje je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave varaždinske, Služba kriminalističke policije broj 00193897 od 15. svibnja 2023.

5. Na temelju članka 89. ZSM-a troškovi postupka u odnosu na maloljetnu SČ padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Protiv navedenog rješenja žali se maloljetna SČ po branitelju Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama te predlaže da se sukladno odredbama članka 88. stavak 2. ZSM-a donese rješenje kojim se obustavlja postupak jer da maloljetnica nije počinila kaznenog djelo koje joj se stavlja na teret.

7. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem predlaže da se odbije žalba maloljetnice kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

8. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja maloljetnice, odvjetnika Gorana Vučetića, dok uredno pozvana maloljetnica putem roditelja nije pristupila kao ni državni odvjetnik što sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

10. Žalba maloljetne SČ nije osnovana.

11. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja žalitelj prije svega upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da izreka rješenja proturječi razlozima navedenim u rješenju o odlučnim činjenicama. Takav svoj stav žalitelj obrazlaže time da se u postupanju maloljetnice nije radilo o namjeri da ubije drugoga već o nezrelom i lakomislenom postupku poduzetom isključivo u cilju njezine samopromocije u vršnjačkoj grupi apostrofirajući pri tome pojedinosti izvedenih kako personalnih tako i materijalnih dokaza koji po stajalištu obrane upućuju na takvu ocjenu. Međutim, u konkretnom slučaju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi jer je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te je dao jasne razumljive i dostatne razloge o svim bitnim elementima kaznenog djela za koje se tereti maloljetna počiniteljica bez proturječja u danoj argumentaciji, a što sve proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja.

12. Suprotno žalbenim navodima maloljetnice u konkretnom slučaju nije povrijeđen kazneni zakon kako se navodi u žalbi, a niti se radi o pogrešnoj kvalifikaciji kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, niti su opravdani navodi maloljetnice u pravcu nepostojanja namjere da usmrti žrtvu. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetnica postupala s izravnom namjerom, da je bila svjesna svojih radnji i mogla je upravljati svojim postupcima, a psihičke smetnje u vidu emocionalnih poremećaja u djetinjstvu da nisu utjecale na reduciranje mogućnosti shvaćanja i upravljanja postupcima što proizlazi iz psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja. Provedenim kemijsko-fizikalnim i sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je Domestos sredstvo koje je unošenjem u nerazrijeđenom obliku opasno za zdravlje ljudi te da može dovesti do teških oštećenja sluznice, probavnog takta, stjenke želudca, crijeva, a i do smrtnih posljedica što je ispravno prvostupanjski sud naveo pod točkom 21. obrazloženja pobijanog rješenja. Kako se u konkretnom slučaju radilo o Domestosu koji je razrijeđen s vodom u količini u kojoj nije moglo doći do težih tjelesnih ozljeda, niti do smrtnog ishoda, već samo do nastanka tjelesne ozljede, a koja je nastala u vidu minimalnog oštećenja sluznice gornjeg dijela jednjaka upravo iz svega navedenoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se radilo o neprikladnom pokušaju, odnosno pokušaju ubojstva neprikladnim sredstvom jer nitko drugi s obzirom na konkretne okolnosti ne bi mogao počiniti kazneno djelo koje je pokušano kao i da se u konkretnom slučaju u postupanju maloljetne SČ koja je smatrala da bi na navedeni način mogla usmrtiti BD radilo o postupanju iz grube nerazumnosti. Stoga u konkretnom slučaju nisu povrijeđene odredbe kaznenog zakona kako se u navodi u žalbi.

13. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona dijelom žalbenih navoda žalitelj ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u žalbi se preocjenjuju dokazi koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka. Ukazuje se na pojedine tvrdnje iz obrane maloljetnice, interpretiraju se pojedini dokazi u njezinu korist, ali pri tome se umanjuje značaj personalnih i materijalnih dokaza koji upućuju na postupanje maloljetnice, a to se prije svega odnosi na poruke u mobitelu, koje je maloljetnica slala svjedokinji ŠČ u kojima navodi da je otrovala prijateljicu, raspitivala se što se može dogoditi kada netko popije Domestos, iskazivala zabrinutost te je navela i kako mrzi prijateljicu koju je otrovala, odnosno žrtvu. Osim toga, maloljetnica se i mjesec dana prije inkriminiranog događaja raspitivala o kiselinama koje bi stavila nekome, te su ispitane svjedokinje PČ, ŠČ i AČ izjavile da je znala reći da bi nekome nešto napravila nažao, odnosno da će staviti "Likvi" u vodu i dati jednoj curi. Iz pregledanih poruka proizlazi da je maloljetnica imala za cilj otrovati prijateljicu navodeći, da je napravila ono što je dugo htjela i da ju mrzi, da je ubojica i da je nije briga kako će sve to završiti. Prvostupanjski sud poklonio je vjeru ispitanim svjedokinjama i to AČ, ŠČ, PČ kao i MČC pedagoginji u školi, jer kao što je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 20. obrazloženja rješenja naveo, iste su iskazivale u bitnom identično i nemaju razloga za lažno terećenje maloljetne počiniteljice. Osim toga kako i proizlazi iz spisa, svjedokinje su izjave maloljetne SČ shvatile ozbiljno i uznemirujućima. Upravo iz njihovih iskaza ne proizlazi da se radilo o bezazlenoj dječjoj igri, već da je maloljetna SČ dulje vrijeme razmišljala o poduzimanju radnji za koje se tereti te je miješajući sredstvo za čišćenje Domestos koji sadrži opasne tvari s vodom, a što je znala, pretpostavila da će žrtva koja je bila naivnija od drugih to popiti o čemu je iskazivala pri čemu nije mogla znati i imati svijest o utjecaju razrijeđenog sredstva na zdravlje u razrijeđenom obliku, niti je pak mogla pretpostaviti koju će količinu konzumirati žrtva kada joj je dala da popije pripravljenu tekućinu. Stoga je ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Nadalje, iz provedenih dokaza tijekom postupka proizlazi da je maloljetnica bila svjesna opasnosti poduzetih radnji, a nije mogla znati, a niti je znala koji su učinci razrijeđenog sredstva, niti je mogla sa sigurnošću pretpostaviti do kakvih bi posljedica konzumacija tih sredstava dovela. Također pregledom snimke ispitivanja žrtve ne proizlazi, kao što se navodi u žalbi, da je maloljetnica nakon što je žrtvi dala da popije predmetnu tekućinu istu upozorila da s tom tekućinom nešto nije u redu jer je uopće na to nije upozorila. Kada se povežu izjave maloljetnice o tome da je željela otrovati žrtvu, sa navodima o trovanju koje je iznosila, te uzimajući u obzir poduzete radnje proizlazi da je maloljetnica držala da će otopinom sredstva za čišćenje Domestos životno ugroziti žrtvu što je i htjela. Stoga je prvostupanjski sud ispravo zaključio da je postupala sa namjerom usmrćenja žrtve i da je smatrala da na način kako se to navodi u činjeničnom opisu da može usmrtiti žrtvu postupajući očigledno iz grube nemarnosti koja pretpostavlja postojanje pomanjkanja valjanih informacija, odnosno saznanja o neprikladnom sredstvu koje počinitelj koristi u cilju počinjenja. Stoga, suprotno žalbenim navodima isti nisu osnovani u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Žaleći se na izrečene maloljetničke sankcije maloljetnica ističe da nisu održive sankcije predložene od državnog odvjetništva te da nema osnove ni za izricanje drugih blažih mjera s obzirom da ne postoji kaznena odgovornost ni krivnja na strani maloljetnice, u kojem pravcu se upućuje i na iskaz socijalne radnice ABC. Međutim, za istaknuti je da je ispravno prvostupanjski sud maloljetnici izrekao odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak subotom i nedjeljom u trajanju od 6 sati, sve sukladno članku 13. stavak 2. alineja 3. u vezi sa stavkom 1. ZSM-a, kao i na temelju članka 11. ZSM-a odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora uzimajući pri tome podatke koji se odnose na osobne prilike maloljetnice, njezinu ličnost, narav, vrstu kaznenog djela. Izrečene odgojne mjere su prikladne za jačanje osobne odgovornosti maloljetnice i odvraćanja od ponovnog činjenja kaznenog djela kojima je svrha usmjeravanje i podučavanje maloljetnice pozitivnim društveno prihvatljivim obrascima ponašanja i nošenje s izazovima odrastanja što je sve ispravno naveo prvostupanjski sud pod točkom 26.2. obrazloženja pobijanog rješenja. Nadalje, ispravno su izrečene i posebne obveze prema maloljetnici i to uključivanje u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati u razdoblju od 6 mjeseci kao i redovitog odlaska psihijatru, odnosno da slijedi upute i preporuke struke vezano uz zdravstveno stanje. To sve proizlazi iz provedenog psihologijskog vještačenja. Upravo ovako naloženim mjerama postići će se svrha specijalne prevencije što je i u interesu maloljetne počiniteljice, te joj osigurati i pomoć da korigira odnos prema društveno neprihvatljivom ponašanju. Osnovano je stoga prvostupanjski sud prihvatio argumentaciju i prijedlog stručnog suradnika jer će se upravo izrečenim odgojnim mjerama i posebnim obavezama moći najbolje ostvariti svrha maloljetničkih sankcija propisana u članku 6. ZSM-a. Zbog svega navedenog nije osnovana ni žalba maloljetnice u odnosu na kaznene sankcije.

15. Slijedom navedenoga kako nije osnovana žalba maloljetnice, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan