REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-887/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Kolindi Kolar, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u [adresa], radi isplate, nakon provede glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno te zamjenice punomoćnice tuženice, 21. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženici EĐ isplatiti tužitelju BĐ, [adresa], 21 202, Lećevica, polovinu iznosa od 2.487,88 kuna koji su presuđeni presudom, što čini iznos od 165.1 €, počev od 4. studenog 2017. pa do isplate, s tim da zatezne kamate od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. teku po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženici EĐ isplatiti na ime troškova po presudi 1.137,50 kuna, polovinu tog iznosa, što čini 75.49 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2018. do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženici EĐ, podmiriti tužitelju nastale troškove ovog predmetnog spora, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe putem FINA-e.“
II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 1. rujna 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da su stranke bile u bračnoj zajednici koja je prekinuta 29. srpnja 2014. Istaknuo je kako je nakon prekida njihove bračne zajednice nastao dug po osnovi kreditnih zaduženja za vozilo tuženice koji dug tuženica nije željela podmirivati niti je tužitelju željela dostaviti pismena od banke. Presudom, poslovni broj Povrv-714/18 utvrđeno je da se radi o dugu koji je HPB prodao B2 Kapitalu u iznosu od 2.487,88 kn po osnovi glavnice kao i iznos od 1.137,50 kn sa zateznim kamatama po osnovi troškova pa predlaže da sud naloži tuženici da mu isplati polovinu tog iznosa odnosno iznos od 165,10 eura sa zateznim kamatama od 4. studenog 2017. do isplate kao i polovicu dosuđenih troškova u iznosu od 75,49 eura sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate te da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbeni zahtjev tužitelja ističući prije svega kako tužitelj nije dokazao da je platio dugovanje po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-714/18, a na temelju koje traži isplatu u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, navodi kako tuženica nije bila stranka u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu te smatra da ju je tužitelj, ukoliko je smatrao da bi po toj osnovi postojala i neka njezina obveza, trebao pozvati da se uključi u taj postupak kao umješač ili ju barem obavijestiti o parnici. Istaknula je da je spor pogrešno vođen odnosno da nije nikako vođen jer iz obrazloženja presude proizlazi da se tuženik nije pojavio ni na pripremnom ročištu niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza. Istaknula je da ona nema saznanja o tome na koji način je nastalo dugovanje po kartici tekućeg računa tužitelja i u cijelosti osporava da bi se radilo o njezinom dugovanju i njezinom vozilu jer tužitelj uopće ne navodi o kojem se vozilu radilo niti je dostavio ugovor o kreditu iz kojeg bi proizlazilo da je to njezin kredit ili njezin auto ili da ona ima bilo kakve veze s dugom po tekućem računu. Dodala je da nikada nije imala uvid u financije tužitelja te da je o svemu odlučivao isključivo on. Tuženica je istaknula i prigovor zastare jer se radi o dugovanje od prije 2017. godine slijedom čega predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
3. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu u spis.
4. Na ročištu održanom 15. siječnja 2025. (list 170 spisa) stranke su učinile nespornom činjenicu da je novčano potraživanje koje tužitelj traži ovom tužbom proisteklo iz ugovora o kreditu koji je podignut za kupnju vozila Citroen C2 1.61 16V VTS. Tužitelj je na istom ročištu naveo kako je on ugovorom o darovanju motornog vozila od 30. rujna 2013. predmetno vozilo darovao tuženici.
5. Među strankama je sporno da li predmetno dugovanje predstavlja obvezu bračne stečevine stranaka odnosno da li je vozilo za čiju kupnju je podignut kredit predstavljalo bračnu stečevinu stranaka ili vlastitu imovinu tužitelja. Tužitelj je na ročištu 15. siječnja 2025. naveo kako dar nije učinjen iz njegove vlastite imovine već iz sredstava bračne stečevine.
6. Među strankama je bila sporna i činjenica da li je tužitelj iznos za koji traži da mu ga tuženica isplati, platio. Tužitelj je na ročištu 15. siječnja 2025. (list 171 spisa) naveo kako on taj dug do tog ročišta nije platio.
7. Člankom 44. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/05., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugom pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. Smatra se da su bračni drugovi za obveze odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
8. Kao što je već navedeno je novčano potraživanje koje tužitelj traži ovom tužbom proisteklo iz ugovora o kreditu koji je podignut za kupnju vozila Citroen C2 1.61 16V VTS. Navedeni kredit je podignut 24. rujna 2013., dakle u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Tuženica nije osporila navod tužitelja da je njihova bračna zajednica trajala do 29. srpnja 2014. Sama činjenica da je vozilo glasilo na tužitelja te da ga je darovnim ugovorom od 30. rujna 2013. darovao tuženice ne znači da se nije radilo o bračnoj stečevini. Vozila se registriraju na jednu osobu i nikada nisu oba bračna druga upisana kao vlasnici vozila kao što je uobičajeno da jedna osoba u bračnoj zajednici podigne kredit za obveze bračne zajednice.
9. Neovisno o tome što je predmetna tražbina dug bračne stečevine tužitelj u ovom trenutku ne može osnovano od tuženice tražiti isplatu dijela tražbine koji bi otpadao na nju jer njemu njezin dio duga nije naplaćen. Kao što je već navedeno, članak 44. st. 2. ObZ-a jasno propisuje kako bračni drug ima pravo na naknadu iznosa od drugog bračnog druga, koji je njemu naplaćen u iznosu višem od onog koliko iznosi njegov dio. S obzirom na to da tužitelju nije naplaćen ni njegov dio duga pa tako ni dug koji bi otpao na tuženicu to nije tužitelj nema pravo na naknadu iznosa od tuženice kako to traži svojom tužbom.
9.1. S obzirom na to da tužitelj ništa nije platio to je prigovor zastare preuranjen jer bi u slučaju da je tužitelj utuženo potraživanje platio radilo o regresnom potraživanju jednog bračnog druga prema drugom za podmirenjem obveza bračne zajednice, a koje potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina od isplate. Kako to isplate nije došlo to ni potraživanje tužitelja prema tuženici nije nastalo.
10. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.
11. Odluka o troškovima temelji se na odredbama 154. st. 5. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Troškovi se odnose na zastupanje tuženice po punomoćnici odvjetnici odmjereni prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:138/2023., u daljnjem tekstu: Tarifa).
11.1. Tuženici je priznato po 25 bodova za sastav odgovora na tužbu i podneska od 18. rujna 2024. (Tbr. 8/41) te za zastupanje na ročištima 5. lipnja 2024. i 15. siječnja 2025. (Tbr. 7/1) ili ukupno 100 bodova odnosno 200,00 eura.
U Zagrebu 21. veljače 2025.
Sutkinja
Kolinda Kolar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
- tužitelju
- tuženici po punomoćnici
