REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-34/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CH i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog MH, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. studenog 2024. broj K-1441/2023-151, u sjednici održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog MH, a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog CH, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., opisano pod točkom 1) izreke, u odnosu na obojicu optuženika, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni za optuženog MH te u odnosu na oduzimanje predmeta i troškove kaznenog postupka je bespredmetna, a u odnosu na odluku o kazni za optuženog CH je djelomično bespredmetna a djelomično neosnovana.

II. Uslijed odluke pod točkom I., po službenoj dužnosti i djelomičnim odbijanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog CH, te se optuženi CH za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11., zbog kojeg je pod točkom 2) izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III. U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, optuženi CH i optuženi MH su proglašeni krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. KZ/11., opisanog pod točkom 1), a optuženi CH i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavka 3. KZ/11., opisanog pod točkom 2), uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. Optuženom CH je, za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u dvije godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. veljače 2023. do 25. studenog 2024.

1.1.1. Optuženi MH je, za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i u istražnom zatvoru u domu od 15. veljače 2023. pa nadalje.

1.1.2. Na temelju članka 190. stavka 2. i članka 42. KZ/11., optuženom MH je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu dvjesto dnevnih iznosa, koji se pojedinačno računaju u iznosu 60,00 eura, što sveukupno iznosi 12.000,00 eura, što je optuženik dužan platiti u rok od dva mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.1.3. Primjenom članka 42. stavka 7. KZ/11., ako optuženi MH, zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, u cijelosti ili djelomično ne isplati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

1.1.4. Na temelju članka 43. KZ/11., ako sporedna novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11., naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se sporedna novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni sporedne novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora tako da se jedan dnevni iznos novčane kazne zamijeni jednim danom zatvora. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedene kazne.

1.2. Primjenom članka 190. stavka 8. KZ/11., optuženom CH je oduzeto 288 paketa ispunjenih s ukupno 303802,11 grama konoplje, 181.351 komada tableta MDMA ukupne mase 87896,46 grama, 161 plastičnih omota ispunjenih s ukupno 1976,06 grama smole konoplje, 530 komada tableta ukupne mase 268,80 grama koje sadrže 4-klorometkatinon (4-CMC), 1-(4-klorofenil)-2- (metilamino)propano-1-on, klefedron i punilo kofein, 1.704 komada tableta ukupne mase 528,63 grama koje sadrže 4-klorometkatinon (4-CMC), 90 paketa s ukupno 43634,96 grama amfetamina, 15 paketa s ukupno 2981,75 grama ketamina, 509 paketa ispunjenih s ukupno 790,40 grama MDMA, 2 paketa ispunjena s 253,32 grama kokaina, 4 kanistera ispunjena s ukupno 24780 ml amfetaminskog ulja, 3 kanistera ispunjena s ukupno 56400 ml metanola, 2 kanistera ispunjena s ukupno 10000 ml sumporne kiseline, 2 paketa ispunjena s ukupno 533,89 grama punila psihostimulansa kofeina, koja droga je privremeno oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta brojeva 00156120 do 00156143 od 15. veljače 2023., te je određeno njeno uništenje, na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/08.

1.2.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom CH su oduzeti predmeti, i to: mobitel marke "Samsung", crne boje, IMEI brojeva [IMEI broj] i 356546179662772/01, s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice]; mobitel marke "Samsung", crne boje, IMEI broja [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice]; te mobitel marke "Samsung", sivo-crne boje, IMEI broja [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera; koji predmeti su zaprimljeni u "corpora delicti" Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem Kop-37/2024.

1.2.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom MH su oduzeti predmeti, i to: mobitel marke "Samsung", crne boje, IMEI broja [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom „A1" mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice] 0090104858; mobitel marke "Samsung", roza-metalik boje, IMEI broja [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice] 591420121155160, s vidljivim oštećenjem u vidu puknuća ekrana; mobitel marke "Samsung", zlatne boje, nepoznatog modela i nepoznatog IMEI broja, s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice]; mobitel marke "Meanit" model "X3", crne boje, IMEI brojeva [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom nepoznatog mobilnog operatera, serijskog broja [broj SIM kartice]; te mini- mobitel marke "L8 Star", model BM70 crne boje, IMEI brojeva [IMEI broj], bez SIM kartice.

1.2.3. Na temelju članka 331. stavka 7. u vezi s člankom 79. KZ/11., optuženom CH su trajno oduzeti: strojnica "ARMA", model „Ero“, sa spremnikom i prigušivačem; automatski pištolj "Crvena Zastava", model "M84 Škorpion", s pripadajućim spremnikom; tri električne detonatorske kapisle; jedan kilogram plastičnog eksploziva; 534 komada streljiva cal. 9 mm "Luger"; 25 komada streljiva cal. 9 mm "Court"; te 24 komada streljiva cal. 7.65 mm "Browning"; koji predmeti su privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta brojeva 00156130 i 00156131.

1.3. Odbijen je prijedlog Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 15. svibnja 2023. broj KO-DO-695/2023-1 da se optuženom MH, na temelju članka 77. KZ/11., kao imovinska korist stečena kaznenim djelom, oduzme novac u iznosu 1.100,00 eura.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. (pravilno bi bilo "stavka 6.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi CH je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

1.4.1. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženi MH je dužan platiti troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., u ukupnom iznosu 33.407,38 eura, koji se sastoji od paušalnog troška u iznosu 2.000,00 eura te polovice troškova daktiloskopskog, biološkog, toksikološkog i mehanoskopskog vještačenja u iznosu 31.407,38 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, s tim da će se, na temelju članka 181. stavka 6. ZKP/08., dio troška u iznosu 1.100,00 eura naplatiti od novca koji je privremeno oduzet optuženiku.

2. Pod točkom II. izreke pobijane presude, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., optuženi MH je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavka 3. KZ/11., opisanog pod točkom 2).

2.1. Primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na to kazneno djelo, padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi MH.

3.1. Državni odvjetnik je žalbu podnio u odnosu na oslobađajući i osuđujući dio presude. U odnosu na oslobađajući dio, žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i optuženog MH proglasi krivim zbog kaznenog djela pod točkom 2). U odnosu na osuđujući dio, državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se tiče odluke o troškovima kaznenog postupka za optuženog CH, zbog odluke o kazni u odnosu na obojicu optuženika, te zbog odluke o oduzimanju predmeta u odnosu na optuženog MH, s prijedlogom optuženicima izreći strože kazne.

3.2. Optuženi MH je žalbu podnio u odnosu na osuđujući dio presude i kazneno djelo pod točkom 1), zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženog MH, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. je osnovana. Pri tomu je ovaj sud je, postupajući po službenoj dužnosti, sukladno članku 479. ZKP/08., u povodu njegove žalbe i žalbe državnog odvjetnika, utvrdio da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog MH od koristi i za optuženog CH, koji nije podnio žalbu. Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni za optuženog MH te u odnosu na oduzimanje predmeta i troškove kaznenog postupka je postala bespredmetna, a u odnosu na odluku o kazni za optuženog CH je djelomično bespredmetna a djelomično neosnovana.

U odnosu na odluku pod točkom I. izreke

7. Nije u pravu optuženi MH kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.

7.1. Protivno tvrdnji ovog žalitelja, prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu time što u izreci nije naveo a u obrazloženju presude navodi kako optuženika osuđuje zbog produljenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., iako se predmetnom optužnicom optuženik ne tereti za počinjenje produljenog kaznenog djela. Naime, optuženik nije osuđen zbog veće kriminalne količine postupanja nego što mu je to optužnicom stavljeno na teret, pa se ne može govoriti o prekoračenju optužbe. Pored toga, premda je točno kako se optuženiku optužnicom ne inkriminira produljeno kazneno djelo, žalitelj zanemaruje kako se optuženiku pod točkom 1) optužnice stavljaju na teret dva kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, jedno iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a drugo iz članka 190. stavka 6. KZ/11., počinjena u stjecaju, u vezi s člankom 51. KZ/11. Osuda optuženika za jedno produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., svakako je za optuženika povoljnije nego da je osuđen za dva kaznena djela, primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11.

