Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-395/2024

(K-791/2014)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika CE i II-optuženika UE, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te I-optuženika osobno i putem branitelja i II-optuženika putem branitelja, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-791/2014-87od 28. lipnja 2024., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na II-optuženika UE i izriče da se II- optuženik UE za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Odbijaju se žalbe I-optuženika CE i II-optuženika UE, kao neosnovane, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-791/2014-87od 28. lipnja 2024. I- opt. CE i II-opt. JE oglašeni su krivima zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 te je I-opt. CE osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a II-opt. UE na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 I-opt. CE i II-opt. UE su dužni sudu naknaditi troškove postupka u iznosu od 119,45 eura (stodevetnaesteuraičetrdesetpetcenti) za pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr Šimuna Anđelinovića od 3. siječnja 2014., te trošak postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvjesto) eura, svaki.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na II-opt. UE (čl. 467. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08). Smatra da, uvažavajući vrstu i težinu kaznenog djela te ličnost optuženika, izrečena uvjetna osuda u konkretnom slučaju nije prikladna da utječe na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a niti se ovako izrečenom sankcijom može očekivati pozitivan učinak na druge, potencijalne počinitelje takvih i sličnih kaznenih djela, odnosno da se ne ukazuje primjerenom ni s aspekta specijalne ni sa aspekta generalne prevencije. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i II-opt. UE osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je dostavio II-opt. UE po branitelju Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, te predlaže nadležnom Županijskog sudu da prihvati žalbu optuženika ad.2., odbije žalbu ODO Split i pobijanu presudu preinači na način da se optuženika ad.2. oslobodi krivnje za kazneno djelo koje mu se u predmetnom postupku stavljaju na teret, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i I-opt. CE putem braniteljice Ivanke Šamije, odvjetnice u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, podredno da pobijanu presudu preinači i I-optuženika CE oslobodi od kaznene odgovornosti. Traži obavijest o sjednici vijeća.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio i I-opt. CE osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba te ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak i odluku, podredno da se prvostupanjska presuda preinači tako da se I optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti. Moli obavijest o sjednici vijeća.

6. II-opt. UE putem branitelja Darka Varnice, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu također je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu preinači na način da II-opt. UE oslobodi krivnje za kazneno djelo koje mu se u predmetnom postupku stavlja na teret, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

6. Na žalbu I-optuženika i II-optuženika nije odgovoreno.

7. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

8. Dana 20. veljače 2025. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pristupili uredno pozvani zastupnik optužbe, I-optuženik CE, zamjenik branitelja I-optuženika GE, odvjetnik iz [adresa], te zamjenica branitelja II-optuženika IE, odvjetnica iz [adresa], dok nije pristupio uredno pozvani II-optuženik UE.

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe I-optuženika i II-optuženika nisu osnovane.

10. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

11. Osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe kako je u konkretnom kaznenom predmetu u odnosu na II-optuženika UE prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a propustio cijeniti sve otegotne okolnosti. Naime, kao olakotno II- optuženiku UE sud da je cijenio činjenicu što se isti više nije javljao kao počinitelj kaznenih djela, te njegovo zdravstveno stanje, a kao otegotno zainteresiranost oštećenika za kazneni progon kao i činjenicu da se nije pokajao za konkretno kazneno djelo. S pravom državni odvjetnik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije II-optuženom UE propustio cijeniti dosadašnju kaznenu osuđivanost. Naime, uvidom u izvod iz kaznene evidencije (l.s. 391) nesporno proizlazi da je II-optuženi UE presudom Županijskog suda u Splitu K-9/2014 od 23. prosinca 2014., pravomoćna 6. ožujka 2018. osuđen zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. KZ/11 u svezi sa čl. 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca. Iz navedenog je nedvojbeno da je ovaj optuženik specijalni recidivist koji je sklon počinjenju kaznenih djela s elementima nasilja te njegovo ponašanje zasigurno nije usklađeno s pozitivno pravnim propisima, pa značaj i težina ove otegotne okolnosti zasigurno relativizira značaj olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud našao utvrđenima i uzeo u obzir prilikom izricanja kaznenopravne sankcije II-optuženom UE. Upravo prethodno navedeno upućuje na zaključak da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. S pravom državni odvjetnik problematizira zdravstveno stanje II-optuženika UE koje mu je cijenjeno kao olakotna okolnost navodeći da tijekom postupka, niti u završnom govoru II-optuženi UE i njegov branitelj se nisu pozivali na njegovo narušeno zdravstveno stanje, a niti iz dokaza izvedenih tijekom postupka je razvidno da je sud uopće utvrdio na koji način i kojom dijagnozom bi zdravstveno stanje II-optuženog UE bilo kompromitirano do te mjere da bi sud prilikom odmjeravanja vrste i visine sankcije ovom optuženiku zanemario nespornu činjenicu osuđivanosti i to za kazneno djelo ubojstva u pokušaju.

11.1. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji II-optuženom UE ovaj drugostupanjski sud preinačio je pobijanu presudu u odluci o kazni u odnosu na II-optuženika, te ga za učin kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

11.2. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na II-optuženika UE i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41 KZ/11 i 47. KZ/11).

12. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08).

13. U odnosu na žalbu I-optuženika CE i II-optuženika UE.

14. Iako I-optuženik CE i II-optuženik UE presudu pobijaju zbog svih žalbenih razloga, pa tako i zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, isti ne obrazlažu u čemu bi se iste povrede sastojale, već iz žalbe proizlazi da se žalbeni navodi u odnosu na ove povrede suštinski zapravo odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se u žalbama analiziraju provedeni dokazi i zaključci prvostupanjskog suda. Stoga je, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno da niti jedna takva povreda nije počinjena.

15. Nisu u pravu I-optuženik CE i II-optuženik UE kada u žalbama tvrde da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Upravo suprotno svim žalbenim navodima I-optuženika i II-optuženika kojima isti u žalbama osporavaju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno zaključio da su I-optuženik i II-optuženik inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvarili sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Za ovo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude iznio svoje razloge koje u cijelosti valjanima i pravilnima ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud.

15.1. Suprotno navodima žalbi koji nisu takve prirode da bi doveli u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, pošto se žalbama ustvari traži preocjena dokaza, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio Kazneni zakon proglasivši I-optuženika CE i II-optuženika UE krivima za učin kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, odnosno pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika stiču sva bitna obilježja i to subjektivna i objektivna, toga kaznenog djela. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane, logične, uvjerljive, provjerljive i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

15.2. Netočan je žalbeni navod II-optuženika UE kada navodi da je oštećenik ŠE pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu dana 15. studenog 2017. dao iskaz u kojem navodi kako se spornog događaja ne sjeća, a tek kasnije svoje iskaze pred sudom da konstruira na način da tereti optuženike za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, a što da je u suprotnosti s istima i s onim što se zbilja dogodilo. Upravo suprotno takvom žalbenom navodu II-optuženika proizlazi iz zapisnika o ispitivanju oštećenika ŠE kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 30. srpnja 2013., a u kojem iskazu je oštećenik nesporno teretio I. i II. optuženike da su ga kada je na putu prema svom vozilu, došao do rotora u Kaštel Kambelovcu u blizini parka, I-optuženik CE i II-optuženik UE nakon što su izišli iz vozila Golf IV koji je pripadao I-optuženiku, krenuli prema njemu te ga počeli udarati rukama i nogama, a na što on da se pokušavao braniti. U jednom trenutku da je pokušao zadati udarac nogom, te se okliznuo i pao na pod, a nakon čega su njih dvojica nasrnula na njega, udarala ga snažno nogama na podu i to čitavo vrijeme po glavi, a on da je rukama nastojao zakloniti lice, pa da je većinu udaraca dobio po lubanji. Isti da su ga toliko udarali da je imao dojam da ga pokušavaju ubiti. Sve da mu je izgledalo kao "sačekuša". Dakle, već prilikom prvog ispitivanja oštećeni ŠE tereti optuženike da su mu inkriminirane prigode upravo oni zadali teške tjelesne ozljede glave. Tek na raspravi 15. studenog 2017., dakle nakon proteka od četiri godine od prvog ispitivanja oštećenik je iskazao da se ne sjeća tko bi mu zadao ozljede, a to sve zbog ozljeda koje je zadobio po glavi jer da se u takvim situacijama ljudi obično ne sjećaju, da bi na raspravi od 25. siječnja 2022. kada je ponovno ispitan, iskazivao kao i prvi put kada je ispitan kod državnog odvjetnika nakon inkriminiranog događaja, te potvrdio da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je dao kod državnog odvjetnika 30. srpnja 2013., decidirano je naveo da je napadnut i teško ozlijeđen od strane I-optuženika CE i II-optuženika UE.

15.3. Ovakav iskaz oštećenog s pravom prvostupanjski sud dovodi u korelaciju s nalazom provedenog sudskomedicinskog vještačenja ozljeda koje je zadobio oštećeni ŠE inkriminirane prigode, po vještaku dr. Šimunu Anđelinoviću, a koji nalaz je sud s pravom ocijenio kao valjan, vjerodostojan i u cijelosti sačinjen u skladu s pravilima struke. Naime, vještak sudske medicine utvrdio je da je oštećeni ŠE inkriminirane prigode zadobio prijelom svoda lubanje u desnoj čeonoj i sljepoočnoj regiji i prijelom jagodične kosti, nagnječenje i potres mozga, traumatsko subarahnoidalno krvarenje, te krvni podljev ispod gale aponeurotike čeone regije, koje ozljede predstavljaju ozljede teške naravi. Isto tako, od strane vještaka utvrđeno je da su iste ozljede nastale kao posljedica najmanje dva neovisna udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju isti su mogli nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom, a za nastanak istih ozljeda prema vještaku bio je potreban udarac jakog intenziteta obzirom se radi o prijelomu svoda lubanje, prijelomu jagodične kosti s posljedičnim nagnječenjem mozga i krvarenjem u moždane ovojnice. Po mišljenju dr. Anđelinovića postizanje takvog rasporeda ozljeda, kakve je zadobio oštećenik, bilo je potrebno postići jaki intenzitet udarca, a što povećava vjerojatnost da su udarci nastali obučenom nogom.

16. Nije u pravu I-optuženi CE kada u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud selektivno tumačio iskaze svjedoka koji su isti dali tijekom postupka, pa da je na taj način počinjenja bitna postupovna povreda jer da prvostupanjski sud vjeru poklanja prvenstveno iskazu oštećenika ŠE kao i svjedoka VE, a da pritom ne navodi razloge za isto.

16.1. Suprotno takvim žalbenim navodima I-optuženika pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje kako su ispitani svjedoci iznijeli svoju verziju događaja, njihovi iskazi u bitnim elementima, a naročito glede opisa mjesta i dinamike zbivanja, kao i njihove uloge i ponašanja, su kontradiktorni i neobjektivni, te očito instruirani uslijed čega su oprečni s obranom optuženih, te ostalim dokazima pa kao takvi nemaju kvalitetu vjerodostojnosti. Isti da predstavljaju pokušaj optuženika da odgovornost za nanošenje teških tjelesnih ozljeda oštećenom ŠE prebace jedni na druge i na taj način pokušaju ekskulpirati optuženike, odnosno sami sebe. Naime, takvo što nema uporište u provedenim dokazima tijekom postupka, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Također u odnosu na odstupanja u pojedinim dijelovima iskaza oštećenika i pojedinih svjedoka, s pravom prvostupanjski sud polazi od proteka vremena od inkriminiranog događaja, pa do trenutka njihovog ispitivanja (oko šest godina), te je razumno za očekivati da se i sam oštećenik pojedinih dijelova nakon proteka vremena sa sigurnošću ne može sjetiti. Ono što valorizira iskaz oštećenika, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jest dovođenje u korelaciju ključnih dijelova iskaza oštećenog ŠE s nalazom provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Šimunu Anđelinoviću. Naime, ovaj vještak je potvrdio kako dinamika nastanka ozljeda jest upravo na način kako to je prezentirao sudu oštećenik. Iskaz oštećenika i njegov opis nastanka ozljeda potkrjepljuje i medicinska dokumentacija, kao i nalaz i mišljenje provedenog sudskomedicinskog vještačenja. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključio kako činjenicu da su upravo I-optuženik CE i II-optuženik UE nanijeli teške tjelesne ozljede oštećeniku ŠE inkriminirane prigode potkrjepljuje i iskaz svjedoka VE. Naime, ovaj je svjedok decidirano naveo kako su on i svjedok DE zatekli optuženike CE i UE kod kružnog toka, a oštećeni ŠE je istovremeno ozlijeđen i krvav ležao na podu, te su mu tada on i svjedok DE pomogli da ustane, te su sjeli u Mercedes svjedoka DE. Stoga, kada se uzme u obzir činjenica da su svjedoci VE i DE naknadno došli do oštećenika, te da su optuženike CE i UE zatekli na mjestu događaja, isti da su prvi krenuli za oštećenikom, kao i nesporno utvrđenje da oštećenik ozljede nije zadobio dok se nalazio u klubu ..., uz nalaz i mišljenje provedenog sudskomedicinskog vještačenja ozljeda koje je zadobio oštećenik ŠE, kao i njegov iskaz, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da su obojica optuženika inkriminirane prigode nanijeli teške tjelesne ozljede oštećeniku i na taj način počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu oštećenika ŠE.

16.2. II-optuženi UE kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja između ostalog ističe da i "ukoliko je postojala sumnja između materijalnih dokaza (kojih nema) odnosno kontradiktornih iskaza svjedoka, okrivljenika i oštećenika, a u slijed čega se nije mogla nedvojbeno utvrditi krivnja II-okrivljenog i počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnim aktom stavlja na teret", prvostupanjski sud da je trebao primijeniti univerzalno pravno načelo "In dubio pro reo" i osloboditi krivnje II-optuženika. Upravo nasuprot takvih žalbenih navoda II-optuženika činjenično stanje je pravilno utvrđeno na temelju iskaza oštećenog ŠE koji iskaz korespondira s nalazom provedenog sudskomedicinskog vještačenja, kao i iskazom svjedoka OE o čemu je sud prethodno izložio.

17. Neosnovano I-optuženik CE u žalbi naglašava kako sud nije obrazlagao namjeru na strani I-optuženika kod kaznenog djela teške tjelesne ozljede jer suprotno proizlazi iz toč. 20 obrazloženja pobijane presude u kojoj prvostupanjski sud decidirano navodi kako je u potpunosti dokazano da su I-optuženik CE i II-optuženik UE kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 počinili s izravnom namjerom. Ovo stoga što su prema utvrđenju sudskomedicinskog vještaka kobne udarce oštećenom ŠE zadali silom jakog intenziteta znajući pritom kakve posljedice mogu izazvati takvi udarci, posebice oni u području glave iz čega se nesporno zaključuje da su I-optuženik CE i II-optuženik UE u trenutku upućivanja udaraca oštećenom ŠE bili svjesni posljedica do kojih može doći zbog takvih udaraca i da su upravo takve posljedice na strani oštećenika isti htjeli izazvati. Stoga se ukazuju kao neosnovani žalbeni navodi I-optuženika CE upućeni u tom smjeru.

17.1. Protivno žalbenim navodima II-optuženika UE, nikakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena prilikom donošenja prvostupanjske presude, niti je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se poziva žalitelj u žalbi, budući da je prvostupanjski sud postupio u cijelosti sukladno zakonu. Naime, žalbena tvrdnja II-optuženika da je osuđen bez ijednog vjerodostojnog dokaza, obzirom je jasno kako nema elemenata kaznenog djela i da je pravilnom analizom dokaza jasno kako on nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, u cijelosti je suprotna s potpunim i pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem od strane prvostupanjskog suda, a za koja činjenična utvrđenja je prvostupanjski sud dao valjane, opsežne i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Nije u pravu I-optuženik CE kada u žalbi tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu sankciju jer da je precijenio otegotne okolnosti, a uopće nije cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani kao što su činjenica da prije inkriminiranog događaja nije bio procesuiran, da je zaposlen, korektnog ponašanja pred sudom, te da je jedini hranitelj obitelji.

18.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud I-optuženiku nije odmjerio prestrogu kaznu cijeneći pritom da iako je od inkriminiranog događaja prošlo puno godina da se ovaj optuženik ponovno pojavljuje kao počinitelj i to istog kaznenog djela 2023. godine pa da je očito da inkriminirani događaj na njega nije utjecao na adekvatan način da se kloni takvog ponašanja ubuduće, ujedno kao otegotnu okolnost cijeneći i ozljede koje je inkriminirane prigode zadobio oštećenik ŠE, a posljedice kojih osjeća i danas, dok olakotnih okolnosti na strani ovog osuđenika prvostupanjski sud nije utvrdio pa stoga ni cijenio. Naime, iz sadržaja kaznene evidencije za I-optuženika CE nesporno proizlazi da je isti presudom Općinskog suda u Šibeniku K- 394/2016 od 11. studenog 2022. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Činjenice koje I-optuženik u žalbi navodi kao olakotne i za koje prigovara da ih prvostupanjski sud nije cijenio prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije irelevantne su s obzirom na činjenicu da se od svih građana očekuje da poštuju pravni sustav i da ne dolaze u sukob sa zakonom, odnosno da ne budu procesuirani kako to kao olakotno ističe I-optuženik, da su zaposleni i da uredno funkcioniraju u obitelji i u društvu, te da se korektno ponašaju pred sudom.

18.2. Stoga i prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine I-optuženiku CE u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na I-optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna I-optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je I-optuženik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

18.3. Iako II-optuženik UE ulaže žalbu i zbog odluke o kazni koju žalbenu osnovu ne obrazlaže posebno, niti navodi razloge, obzirom na odluku pod toč. I. nije u pravu II-optuženik kada ističe žalbu zbog navedenog zakonskog osnova, nego suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud nije imao osnova za izricanje blaže kaznenopravne sankcije, a kako je to već obrazloženo u dijelu obrazloženja koje se odnosi na žalbu državnog odvjetnika.

19. Konačno, neosnovano I-optuženik CE i II-optuženik UE pobijaju presudu radi odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano je da kada sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka pri čemu je prvostupanjski sud obrazložio sve pojedinačne stavke troškova kaznenog postupka koje su optuženici dužni podmiriti i to troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Šimunu Anđelinoviću od po 119,45 EUR-a svaki, kao i trošak u paušalnom iznosu po 200,00 EUR-a svaki koje su isti dužni podmiriti. U tom smislu je, a imajući u vidu citirani zakonski propis, kao i činjenicu da su obojica optuženika zaposlena i to I- optuženik CE u ..., a II-optuženi UE kao pomorac u ... s mjesečnim primanjima od 1.700,00 USD, odluka o troškovima kaznenopravno je utemeljena, a žalba I-optuženika i II-optuženika u tom dijelu također neosnovana.

20. Iz svih naprijed navedenih razloga, a kako pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povrede Kaznenog zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

21. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 20. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović