Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-6/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FH i maloljetnog DH, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kmp-2/2022. od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi FH i maloljetni DH oslobođeni su optužbe da bi počinili teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, kao i nagrada i nužni izdaci opunomoćenice djeteta-žrtve padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži predmetnu žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi FH po branitelju, odvjetniku Mati Stjepanoviću te maloljetni DH po braniteljici, odvjetnici Sanji Ribarić, oboje s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer se iz izvedenih dokaza doista ne može sa sigurnošću utvrditi da su optuženi FH i maloljetni DH počinili kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. KZ/11. u vezi kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. na štetu žrtve TH.
6.1. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao povjerovati iskazu žrtve jer je ona na potpuno istovjetan način u oba svoja iskaza opisala događaj, da ga je u bitnome na identičan način ispričala prijateljicama i roditeljima. Tako je HH rekla da je na tulumu bila silovana, da su je dvojica držala za ruke, jedan da ju je silovao, GH da su je pokušali silovati, roditeljima da je bila silovane od strane više njih, pri čemu se razlike u detaljima, po žalitelju mogu pripisati proteku vremena i činjenici da je to za žrtvu bio neugodan i traumatičan događaj. U žalbi se prigovara ocjeni iskaza svjedoka MH, VH i ŠH jer da se radi o prijateljima optuženika te da su iskazivali pristrano u njihovu korist, dok žrtva i ČH od navedenog događaja nisu u dobrim odnosima.
6.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno je zaključio da je iskaz žrtve TH bio toliko nedosljedan da se takvim iskazom nije moglo sa sigurnošću utvrditi što se točno inkriminirane večeri dogodilo, a niti je njezin iskaz sa sigurnošću potvrđen drugim dokazima.
6.3. Tako, iskaz žrtve o tome što se dogodilo kritične noći u cijelosti osporavaju osobe koje su tamo bile prisutne. Iako se radi o prijateljima optuženika i maloljetnika (svjedoci BH, VH i ŠH), sud im s pravom vjeruje, jer je o događaju na drugačiji način svjedočila i ČH, koja je s žrtvom tada bila prijateljica i upravo ju je ona dovela u društvo gdje je upoznala optuženika i maloljetnika.
6.4. Žrtva je navela da je inkriminirane večeri nju i ČH u kuću dovezao BH, koji je to porekao uz obrazloženje da tada nije niti imao vozilo. Potom je žrtva u iskazu najprije navela da su u kući bile određene osobe, a među njima ne spominje ZH, da bi kasnije navela da je upravo on kritične zgode zatvorio vrata sobe i bacio kvaku, a iz sobe da je izašao nakon što ga je ona udarila nogom u prsa. Potom opisuje da je ČH ušla u sobu s PH i VH kada su joj optuženik i maloljetnik skidali donji dio trenirke i gaćice, i da je ČH sa VH ušla u ormar, da su joj i optuženik i maloljetnik skidali hlače i gaćice, svaki od njih stavljao prst u vaginu, čemu da se ČH smijala izvan ormara. Potom ponavlja da ne zna je li ČH mogla čuti kad ju je dozivala jer se još nalazila u boravku. Nadalje, žrtva je na raspravi u prosincu 2022., dakle dvije godine nakon navodnog događaja iskazala da se događaj zbio 11. siječnja 2021., iako je očito prilikom podnošenja prijave koja je uslijedila 21. lipnja 2021. navodila drugo vrijeme počinjenja djela (neutvrđenog dana krajem ožujka do početka travnja 2021.).
6.5. Što se tiče posrednih svjedoka kojima se žrtva povjerila, oni iznose prilično različite opise događaja o kojima im je govorila žrtva. Tako, analizirajući iskaze posrednih svjedoka proizlazi da je GH, žrtva govorila o pokušaju silovanja koje se odvilo na način da ju je FH držao, a DH svojim spolovilom došao blizu njenog spolovila no da su tada došli drugi dečki koji su ovu dvojicu odgurnuli, a nju spasili od zlostave, da bi potom u lipnju 2021. GH poslala poruku iz čijeg se sadržaja može iščitati da je bila silovana od strane petorice. Jednako tako, proizlazi iz iskaza HH, koja govori da joj je žrtva ispričala da se to dogodilo na jednom rođendanskom tulumu, gdje su je petorica silovali.
6.6. Iz iskaza ĐH, kojoj se žrtva povjerila neposredno prije odluke da događaj prijavi policiji, proizlazi da je žrtva u to vrijeme, dakle u lipnju 2021. bila potištena i povučena, što nije primijetila ranije te godine, da joj je na njeno inzistiranje ispričala o pokušaju silovanja i to na način da je bila sama u sobi s DH, u koju da je potom došao FH i pokušao ju silovati, no da se ona opirala pa do penetracije i silovanja nije došlo. Pri tome, ova svjedokinja govori da je žrtva mami ispričala događaj pred njom na isti način, dok majka žrtve ŽH iskazujući pred sudom navodi da joj je kćer TH rekla da ju je silovao DH, a na inzistiranje da joj sve ispriča, rekla je da su ju silovali Iklja (FH), Guza (VH), DH (DH) i Mali brat od Guze (ZH).
6.7. Dakle,ocjenjujući iskaz žrtve, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da žrtva različito opisuje događaj u odnosu na vrijeme počinjenja djela te koje su osobe sudjelovale u inkriminiranoj radnji, (treba istači da je žrtva navela da je u sobi bio potpuni mrak), a kako je njen iskaz proturječan i s iskazima svjedoka kojima sud prvog stupnja s pravom vjeruje, žalbeni navodi kojim se traži preocjena njezinog iskaza uz tvrdnju da se razlike u detaljima ne odnose na bitne detalje, nisu osnovani.
6.8. Nadalje, suprotno stajalištu državnog odvjetnika, pravilno prvostupanjski sud nalazi da je motiv za prijavljivanje optuženika, a pogotovo maloljetnog DH, činjenica zaljubljenosti žrtve i sklonosti osvetoljubivosti kada se osjeća odbačenom, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja dr. sc. Jadranke Zorić, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio. Naime, vještakinja je upravo u iskazu svjedoka VH koji je govorio o frustriranosti žrtve zbog odbijanja njenih emocionalnih želja spram maloljetnog DH, našla naznake o mogućoj osvetoljubivosti žrtve. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, za potrebe izrade nalaza vještakinja je uzela u obzir zaključke i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, dok iskaz žrtve dan u intervju Poliklinike, na koji se upire žalbom, nije dokaz u postupku.
7. Stoga, slijedom izloženog, državni odvjetnik navodima svoje žalbe nije s uspjehom doveo u sumnju pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda zbog čega i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je spolno zlostavljanje i iskorištavanje žrtve od strane optuženika i maloljetnika ostalo na razini sumnje u kojoj situaciji je sud sukladno članku 3. stavku 2. ZKP/08. tu dvojbu razriješio na način koji je za optuženika i maloljetnika povoljniji te ih u primjenu pravno-tehničkog pomagala in dubio pro reo oslobodio optužbe.
8. Slijedom iznesenog, budući da ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