8. Međutim, u pravu je optuženi MH kada tvrdi da je prvostupanjski sud, postupajući na isti opisani način, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8.1. Osnovano ističe žalitelj da je izreka pobijane presude proturječna izloženim razlozima. Naime, izrekom pobijane presude je optuženi MH proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, koje je pravno kvalificirano kao djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. No, u obrazloženju (pod točkom 60., a istovjetno i pod točkom 68.) sud navodi kako su optuženici "ostvarili obilježja dva kaznena djela iz članka 190. KZ/11., i to iz stavka 2. i stavka 6., koja su u odnosu konsumpcije, slijedom čega su proglašeni krivim za teže od ta dva djela, pa su počinili jedno produljeno kazneno djelo iz članka 52. KZ/11., pri čemu su ostvarili više modaliteta radnji iz stavka 2. i iz stavka 6. članka 190. KZ/11.". Iz navedenog nije moguće razlučiti smatra li sud prvog stupnja da je počinjeno jedno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., što bi slijedilo iz izreke pobijane presude, ili jedno produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., kako se to navodi u razlozima presude.

8.2. Pored toga, razvidno je da su ovako izloženi razlozi i međusobno proturječni. Naime, prvostupanjski sud nalazi da su počinjena dva kaznena djela, od kojih je jedno konzumirano drugim. Iz ovoga proizlazi da je sud smatrao kako se radi o tzv. prividnom stjecaju, kojim je, po pravilu konsumpcije, u jednom kaznenom djelu iscrpljeno cjelokupno nepravo radnje pa nema potrebe kažnjavati i za drugo kazneno djelo čija obilježja ta radnja također sadrži, te oni ostaje nekažnjivo. Međutim, istodobno, sud zaključuje kako je riječ o jednom produljenom kaznenom djelu, premda ova dva pravna instituta nisu istoznačnice. Pri tomu sud zanemaruje kako produljeno kazneno djelo nije vrsta prividnog stjecaja jer prividni stjecaj uključuje i kazneno djelo za koje se ne kažnjava, dok kod produljenog kaznenog djela nijedna pojedinačna radnja nije izuzeta od kažnjavanja, nego se kažnjava svaka kao dio produljenog kaznenog djela.

9. Opisana proturječja su takvog značaja da se pobijana presuda, u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod točkom 1), uopće ne može ispitati, jer nije moguće razlučiti osuđuje li prvostupanjski sud optuženike zbog jednog produljenog kaznenog djela ili zbog dva kaznena djela u stjecaju.

10. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe optuženog MH, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pobijanu presudu, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1), ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu, na ponovno suđenje i odluku. Kako se navedene proturječne konstatacije prvostupanjskog suda odnose na obojicu optuženika, to su i razlozi za ukidanje pobijane presude u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., pod točkom 1), od koristi i za optuženog CH, koji se nije žalio, te je, primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na ovog optuženika trebalo primijeniti odredbu članka 479. ZKP/08.

11. Premda je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pobijanu presudu je, sukladno članka 487. stavku 4. u vezi sa stavkom 3. ZKP/08., a radi pravilnog postupanja u ponovljenom postupku, trebalo ocijeniti i u smislu prigovora činjenične naravi iznesenih u žalbi optuženog MH, jer je istima dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti ovog optuženika, upravo na način kako mu je stavljeno na teret.

11.1. Naime, kaznenu odgovornost optuženog MH prvostupanjski sud smatra utvrđenom, navodeći kako ista proizlazi iz logički povezanih brojnih činjenica.

11.2. Međutim, opravdano upire žalitelj da je prvostupanjski sud prevelik značaj pridao činjenici da je optuženikov DNK pronađen na čepu i dršci jednog od kanistara. Ovu okolnost je prvostupanjski sud propustio povezati s tvrdnjom optuženog MH koji je u obrani naveo da je moguće da je prilikom čekanja sjeo i naslonio se na kanistar, a takvu mogućnost mehanizma nastanka traga je potvrdio i vještak za biološka vještačenja. S tim u vezi je i navod optuženog CH, koji je iskazao da se droga uglavnom nalazila u podrumu a optuženi MH nikada nije bio u podrumu, osim što je u dva navrata iznio neke kanistre na terasu. Pri tomu, kako to s pravom navodi žalitelj, treba imati u vidu i kako daktiloskopskim vještačenjem nisu detektirani tragovi papilarnih linija optuženog MH niti na jednom predmetu, paketima s drogom i ostalim kanistrima, koji su pronađeni i oduzeti prilikom pretrage, a logično bi ih bilo za očekivati, uzevši u obzir činjenični opis kaznenog djela, iz kojeg proizlazi da bi optuženi MH pribavljao velike količine raznovrsne droge i tvari koje su namijenjene za izradu droge, donosio ih u kuću te ih zajedno i po prethodnom dogovoru s optuženim CH držao u kući, kao i da je optuženom CH prethodno pokazao način proizvodnje amfetamina. S tim u vezi treba primijetiti kako potonja "učiteljska" uloga optuženog MH u odnosu na optuženog CH, protivno stavu prvostupanjskog suda, koji zaključuje da je optuženi MH nalagao proizvodnju droge optuženom CH, ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, a o takvoj ulozi optuženog MH ne iskazuje niti optuženi CH, koji ni u jednom dijelu svoje obrane ne imenuje osobu koja ga je učila kako proizvesti drogu, već posve neodređeno navodi kako "su" ga naučili "kuhati speed ... a što ga je naučila jedna od tih osoba".

11.3. Otklanjajući istinitost obrane optuženog MH u pogledu njegove uloge u inkriminiranom događaju, prvostupanjski sud selektivno koristi "nekonfrontiranu" obranu optuženog CH. Sud uzima u obzir isključivo izdvojeni navod ovog optuženika koji je u jednom dijelu naveo kako je optuženi MH donosio drogu u više navrata. Pri tomu, međutim, sud propušta uočiti kako je optuženi CH, proturječno tomu, istodobno višekratno i ustrajno tvrdio da mu je optuženi MH donosio hranu i potrepštine te se brinuo za njega a drogu da je donosila i odnosila osoba koja je vozila Mercedes (prema provedenim dokazima, optuženi MH je zatečen u vozilu Seat Leon), odnosno da je više osoba donosilo i odnosilo drogu. Kako je, zbog izjave optuženog CH da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice i branitelja optuženog MH, ovu kontradiktornost bilo nemoguće otkloniti dopunskim pitanjima optuženom CH, citiranom navodu ovog optuženika je trebalo obratiti veću pozornost prilikom ocjene dokazne snage. Ovo važi osobito za, za sada preuranjeni, zaključak prvostupanjskog suda o nelogičnosti tvrdnje MH da bi bio angažiran za "posao" brige i donošenja hrane optuženom CH, pri čemu je sud, ne provodeći nikakve kontrolne dokaze na tu okolnost, razmatrao jedino prostornu udaljenost između Vinkovaca, kao prebivališta optuženog MH, te [adresa], gdje je boravio optuženi CH. Navodima žalbe optuženog MH, uz sadržaj dokumentacije koja je na ovu okolnost priložena žalbi, izloženi zaključak prvostupanjskog suda je doveden u sumnju.

