Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-352/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ana Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, radi prestanka uznemiravanja i trpljenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, tuženika osobno, te punomoćnika tuženika, dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Tuženiku OG nalaže se da prestane bespravno uznemiravati tužitelja JG glede dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 22 m2 označnog žutog bojom i likom T-S-M-U-T, a poglavito da prestane ometati tužitelja u slobodnom korištenju tih nekretnina te da prestane koristiti dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 22 m2 označen žutog bojom i likom T-S-M-U- T za prolaz, kako je to označeno na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu dipl.ing.geod. od lipnja 2019. godine, te se suzdrži od bilo kakvih budućih istih ili sličnih uznemiravanja prava vlasništva tužitelja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Slijedom utvrđenja pod toč. 1. izreke ove presude nalaže se tuženiku OG da trpi zatvaranje prolaza na dijelu međe između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu dipl.ing.geod. u lipnju 2019. godine označenog pravcem Z2-Z1 u dužini od 1,65 m, koji je prolaz otvoren u studenom 2010. godine, koja je Skica lica mjesta sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.615,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik susjedi i prvi rođaci, čiji očevi UG i AG su bili braća. Pravni prednici stranaka da su još 1971. sačinili Diobeni ugovor i to u [adresa] dana 15. svibnja 1971., kojim su podijelili nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojima su bili suvlasnici svaki za po ½ dijela, na način da pravnom predniku tužitelja AG pripadne za cijelo u odvojeni posjed i vlasništvo nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], a UG nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pravni prednici stranaka da su poštivali navedeni Diobeni ugovor, te su isti naknadno 14. ožujka 1980. sklopili Ugovor kojim su regulirali pitanje podjele još jedne zajedničke nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te formiranje pristupnog puta preko iste. Prema tome, tužitelj da je kao nasljednik TG vlasnik za cijelo nastalih i formiranih nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 969 m2, dok je tuženik kao nasljednik ŽG vlasnik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 948 m2. Međutim, bez obzira na riješene imovinsko pravne odnose, tuženik da konstantno onemogućava tužitelja u mirnom i slobodnom uživanju njegovog prava vlasništva predmetnih nekretnina na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da svojata dijelove tih nekretnina, iako nije vlasnik istih, i to na način da preko čest. zem. [katastarska čestica] provozi otpad i građevinski materijal, te isti odlaže na nekretninu tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica].

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan. Ističe kako nije sporno da su se pravni prednici stranaka podijelili i da sada u naravi svaka stranka drži u posjedu određene nekretnine. Ničim da ne osporava tužitelju vlasništvo njegovog pripadajućeg dijela, kao i prava koja ima na zajedničkom pristupnom putu. Također, ističe kako oni imaju izgrađenu kuću na dijelu parcele 3436/3 i 3463/4 k. o. [katastarska općina], a tužitelj na dijelu 3463/9 i 3463/2, koje su međusobno razgraničene postojećim ogradnim zidom, te da on svoj materijal odlaže isključivo na svom dijelu nekretnina, pa da koristeći svoju nekretninu kao vlasnik ne može uznemiravati tužitelja u njegovim vlasničkim pravima na drugoj nekretnini.

3. Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž- 806/2022 od 14. prosinca 2023., odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena Presuda ovog Suda, Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem P- 1411/2021 od 16. ožujka 2022. pod točkom I. izreke, kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 131 m2 označnog plavom bojom i likom C-T1-Z-D1-D-C, te realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 28 m2 označnog bijelom bojom i likom B-C-D-E-B, i to za cijelo, te da je tužitelj suvlasnik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - zajedničkog puta površine 97 m2, na skici označenog zelenom bojom i likom G-G1-D-D1-Z-K-J-I-H-G i to za 1/2 dijela, kako je to označeno na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu dipl.ing.geod. u lipnju 2019. godine koja je Skica lica mjesta sastavni dio presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju presude, a nakon njezine pravomoćnosti, te nakon izvršene parcelacije, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim nekretninama na svoje ime i to za cijelo, odnosno za 1/2 dijela. Također, prihvaćena je žalba tuženika te je Presuda ovog Suda, Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem P-1411/2021 od 16. ožujka 2022. ukinuta pod točkama II., III. i V. izreke i predmet je u tom ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u nepobijanoj točki IV. izreke, kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da ga prestane bespravno uznemiravati u ostvarivanju vlasničkih prava glede dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 308 m2 označnog žutom bojom i likom R-P-O-N-M-S-R na način da prestane s odlaganjem bilo kakve vrste otpada i građevinskog materijala na predmetnu nekretninu, da se naloži tuženiku da ukloni otpad i građevinski materijal s navedenih dijelova nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to označeno na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu, dipl.ing.geod. od lipnja 2019. godine, te se suzdrži od bilo kakvih budućih istih ili sličnih uznemiravanja prava vlasništva tužitelja, prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

4. Tako, predmet ovog postupka, a sukladno ranije navedenom, zahtjev je tužitelja za zaštitu od uznemiravanja, odnosno zahtjev da se naloži tuženiku da ga prestane bespravno uznemiravati glede dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 22 m2 označnog žutog bojom i likom T-S-M-U-T, a poglavito da ga prestane ometati u slobodnom korištenju navedenog dijela nekretnine, te da se prestane koristiti istom za prolaz, kako je to označeno na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu dipl.ing.geod. od lipnja 2019. godine, te se suzdrži od bilo kakvih budućih istih ili sličnih uznemiravanja, kao i da se slijedom navedenih utvrđenja naloži tuženiku da trpi zatvaranje prolaza na dijelu međe između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Skici lica mjesta izrađenoj po Nevenu Korljanu dipl.ing.geod. u lipnju 2019. godine označenog pravcem Z2-Z1 u dužini od 1,65 m, koji je prolaz otvoren u studenom 2010. godine.

5. Ovaj Sud obnovio je dokaze provedene u prvotnom postupku i to uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to Diobenog ugovora od 15.5.1971. (l.s. 6-7), Ugovora od 14.3.1980 (l.s. 8-9), izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 10-13), skice mjerenja od 23.2.2002. (l.s. 14), Rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1644/08 od 2.6.2010. (l.s. 15-19), Rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-583/16 od 24.11.2017. (l.s. 20- 24), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nevena Korljana od lipnja 2019. (l.s. 43-48), prijavnog lista od 21.1.1972. (l.s. 56-58), stranačkih iskaza danih na ročištu za glavnu raspravu dana 24.1.2022. (l.s. 79-82), te uvidom u spise ovog Suda pod poslovnim brojevima P-2729/14 i R1-35/07, te je u ponovljenom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka BG, KG i IG, dokaz nadoslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka ovog postupka, te je izvršio uvid u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-840/71 pohranjen kod Državnog arhiva Zadar.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tako, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelj traži pružanje vlasničkopravne zaštite u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV).

7.1. Odredbom čl. 167. st. 1. ZV propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

7.2. Stavkom 2. istog članka ZV propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik da mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

7.3. Dakle, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i neosnovano uznemiravanje, odnosno čin smetanja, pačanje, propuštanje neke dužne radnje – svojatanje nekog prava odnosno ograničavanje vlasnikova prava i sl., dakle, mora dokazati da su doista (ne)učinjene takve radnje (činjenje ili propuštanje) koje su dovele do neosnovanog uznemiravanja.

7.4. Uznemiravanje pak znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja, zbog čega se ne može tražiti zaštita ovom tužbom zbog uznemiravanja učinjenog jednokratnom radnjom. Pored toga uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe.

7.5. S druge strane tuženik je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj po čijem nalogu je smetanje izvršeno, a on tu korist naknadno odobri. To može biti osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem nalogu se vrši uznemiravanje, kao i osoba u čiju se korist vlasnika uznemirava, ako je ona to znala i odobrila, ili s time okoristila.

7.6. U parnici radi uznemiravanja prava vlasništva tuženik može tužitelju protiv negatorijskog vlasničkog zahtjeva staviti prigovore koji tužiteljev zahtjev negiraju ili ukidaju (čl. 162. i 163. ZV-a), ili prigovore koji zahtjev zaustavljaju, a naravno i prigovore koji ističu da uznemiravanja nema, da je ono neosnovano, da je dopušteno i slično.

7.7. Tuženik koji tvrdi da je radnju uznemiravanja poduzeo, jer mu na to pripada pravo, dužan je dokazati postojanje prava ili ovlasti na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja ili obvezu tužitelja da trpi takve radnje.

8. Normativni sadržaj odredbe čl. 167. ZV-a upućuje na bitna obilježja actio negatorie koja spram obiju parničnih stranaka nameće obvezu snošenja tereta dokazivanja ostvarenja bitnih pravnih pretpostavki za uspješno ostvarenje zaštite takvom vlasničkom tužbom, odnosno njezinim otklanjanjem kada je riječ o tuženiku.

9. Tako, predmet spora, po održanom očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nevena Korljana, te po izrađenom nalazu i mišljenu istog iz lipnja 2019., identificiran je kao dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen žutog bojom i likom T-S-M-U-T, površine 22 m2, te prolaz na dijelu međe između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen pravcem Z2-Z1 u dužini od 1,65 m. Na izrađenu skicu sudskog očevida s prilozima stranke nisu imale prigovora i primjedbi, te je ovaj Sud prihvaća u cijelosti, nalazeći je objektivnom i sačinjenom u skladu s pravilima struke.

10. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 112 m2 i na kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 420 m2, kao vlasnik za cijelo upisan tužitelj.

10.1. Uvidom u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-2729/2014, utvrđeno je kako je u istom doneseno Rješenje dana 31. ožujka 2016., kojim je utvrđeno da je tuženik JG smetao tužitelja OG u posljednjem, mirnom i neometanom suposjedu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je dana 14. studenog 2014. izgradio ogradni betonski zid na pravcu označenom točkama A-K-H, označeno na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju, ing.geod. GG od 9. prosinca 2015., kao sastavnom dijelu ovog Rješenja, slijedom čega mu se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje uklanjanjem betonskog zida označenog točkama A-K-H skice izmjere, te se ubuduće kloniti svakog takvog i sličnog smetanja, u roku od 8 dana, te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži da se utvrdi da je tuženik JG smetao tužitelja OG u posljednjem, mirnom i neometanom suposjedu na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je dana 14. studenog 2014. izvršio popločavanje dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-G-F-H- K-A, označeno na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju, ing.geod. GG od 9. prosinca 2015., kao sastavnom dijelu ovog Rješenja, slijedom čega mu se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje uklanjanjem kamenih ploča sa dijela označenog točkama A-B-C-G-F-H-K-A skice izmjere, te se ubuduće kloniti svakog takvog i sličnog smetanja, u roku od 8 dana. Navedeno ovosudno Rješenje pod poslovnim brojem P-2729/2014 od 31. ožujka 2016., potvrđeno je Rješenjem Županijskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Gž-583/2016 od 24. studenog 2017.

10.2. Uvidom u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem R1-35/2007, utvrđeno je kako je riječ o izvanparničnom postupku predlagatelja JG protiv predloženika OG, kao i da je Rješenjem od 7. travnja 2008. pod točkom I. izreke, geometrijski razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica], u naravi oranica i pomoćni objekt, površine 430 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojima su stranke suvlasnici za 1/2 dijela i to na način da predlagatelju u odvojeni posjed i vlasništvo na ime njegovog suvlasničkog dijela pripada dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 138 m2, od točaka K-J-I do međe sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve označene na skici vještaka mjernika PG, zaprimljenoj 5. veljače 2008., a predloženiku da u odvojeni posjed i vlasništvo na ime njegovog suvlasničkog dijela pripada dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 112 m2, od točaka B-D-E-F-G-H do međe sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve označene na skici vještaka mjernika PG, zaprimljenoj 5. veljače 2008., te da je točkom II. izreke posao redovite uprave na suvlasničkom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 100 m2, na skici vještaka mjernika PG, zaprimljenoj 5. veljače 2008., označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A i obojan narančastom bojom, uređen na način da se vodovodne cijevi preko čest. zem. [katastarska čestica], polože pravcem koji ide točkama M-N-O-P, te da predlagatelj isti suvlasnički dio asfaltira kao zajednički put suvlasnika, koji trošak asfaltiranja će suvlasnici snositi razmjerno svojim suvlasničkim udjelima. Međutim, Rješenjem Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-1644/08 od 2. lipnja 2010., potvrđeno je navedeno Rješenje ovog Suda pod poslovnim brojem R1-35/2007 od 7. travnja 2008., u dijelu pod točkom II. izreke, dok je uvažena žalba predloženika OG, te je preinačeno navedeno Rješenje ovog Suda u dijelu pod točkom I., na način da je odbijen prijedlog predlagatelja JG radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao neosnovan.

11. Nadalje, svjedokinja BG, supruga tužitelja, u zavadi s tuženikom, iskazala je da se ovaj postupak vodi zato što tuženik, a i njegova supruga, kontinuirano prelaze i prolaze preko dijela njihovog dvorišta, odnosno dijela koji je vlasništvo JG, njezinog muža, a koji je on popločao benkovačkim kamenom, te ima otprilike 20 m2. Tu da stalno OG vuče smeće i vozi ga u "karijoli", te ostavlja rasutu zemlju, smeće, kašete i vozi kamenje. Čak da je srušio zid koji se nalazio na toj istoj parceli, prije neke 3-4 godine, širine 1,20 m, a duljine 2 m, te je uništio ukrasne grmiće. Također, stalno da miče njezine tegle od cvijeća preko noći. Tuženik da navedenim dijelom njihovog dvorišta prolazi od kad živi u toj svojoj kući, a što bi bilo 30 godina. Kada je se pita, iskazuje da tu nije bilo nikada nikakvog otvora, već je bio mali zidić, rubnjak visine 20-25 cm, uz koji su oni kasnije posadili ukrasne grmove te nadogradili taj zidić da bude visine 1,20 cm, a što je bilo prije nekih 5-6 godina. Kada je se pita da li je tuženiku to jedini pristupni put, iskazuje da se oni nalaze na desnoj strani, a on se nalazi ravno od glavnog puta, tako da nema nikakvog razloga uopće da tuženik tuda prolazi ili bilo što radi na njihovom dijelu nekretnine. Da je njezin suprug vlasništvo ove parcele 3463/8 stekao nasljeđivanjem, te ista čini predulaz u njihovo dvorište i sastavni dio je istog. Ne može odrediti da li tuženik ovo radi svaki dan jer su oni i po polju i idu u grad, ali definitivno to radi često. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da se otac njezinog supruga zvao AG; da se AG podijelio sa ocem tuženika negdje 1970. -ih godina; da se ona udala i došla živjeti u [adresa] prije 50 godina, dakle 1975.; da je već tada u naravi bila podijeljena imovina, ali nije bila uređena jer OG nije dao da se taj put betonira, a njezin svekar AG da je već tada kada se udala za JG, upravo ovaj sporni dio, gdje se nalazi sada benkovački kamen, betonirao i on napravio rubnjak, dok je ovaj ostali dio puta bio tada zemljani; da je rubnjak o kojem iskazuje na slici br. 6 priloga nalaza i mišljenja vještaka geodeta, odnosno da se na slici vide ostatci rubnjaka, a na koji su oni naknadno postavili kamenja, jer je tu u produžetku bio betonski zid o kojem je ranije iskazala da ga je srušio Milan, te je vukao preko ovog njihovog benkovačkog kamena i oštetio ploče; da se na slici br. 4. priloga nalaza i mišljenja vještaka geodeta vidi njihov benkovački kamen, te da je to put koji je pripao njezinom mužu, dok je ovaj betonirani dio pripao po pola Mili i njezinom mužu, to da je zajednički put; da je put koji je popločan benkovačkim kamenom jedini pristupni put njihovoj kući. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da oni s druge strane svoje kuće, iza iste, imaju bijeli put, koji koriste po potrebi i on da nema veze s ovim; da je ovaj sporni put njihov jedini pristupni put od mora; da je ovaj betonirani put koji ide od rive zajednički put, te da je Viktorova desna strana, a Milanova da je lijeva strana, no da nisu uredili to tako da jedni hodaju desnom a drugi lijevom stranom, već da je to zajednički put, da se hoda gdje se želi; da su taj put betonirali majstori iz Kali, a platili su JG i Milan po pola, o čemu je izdan račun; da je Milan izvozio karijolu, preko spornog dijela, a i prelazio preko rubnjaka visine 25 cm, nekad bi iskrenuo smeće, travu, kamenje, te je mogao preći s karijolom i preko zidića; da je sporni dio koji je betonirao njezin svekar oko 1970. bio ispucao, a oni da su ga prvi put uređivali kada su prije 5-6 godina postavljali benkovačke ploče.

11.1. Svjedok KG, sin tužitelja, u zavadi s tuženikom, iskazao je da po njemu ovdje ništa nije sporno jer je predmetni dio parcele vlasništvo njegovog oca JG, te čini sastavni dio njihovog dvorišta kuće u [adresa], te apsolutno nema nikakvog razloga da OG tu na ikakav način taj dio koristi, jer je njegova kuća ravno, a ovaj dio je ispred njihove kuće, odnosno sastavni dio njihova dvorišta i nema nikakvog razloga da on tu prolazi. Međutim, da on tu vozi karijolom, ali i na ruke bio- otpad. To da radi od kada su trajno počeli živjeti on i supruga u toj kući uz njihovu, dakle negdje oko Domovinskog rata, te manje-više od tada kontinuirano tu prelazi i provozi smeće. Njegov otac da mu je od početka govorio da to ne radi i ne prelazi tu, niti prolazi, niti prevozi smeće, no on da je nastavio. Ne može točno odrediti kada, ali njegov otac da je nakon smrti njegovog djeda, koji je umro 2004., na ovaj dio puta postavio benkovački kamen. Prije toga ovaj dio da je bio betoniran, a betonirao je to njegov djed i on da mu je pomagao. Vezano za ovaj zajednički put koji koriste i njegov otac i tuženik, iskazuje da su ga betonirali njegov otac i majka negdje oko 2010., te zna da je njegov otac onda naganjao tuženika da plati pola, no ne zna da li je platio. Predmetni dio parcele koja je predmet ovog postupka, da je njegov otac stekao nasljeđivanjem iza svog oca, njegova djeda. Kada mu se pokazuju fotografije koje su prilog skice sudskog očevida, iskazuje da je na slici 5. vidljiv postavljeni benkovački kamen, preko kojeg onda tuženik prođe sa karijolom i izbaci taj bio-otpad na ovaj dio ledine, koji je također njihovo zemljište, odnosno od njegovog oca. Također, da je na slici 6. vidljiv i ostatak rubnjaka, koji je OG srušio, odnosno srušio je čitav zid koji je bio izgrađen na tom rubnjaku visine 1,20 m, pa je ostao samo ostatak od rubnjaka. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da je od kad se on sjeća, a rođen je 1976., sporni dio oduvijek bio sastavni dio njihovog dvorišta. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da je njegov djed betonirao dio koji je sada popločan benkovačkim kamenom početkom 1980. -ih; između 1978. i 1982.; koliko se on sjeća sporni dio nije naknadno nikad betoniran, osim kada su njegovi roditelji postavljali benkovačke ploče; on da ne vidi nikakav razlog zašto bi njegov otac sporni dio ograđivao.

11.2. Iz iskaza svjedoka IG, rođenog 1944. u [adresa], umirovljenika, nesrodnog sa strankama, nije u zavadi, ali iskazuje da ga je tužitelj u par navrata verbalno napao, proizlazi da poznaje stranke ovog postupka 80 godina, te živi u neposrednoj blizini istih, te da je već davao iskaz pred ovim sudom u jednom postupku između njih i ostaje kod tog danog iskaza. Poznavao je i očeve stranaka, pok. AG, oca tužitelja i pok. UG, oca tuženika, pa zna da su se oni razdijelili negdje oko 1970., možda i 1980., zaista ne zna točno. Tako, zna da JG i OG imaju zajednički put, koji su prije 10-ak i više godina zajednički izbetonirali i isfinancirali, te zna da je naknadno JG na dijelu koji su zajedno betonirali, postavio i benkovačke ploče. Ne zna da li je JG to postavio na zajedničkom putu ili svom putu, neka oni to premjere pa vide čije je što. Ne može odrediti točno tko prolazi i koristi taj dio gdje je postavljen benkovački kamen, misli da ga koristi JG, a možda ga koristi i Milan, zaista to nikad nije gledao. Također, zna da se oko tog dijela gdje je JG postavio benkovački kamen, nalazio i jedan zid visine oko 1 m koji je izgradio JG, za koji su se također sporili, te zna da je JG naloženo da ga sruši, no kako to nije činio, srušio ga je Milan. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da na dijelu gdje je JG izgradio zid, koji se kasnije srušio, ranije nije bilo ništa, bio je mali zidić visine četiri prsta, a JG da je izgradio zid u produžetku zida koji je ranije napravio njegov otac, a koji je bio na međi, te je na taj mali zidić visine 4 prsta nadogradio zid u visinu, negdje oko 1 m te je to taj zid koji je kasnije srušen; da je OG taj dio možda koristio kao prolaz da bi pristupio svom vrtu, ne zna točno jer stari zid nije bio toliko duboko izvučen kao ovaj novi; da je tim dijelom gdje je postojao mali zidić visine četiri prsta, OG prolazio oduvijek, te mu stric to nije branio, nisu bili posvađani, a od kada je došao JG da su posvađani; da je JG živio u [adresa], radio u hotelu Kolovare, te ga se ja ne sjeća da bi uopće dolazio na [adresa], te da je došao tek nakon što mu je otac preminuo. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao da u posjet Milanu dolazim često, nekad jedan puta tjedno, nekad i češće, jer su dobri, naime, Milanova sestra je njegova supruga; da su zajedno JG i OG betonirali put, sporazumno, JG da je našao radnike i angažirao ih, a OG da je platio onda pola, odnosno dogovorili su se oko plaćanja; da su oni oduvijek u nekoj svađi, prije ovog betoniranja, odnosno drži da JG provocira OG, a on da mu je rekao da se ne povlači; da bi OG pristupio svojoj kući od mora, da ne mora proći ovim dijelom koji je popločan benkovačkim kamenom.

12. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te tvrdim da je od mora ravno do popločanog dijela, zajedno sa popločanim putem, pa na desno do njegove kuće, njegov put, dok je od mora ravno pa do kuće tuženika njegov put, tako da on drži da je dio čest. 3463/8, koji je na skici označen slovima i likom T-S-M-U-T, njegov dio, pa traži da ga tuženik prestane uznemiravati, odnosno ometati u korištenju toga. Da ga tuženik uznemirava tako što prolazi tim dijelom kako pješice, tako i prevozi sa "karijolom" otpad. Također, smatra da je zid koji je na skici označen pravcem Z2-Z1, zid u njegovom vlasništvu, jer ga je izgradio još njegov pok. otac, a koji zid je tuženik srušio, te traži da se tuženiku naloži da trpi zatvaranje tog prolaza, odnosno da on izgradi zid. Također, da je on sporni dio čest. 3463/8, koji je na skici označen slovima i likom T-S-M-U-T, popločao u cijelosti benkovačkim kamenom, u periodu između 2011. i 2015., te mu se tada u svom tom periodu, nitko, pa ni tuženik, nije protivio popločavanju, niti mu branio isto. Kada su vodili izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, sporni dio čest. 3463/8 uopće da nisu dijelili jer je on zemljišnoknjižni vlasnik iste za cijelo, koja u zemljišnoj knjizi ima 112 m2, a u posjedovnom listu da je upisan na 56 m2. Vlasnikom čest. 3463/8 da je postao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca 2006., te da je od tada koristio nesmetano istu, pa tako i sporni dio, a on da je vlasnik iste bio od prve diobe 1970., a bila je još jedna dioba 1980., kada je utvrđeno između njegovog oca i oca tuženika da se njegov otac upiše vlasnikom te čestice. Na poseban upit svoje punomoćnice, tužitelj je iskazao: da tuženik može doći do svoje kuće ravno od mora, bez da prelazi preko spornog dijela čest. 3463/8, a da ne prođe preko ovog popločanog dijela; da na slikama 4. i 5. koje su prilog skice sudskog očevida može pokazati što je po pravomoćnom rješenju u izvanparničnom predmetu betonirano, te da je to čitav vidljivi dio puta, od mora pa sve do dijela gdje se nalazi ulaz u njegovo dvorište na mjestu gdje bi bila ograda, pa tako i uključujući dio na kojem se na slikama nalazi benkovački kamen, a navedeno da je betonirano 2011., te je on potom na dijelu popločao benkovačkim kamenom, negdje 2013., 2014. Također, napominje kako su ovaj donji dio sve do crvene linije, koja je vidljiva i označena sprejem na slici br. 4, platili betoniranje tuženik i on svaki po pola, a onda mu je tuženik rekao da ovaj dio prema desno, koji ide kao ulaz u njegovo dvorište, da sam isfinancira jer je to njegov dio; na liniji koja je na skici označena linijom Z1-Z2, da je prije bio mali zidić, visine oko 10 cm, malo viši možda, koji je izgradio njegov pok. otac 1970. -ih i tamo je stajao sve dok ga tuženik nije srušio, negdje između 2014. -2015.; njegov otac da je sagradio taj niski zidić 1970.-ih, u duljini od nekih 3 m, dakle, od mjesta gdje bi mogla biti ulazna kapija u dvorište, pa sve do dijela gdje je sada popločani dio, koji je bio visine 10-ak cm, a on da je kasnije, nakon smrti oca, zid podigao na visinu od oko 1 m, u duljini od 1,65 m, a na dijelu da je ostao niski zidić, gdje je poslagao kamenje kako tuženik tu ne bi prolazio, jer tu prolaza nikad nije bilo. Tuženik da je dakle, srušio dio zida i maknuo blok kamenja. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužitelj je iskazao: da je dio gdje se nalazi niski zidić, visine nekih 10 cm, OG koristio na način da je preko tog zidića prebacivao karijolom smeće, jer je smatrao da je to njegovo, a nije, niti je ikad bilo; da je tuženik počeo preko tog zidića prevoziti karijolom smeće, tužitelj od 2004., od kada je on naslijedio ovo sve od oca; da je taj niski zidić na tom mjestu na kojem je prelazio karijolom tuženik postojao i prije 2004. i to od 1970., kako je i iskazao; da je njegov otac reagirao prema tuženiku i rekao mu je da ne prolazi tuda.

12.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da ostaje kod odgovora na tužbu te svih dosadašnjih navoda, te želi reći kako je spomenuti ogradi zid, koji je na skici označen pravcem Z2-Z1, sagrađen od strane njega i njegovog oca još 1970., a koji su napravili nakon što su se njegov otac i stric razdijelili. Tako, oni da su napravili taj zid duljine oko 2,5 m, s tim da je ostavljeno nekih 1,5 m, a do ogradnog zida kuće koja je sada tužiteljeva, te je taj prolaz ostavljen kako bi imali komunikaciju sa vrtom koji su obrađivali njegova obitelj i on, a koju je također u diobi stekao njegov otac. Tako, upravo zbog navedenog, i sporni dio čest. 3463/8, u površini od 22 m2 njegova obitelj, odnosno njegov otac da koristi i nakon diobe, te je taj sporni dio zajednički dio njega i tužitelja, te čini dio zajedničkog pristupnog puta u njihovom suvlasništvu, a sukladno diobi njihovih očeva. Prije betoniranja ovo da je bilo neplodno zemljište, puno krša i kamena, kojeg su raskrčili njegov otac i on, te su nakon diobe nesmetano dugi niz godina koristili ovaj sporni dio kao pristup njihovom vrtu, koji se nalazi na dijelu čest. 3463/3, koje je on vlasnik. Očitom greškom, njegov stric da se upisao kao vlasnik za cijelo čest. 3463/8, iako je ona trebala biti po pola vlasništvo strica i oca, te upravo zbog te greške tužitelj svojata ovaj dio i poziva se da bi to bilo njegovo, iako je to oduvijek zajednički korišteno. Da je bio dogovor između njega i tužitelja, a nakon izvanparničnog postupka razvrgnuća, da zajedničkim sredstvima isfinanciraju betoniranje čitavog ovog pristupnog puta, pa je tako betonirano od "Dvorića kod Magazina", koji se nalazi kod samog mora, pa sve prema njihovim nekretninama, uključujući i ovaj sporni dio, dakle, ogranak na desno kad se gleda s mora prema kući tužitelja, pa tako i sve do ulaza u njegovu kuću, osim 1 m pred ogradom jer je tamo bio već dobar beton, pa nije bilo potrebe. Tako, tužitelj da mu je došao sa računom za betoniranje, te da je on platio polovicu iznosa. Nije bilo nikakvog govora o tome da bi mu on rekao da je ovaj dio njegov pa da on sam isfinancira taj dio, niti je on betoniran o njegovom trošku, već zajedničkom. Vezano za rušenje zidića, iskazuje da je tužitelj s radnicima u jednom trenutku uzidao i zabetonirao kako postojeći zid, tako i onaj prolaz o kojem je iskazao, te ga podigao, pa on da nije imao više pristupnog ulaza u svoj vrt, pa da su vodili postupak zbog smetanja posjeda, te je pravomoćno naloženo ovdje tužitelju da ukloni dio tog zida, no kako je vrijeme prolazilo, a on to nije učinio, da je točno da je on srušio dio zida kako bi mogao pristupiti svom vrtu. Kod rušenja zida nije došlo do nikakve štete o kojoj je iskazivala supruga tužitelja, već se zid samo srušio, a on da je ostatke prenio na tužiteljev teren po cijevima jer je bio težak, jer je to bio jedan blok. Na poseban upit svog punomoćnika, tuženik je iskazao da je Viktorov otac preminuo oko 2000. i neke godine; da je Viktorov otac živio u [adresa] jer je tu i radio, a kada je otišao u mirovinu, puno vremena da je provodio u [adresa], te je zidao kuću pred starost, kao i njegov otac, dakle 1970. -ih; da je njegov stric, tužiteljev otac, kada bi dolazio iz [adresa], bio na njegovom terenu i oko terena prisutan, te da su stric i otac bili u normalnim odnosima; da su njegov otac i njegov stric podijelili sve ovo dogovorno, da nije bilo mjernika, već su oni mjerili metrom, zabili kolce te obojali malo boje, a on da je bio stalno tamo te je to i vidio, za razliku od JG koji tamo nikad nije bio, a kamoli prisutan toj podijeli, te je njegov stric bio suglasan s očevim pristupanjem preko spornog dijela u njihov vrt; JG da je tada bio zaposlen i živio je u [adresa]; kada je tužitelj popločavao ovaj sporni dio benkovačkim kamenom da mu je prigovarao jer je beton bio dobar, te nije trebalo to stavljati, no nije mogao upotrijebiti niti silu, a bilo ga je i strah. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, tuženik je iskazao: da je on vlasnik i posjednik dijela čest. 3463/8, na skici označen bijelom bojom i ograđen zidom, a koji dio se nalazi lijevo od točaka na skici lica mjesta oznaka K-L, gledano od mora, koja parcela u naravi čini vrt; da taj dio JG ne koristi na nikakav način; da može pristupiti svojoj nekretnini, odnosno svojoj kući bez da prođe preko spornog dijela čest. 3463/8.

13. Po tako provedenom dokaznom postupku, ovaj Sud drži kako se tuženik uspješno obranio od zahtjeva tužitelja u ovom postupku jer je dokazao da je radnju uznemiravanja poduzeo jer mu na to pripada pravo, odnosno da ima ovlast na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja, te time i obvezu tužitelja da trpi takve radnje. Naime, ovaj Sud drži da su prednici stranaka, njihovi očevi, AG i UG izvršili diobu naslijeđene imovine još 1970. -ih, kako i proizlazi iz Diobenog ugovora zaključenog 15. svibnja 1971., kao i da su naknadnim Ugovorom zaključenim 14. ožujka 1980. uredili putove između nekretnina na kojima su sagradili kuće, pa u istom ugovaraju: „Put od magazina prema kućama oba brata širine 2,5 metara preko sredine njivice, zatim kreće medja doli na zapadni kraj septičke jame kako je već označeno“, pa da predmetni sporni dio čini dio zajedničkog puta stranaka. Tako, iako se ovaj Sud nije mogao osloniti na iskaze sva tri svjedoka, supruga i sina tužitelja, te djevera tuženika, kao pristrane odnosno posredno zainteresirane za ishod postupka, poklanja vjeru tuženiku koji tvrdi i u svom stranačkom iskazu navodi da sporni dio čest. 3463/8, u površini od 22 m2 njegova obitelj, odnosno njegov otac koristi i nakon diobe, te je taj sporni dio zajednički dio njega i tužitelja, te čini dio zajedničkog pristupnog puta u njihovom suvlasništvu, a sukladno diobi njihovih očeva. Navedenome ide u prilog da sam tužitelj iskazuje da je predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 22 m2 označen žutom bojom i likom T-S-M-U-T, betoniran 2011., nakon izvanparničnog postupka razvrgnuća, te da on potom predmetni dio popločava benkovačkim kamenom, negdje 2013.-2014., iz čega proizlazi kako su ovdje stranke sukladno nalogu iz navedenog Rješenja ovog Suda poslovni broj R1-35/07 od 7. travnja 2008. pristupile asfaltiranju zajedničkog puta, pa tako upravo i spornog dijela. Također, iz ranije navedenog obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-583/2016 od 24. studenog 2017., donesenog u postupku radi smetanja posjeda, u odnosu i na predmetni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razvidno je kako drugostupanjski sud potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda iz Rješenja poslovni broj P-2729/14 od 31. ožujka 2016., jer ne pruža posjedovnu zaštitu OG ovdje tuženiku u odnosu na počinjeni čin smetanja od strane JG, ovdje tužitelja, kada isti popločava benkovačkim kamenom predmetni sporni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer „tuženikovo popločavanje (…) nema karakter smetanja, jer tužitelj nije potpuno isključen, a ni ograničen u dotadašnjem izvršavanju posjeda, već ga je u mogućnosti i nadalje koristiti na isti način.“, te navodi da „popločavanje tog spornog dijela kamenim pločama, na kojem je prije toga bio stari, ispucali beton, o čemu su iskazivali svjedoci (…), ne predstavlja čin smetanja jer nema dokaza da je tuženik imao namjeru ograničiti tužiteljev posjed…“. Iz navedenog proizlazi da, iako je zahtjev ovdje tuženika za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na predmetni sporni dio zbog postavljanja benkovačkog kamena odbijen iz gore navedenog razloga, jasno je utvrđeno kako navedenim popločavanjem suposjed tuženika nije ograničen, te je isti i dalje ovlašten u izvršavanju posjeda i mogućnosti korištenja predmetni spornog dijela, zbog čega ovaj Sud drži kako uistinu tuženik, a sukladno diobi njegovog prednika i prednika tužitelja, koristi predmetni sporni dio kao zajednički put, u svrhu komunikacije sa vrtom koji obrađuje njegova obitelj, te koji se nalazi na dijelu čest. 3463/3 k. o. [katastarska općina], jer opravdano drži da je riječ o zajedničkom dijelu puta. Također, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da trpi zatvaranje prolaza na dijelu međe između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta označen pravcem Z2-Z1 u dužini od 1,65 m, ovaj Sud nije niti takav zahtjev tužitelja našao osnovanim, sukladno svemu gore navedenom.

14. Slijedom navedenog, a obzirom ovaj Sud nije našao osnovanim pružiti zaštitu ovom tužbom zbog uznemiravanja tužitelju, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tuženiku, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava odgovora na tužbu – 100 bodova, trošak sastava žalbe – svaki po 125 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 6.11.2019., 8.5.2019., 25.2.2020., 3.11.2020., 24.1.2022., 10.7.2024., 17.10.2024., 29.1.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, te plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno iznosi 2.615,59 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zadar, 20. veljače 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku po pun..