11.4. Uzimajući u obzir sve navedeno, to što je optuženi MH, uz posjedovanje pet mobitela (čiji sadržaj i podatke nije bilo moguće utvrditi vještačenjem), posjedovao ključeve kuće u kojoj je boravio optuženi CH (koji su mu doista osiguravali dostupnost svim predmetima unutar kuće, ali niti na jednom predmetu nisu pronađeni tragovi optuženog MH, izuzev traga na jednom kanistru, za koji je vještačenjem utvrđena mogućnost da je nastao na način opisan po optuženom MH), kao i da prilikom uhićenja nije zatečen s hranom za optuženog CH (a za tvrdnju optuženog MH, da je tada došao jer optuženom CH nije bilo dobro, nema suprotnih dokaza, a to što se u policijskim izvješćima ne navodi da bi optuženi CH imao zdravstvenih tegoba nužno ne dovodi do zaključka da je "došao radi droge"), premda jesu indicije, nisu, barem za sada, dovoljno snažan pokazatelj za rezimiranje o "odlučujućoj" ulozi optuženog MH, kako mu se to stavlja na teret pod točkom 1) izreke pobijane presude. Isto tako, napominje se sudu kako količina i raznovrsnost droga i tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, predstavljaju obilježje djela ali ne i dokaz krivnje optuženika.

12. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će imati u vidu ovu drugostupanjsku odluku te će otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Nakon što obnovi izvedene dokaze, izvesti će i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, a s tim u vezi će imati u vidu navode žalbe optuženog MH i dokumentaciju u prilogu njegove žalbe. Izvedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pri tomu će, određeno i potpuno, izložiti koje se sporne činjenice, i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim. S tim u vezi, potrebno je imati u vidu kako odlučne činjenice, koje se odnose na bitna obilježja kaznenog djela, kako objektivna tako i subjektivna, trebaju biti nesumnjivo potvrđene jasnim i nedvojbenim dokazima, odnosno utvrđene indicije moraju logički čvrsto zatvarati krug. Osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama. Zatim će sud, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava, vodeći računa kako instituti produljenog kaznenog djela i prividnog stjecaja u obliku konsumpcije nisu sinonimi. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.

U odnosu na odluku pod točkom III. izreke

13. Suprotno navodima državnog odvjetnika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno u oslobađajućem dijelu pobijane presude i optuženog MH. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o odlučnim činjenicama pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

13.1. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako nema pouzdanog i sigurnog dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11., pod točkom 2).

13.2. Pravilnost ovog zaključka suda prvog stupnja nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima, kojima žalitelj iznosi vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući kako postoji "zatvoreni krug indicija" da je optuženi MH, samim posjedovanjem ključeva kuće i podruma, bio u posjedu inkriminiranog oružja, eksplozivnih tvari i streljiva.

13.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako su se inkriminirani predmeti nalazili u zatvorenom sanduku u podrumu kuće, iz čega proizlazi kako nisu bili vidljivi bez otvaranja sanduka, a daktiloskopskom i biološkom pretragom nisu pronađeni niti otisci niti DNK tragovi koji bi upućivali na optuženog MH. Imajući u vidu da iz obrane optuženog CH proizlazi kako su na predmetnu adresu dolazile tri osobe, od kojih mu je "jedna osoba" rekla da postoji oružje, koje se nalazilo spakirano u kutiji u podrumu, u koji optuženi MH nije dolazio, osim što je dvaput iznio neke kanistre na terasu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako samo posjedovanje ključeva kuće i podruma ne podrazumijeva da je optuženi MH znao za oružje. Stoga se ne može sa sigurnošću otkloniti vjerodostojnost obrane optuženog MH da nema nikakve veze s tim oružjem.

13.4. Državni odvjetnik neosnovano prigovara "životnoj nelogičnosti" obrane optuženog MH. S tim u vezi, upućuje se ovaj žalitelj na argumentaciju izloženu pod točkama 10.2. do 10.4. ove odluke. Isto tako, državni odvjetnik pogrešno pridaje odlučujući značaj navodu iz obrane CH da mu je "netko" rekao da se u podrumu nalazi oružje. Pored toga što je razvidno kako se u ovom nepreciznom izričaju ne nalazi identifikacija optuženog MH, potvrda identiteta optuženog MH ne nalazi se niti u obrani CH koji je iskazao da "su" mu rekli da se ondje nalazi oružje. Pri tomu, žalitelj neosnovano zanemaruje da je optuženi CH naveo kako optuženi MH nije znao za oružje, dok okolnost da je optuženi MH došao na adresu na kojoj je u kući pronađeno inkriminirano oružje, eksplozivne tvari i streljivo ne predstavlja odlučnu činjenicu na temelju koje bi se moglo zaključiti da bi optuženi MH imao o tomu saznanja.

14. Ističe se žalitelju kako dokazi koji služe kao temelj osuđujuće presude moraju biti do kraja jasni i pouzdani, odnosno utvrđene indicije moraju logički zatvarati krug, a niti jedno niti drugo u odnosu na optuženog MH i kazneno djelo pod točkom 2) u ovom postupku nije ostvareno.

14.1. Zato je prvostupanjski sud optuženog MH pravilno, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11.

U odnosu na odluku pod točkom II. izreke

15. Imajući u vidu da je pod točkom I. izreke ove odluke ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., opisano pod točkom 1) prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni optuženom CH za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11., a pri tomu je imao u vidu prigovore državnog odvjetnika u odnosu na mjeru pojedinačne kazne zatvora za to kazneno djelo.

16. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne vezano za kazneno djelo iz članka 331. stavka 3. KZ/11.

16.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

16.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženom CH olakotnim cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost te obiteljski status, odnosno činjenicu očinstva petero maloljetne djece koju je dužan uzdržavati, kao što je pravilno uzeo u obzir optuženikovu raniju zaposlenost i motivaciju koja ga je, zbog uzdržavanja djece i otplate dugovanja, nagnala na počinjenje djela, pri čemu je pravilno imao u vidu da je optuženik u ranijem dijelu postupka iskazivao iskreno i autentično žaljenje i kajanje, ne našavši otegotnih okolnosti u pogledu kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11.

16.3. Neosnovan je stav kojim državni odvjetnik otegotnom okolnošću prikazuje optuženikovo poricanje počinjenja kaznenog djela na raspravi jer optuženik ima pravo odabrati način kako će se braniti, a prvostupanjski sud je pravilan značaj dao njegovom ranije iskazanom iskrenom kajanju i žaljenju.

16.4. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve otegotne okolnosti te da je olakotnima cijenio okolnosti koje to nisu. Protivno žalbenim tvrdnjama, utvrđene olakotne okolnosti su relevantne i utječu na odabir vrste i mjere kazne, a otegotne okolnosti na koje žalitelj upire žalbom u glavnini se odnose na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., pod točkom 1) izreke pobijane presude, u kojem dijelu je prvostupanjska presuda ukinuta, pa će te okolnosti biti moguće razmatrati tek u ponovljenom postupku. Žalitelj nije u pravu niti kada smatra da je optuženom CH otegotnim trebalo cijeniti to što je na teritorij Republike Hrvatske došao s isključivim ciljem činjenja opasnih i za društvo pogubnih kaznenih djela. Naime, iz obrane optuženog CH proizlazi kako mu nije bilo unaprijed rečeno da će na inkriminiranoj adresi biti i oružja, a iz provedenih dokaza nije razvidno da bi optuženi CH doputovao u Republiku Hrvatsku s namjerom počinjenja kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11.

16.5. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

17. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I. Uslijed te odluke i po službenoj dužnosti, primjenom članka 486. stavka 1. ZKP/08., kao i djelomičnim odbijanjem žalbe državnog odvjetnika sukladno članku 482. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom II. izreke, dok je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Velika Gorica, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec