Poslovni broj 34 Ovr-1062/2019-
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85 a
51260 Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mariji Turina u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM INVEST III Ag, OIB: 42497989050, Schochenmühlestrasse 4, Baar, Švicarska, zastupani po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, Nikole Pavića 7 protiv prvoovršenice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugoovršenika UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Branimira 5, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Obustavlja se ovršni postupak u ovoj pravnoj stvari i ukidaju sve provedene ovršne radnje u ovom postupku.
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši upis brisanja zabilježbi ovrhe na nekretnini oznake katastarska čestica [katastarska čestica] kuća, garaža, spremište i dvorište površine 63 čhv (227 m2), upisane u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] upisanoj na ime i pravo suvlasništva prvoovršenice i drugoovršenika svakoga u 1/2 dijela, a koji upis zabilježbe je u C listu navedenog zemljišnoknjižnog uloška upisan i proveden pod poslovnim brojem Z-14792/2019.
Obrazloženje
1. U ovome ovršnom postupku sud je 28. listopada 2019. donio Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1062/2019. Po navedenom rješenju o ovrsi je Zemljišnoknjižni odjel ovoga suda proveo upis zabilježbe ovrhe na nekretnini označenoj i pobliže opisanoj u točki II. izreke ovoga rješenja pod poslovnim brojem Z-14792/2019.
2. Na navedeno rješenje prvoovršenica ŽB je pravovremeno izjavila žalbu u kojem je u cijelosti pobijala citirano rješenje o ovrsi, a kao žalbeni razlog poziva se na činjenicu da je u odnosu na potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku nastupila zastara, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Rijeci je 27. siječnja 2022. donio rješenje pod poslovnim brojem Gž Ovr-358/2020-3 kojim je odbijena žalba prvoovršenice kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. OZ-a.
3. Ovosudnim zaključkom od 10. listopada 2023. upućena je prvoovršenica ŽB da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st.1. toč. 7. i 11. OZ-a. Postupajući po navedenom zaključku, prvoovoršenica je putem punomoćnice obavijestila sud kako je 3. studenog 2023. podnijela tužbu ovome sudu protiv ovrhovoditelja te je sud uvidom u spis utvrdio kako se po navedenoj tužbi vodi pred ovim sudom parnični postupak pod poslovnim brojem P-1002/2023.
4. Ovršenici su nakon donošenja rješenja o ovrsi i izjavljivanja žalbe podnijeli 23. prosinca 2020. prijedlog za odgodom ovrhe u kojem predlažu istu odgoditi do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti navedenoga ugovora o kreditu temeljem kojeg je pokrenut predmetni ovršni postupak. Navedenim prijedlogom ovršenici ističu prigovor prava na dom navodeći kako je nekretnina koja je predmet ovrhe jedini dom ovršenika pa da stoga, u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU 18/1997.,6/1999.,14/2002.,13/2003.,9/2005.,1/2006.,2/2010.,13/2017.)
tj. predstavlja li zahtjev za prodajom nekretnine u ovršnom postupku neopravdano miješanje ovrhovoditelja u pravo na dom ovršenika.
5. Ovrhovoditelj se protivi takvom prijedlogu za odgodom ovrhe te navodi da nema mjesta provođenju testa razmjernosti, jer se konkretno radilo o dobrovoljnom pravnom poslu temeljem kojega je zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja. Predlaže da sud pristupi daljnjoj provedbi ovršnih radnji procjenom vrijednosti nekretnine i odbije prijedlog za odgodom ovrhe kao neosnovan.
6. Iz stanja spisa proizlazi kako je u ovom ovršnom postupku prednik ovrhovoditelja – Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, sa JB iz [adresa] kao korisnikom kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 016-2184/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava te da je isti zaključen 14. rujna 2006. u uredu javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4. Nadalje istim ugovorom radi osiguranja tražbine osnovano je založno pravo na nekretnini oznake katastarska čestica [katastarska čestica] kuća, garaža, spremište i dvorište površine 63 čhv ili 227 m2, a koja nekretnina da je u vlasništvu založnih dužnika ŽB i UB svakoga u 1/2 dijela, te je isto založno pravo uknjiženo u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini na C-listu pod poslovnim brojem Z-970/2006 za iznos od 40.000,00 CHF uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove. Sve navedene činjenice je potvrdila i prvoovršenica u svome iskazu danom na ročištu održanom 6. studenog 2024.
7. Nadalje, utvrđeno je da je ADDIKO bank d.d. (pravni sljednik HYPO-ALPE-ADRIA- BANK d.d.) kao cedent sa DDM Invest III AG, Schochenmühlestrasse 4, Baar, Švicarska kao cesionarom 14. rujna 2017. zaključio Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja, kojim ugovorom je tražbina iz predmetnoga ugovora prenesena na cesionara ovdje ovrhovoditelja. Navedeni prijenos založnog prava je u C listu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršen je pod poslovnim brojem Z-3533/2019.
8. Radi utvrđenja osnovanosti navoda prvoovršenice odnosno je li došlo do povrede prava na dom, sud je održao ročište 6. studenog 2024. radi provedbe testa razmjernosti te je proveden dokaz saslušanjem prvoovršenica u svojstvu stranke.
9. U svom iskazu prvoovršenica ŽB je navela kako se sjeća da je njezin tadašnji izvanbračni suprug JB sklopio sa tadašnjom Hypo-Alpe-Adria bankom ugovor o kreditu, za iznos kredita od 40.000,00 CHF, s time da ne zna se točno iz kojeg razloga je kredit tražen. Tada da joj je samo dan ugovor da ga potpiše i to u svojstvu jamca odnosno založnog dužnika. Navedeni ugovor je bio sklopljen i solemniziran kod javne bilježnice u Zagrebu, ne sjeća se točno imena javne bilježnice. Osim nje i njezin sin UB je također bio potpisnik navedenog ugovora u svojstvu založnog dužnika. U daljnjem iskazu prvoovršenica navodi kako se protivila tome da potpiše navedeni ugovor kao založni dužnik, ali da je zbog pritiska njenog tadašnjeg izvanbračnog supruga te kako bi na neki način osigurala egzistenciju svome sinu, ipak da je na kraju pristala na potpisivanje navedenog ugovora. Tada da je od njenog tadašnjeg izvanbračnog supruga JB usmeno dobila garanciju kako će on u roku od maksimalno 3 mjeseca vratiti cjelokupni iznos odobrenog kredita te da će se brisati založno pravo upisano kao teret na nekretnini čiji je ona suvlasnik, a koje je založno pravo upisano upravo na temelju toga ugovora. Nitko od strane javnobilježničkog ureda u kojem su solemnizirali ugovor nije upozorio niti nju niti njenoga sina UB, a niti njenog tadašnjeg izvanbračnog supruga JB da u slučaju neredovitog plaćanja kredita banka može pokrenuti temeljem istog ugovora ovrhu na nekretnini čiji je ona vlasnik. Ističe kako su ona i njen sin UB još od 1996. kada je kupljena kuća koja je predmet ovršnog postupka upisani kao suvlasnici, svatko u 1/2 dijela. U javnobilježničkom uredu im nitko nije objasnio da će banka temljem solemniziranog ugovora o kreditu zasnovati založno pravo na nekretnini koja je suvlasništvo nje i njenoga sina. Tek kada je naknadno pročitala ugovor da je vidjela kako je u jednoj od odredaba ugovora ugovoreno i zasnivanje založnog prava. Ne zna na koji rok je ugovorena otplata kredita, a ne zna niti kolika je bila mjesečna rata koju je trebalo platiti. Ne zna ni je li se pregovaralo o samoj kamatnoj stopi niti je li ugovorena fiksna ili promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, u daljnjem iskazu navodi kako je pristupila u navedeni javnobilježnički ured u Zagrebu i tamo ju je već čekala pripremljena dokumentacija i davali su joj na potpisivanje isprave bez ikakvog objašnjenja što to točno potpisuje, a na isti način su to dali i njenome sinu. Sjeća se da je početno njen tadašnji izvanbračni suprug JB uredno isplaćivao rate kredita. Nakon tri mjeseca da ga je stalno ispitivala u kojem je statusu uplaćivanje kredita te da bi uvijek dobivala odgovor da ne mora brinuti, da se ugovor redovito otplaćuje. Također joj je pokazao dokaze da bi iz više izvora trebao dobiti veću sumu novca kojom bi se, kako joj je tada rekao, u cijelosti otplatio kredit.
10. Otprilike dvije godine nakon što je sklopljen ugovor o kreditu da su je kontaktirali telefonskim putem iz Hypo-Alpe-Adria banke i to radi obavijesti kako je JB prestao sa redovitim otplaćivanjem rata kredita te da su ona i njen sin (ovdje dugoovršenik) kao založni dužnici u obavezi otplatiti ostatak kredita. Prvoovršenica je imenovanoj djelatnici banke tada izjavila kako je voljna otplatiti ostatak, ali u tom trenutku nije bila u mogućnosti otplatiti iznos koji su oni tražili. Iz banke da je dobila informaciju kako bi preostali iznos duga po osnovi glavnice i kamata bio između 35.000,00 – 37.000,00 CHF. Molila ih je da joj oslobode nekretninu od tereta kako bi putem odvjetnika prodala navedenu kuću i iz kupoprodajne cijene isplatila dugovani iznos na što nisu pristali. 2017. da su neke osobe koje joj se nisu predstavile niti joj rekle iz koje agencije ili firme dolaze, htjele vršiti fotografiranje njene kuće i okućnice na što da nije pristala. Takvo postupanje joj je stvorilo veliki stres, samo su joj te osobe rekle da će njena nekretnina ići u ovrhu. Naknadno je saznala kako je 2017. Hypo-Alpe-Adria banka potraživanje po navedeno ugovoru o kreditu prenijela na trgovačko društvo DDM INVEST III AG iz Švicarske, a koje je trgovačko društvo u ovom predmetu ovrhovoditelj. Prije samog otkupa potraživanja prvoovršenica je sa Hypo-Alpe-Adria bank pregovarala oko isplate dugovanog kredita te su joj tada dali podatak kako je dužna vratiti nešto manje od 30.000,00 CHF. U svoje ime i u ime njenog tada maloljetnog sina da je 1996. kupila predmetnu kuću. U navedenu kuću uselili su na Veliku Gospu iste godine. Navedenu kuću je kupila zbog njezine blizine školi i ostalim aktivnostima koje je imao njen sin koji je tada krenuo u osnovnu školu. Od navedene godine pa do danas ona i njen sin čitavo vrijeme žive u navedenoj kući koja predstavlja njihov jedini dom, drugih nekretnina da nemaju u svom vlasništvu. Gospodin JB je od same kupnje kuće povremeno živio i dolazio u posjetu s obzirom na njegove poslovne obaveze. Pokojna majka prvoovršenice je živjela sa njom i njenim sinom zadnjih pet godina svog života u predmetnoj kući iz razloga što više nije bila sposobna samostalno se brinuti o sebi. Prvoovršenica i njen sin su jako emotivno vezani također i za kuću kao i za samu njihovu okolinu jer imaju jako puno dobrih prijatelja u [adresa] i u ovoj okolici. Ističe kako njen sin u [adresa] ima prijatelje još od osnovne škole. Njena trenutna primanja su u iznosu od 274,00 eura, po osnovi mirovine koju joj isplaćuje Savezna Republika Njemačka s obzirom da je službeno dvije godine radila u Njemačkoj. Drugoovršenik da je zaposlen kao doktor znanosti pri sveučilištu u Wintatouru, ne zna točno kolika su mu primanja. On da plaća troškove zastupanja njihove odvjetnice. Gospodin JB je trenutno u Hercegovini i zna da također prima mirovinu od strane SR Njemačke, ali ne zna točno koliki iznos. I dalje da komunicira sa JB koji joj u njihovim međusobnim kontaktima kaže da je spreman vratiti iznos neotplaćenog kredita, ali joj nikada nije pokazao isprave iz kojih bi proizlazila ta njegova volja.
11. Radi postupanja i donošenja odluke o osnovanosti prigovora ovršenika prava na dom, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, potrebno je prvenstveno utvrditi predstavlja li provedba predmetne ovrhe na nekretnini u vlasništvu prvoovršenice i drugoovršenika neopravdano miješanje u njihovo pravo na dom. Radi utvrđenja navedenoga potrebno je provesti test razmjernosti, a koji se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja. Je li miješanje utemeljeno na zakonu, potom je li miješanje usmjereno na postizanje "legitimnog cilja" te je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? Prema praksi Europskog suda, ukoliko bi odgovor na jedno od ta tri pitanja bio negativan znači da bi provedba predmetne ovrhe bila protivna Konvenciji odnosno neopravdana.
12. U odnosu na prvo eliminacijsko pitanje, je li miješanje utemeljeno na zakonu, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, da bi se dobio odgovor, potrebno je utvrditi da čin miješanja mora proizlaziti iz odredaba bilo kojeg propisa koji je sukladan s načelom vladavine prava, dostupan svima (objavljen) i čiji su učinci predvidivi za sve. U konkretnom slučaju je Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravni prednik ovrhovoditelja imao zakonski temelj za upis uknjižbe založnog prava na nekretnini ovršenika. To ostvarenje njegova prava proizlazi iz odredbe članka 336. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. , 81/2015. i 94/2017.; dalje u tekstu ZVDSP) kojom je propisano da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. S druge strane osnovanost podnošenja prijedloga za ovrhu od strane ovrhovoditelja kao pravnog sljednika prvotnog založnog vjerovnika proizlazi iz Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja zaključenog između ADDIKO bank d.d. (pravni sljednik HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d.) kao cedent sa DDM Invest III AG, Schochenmühlestrasse 4, Ž, [adresa] kao cesionarom 14. rujna 2017. Navedeni ugovor o prijenosu sredstava sklopljen je sukladno odredbi članka 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje u tekstu ZOO). Stavak 1. citirane odredbe propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 82. stavak 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Iz iskaza i prvoovršenice danog na ročištu imenovana je iskazala kako je saznala 2017. kada su tekli i pregovori sa Bankom za rješavanje pitanja otplate kredita da je Banka svoje potraživanje prema Ugovoru o kreditu (ovdje ovršnoj ispravi) prenijela na DDM Invest III AG iz Švicarske (ovdje ovrhovoditelj). Banka kao ustupitelj je u konkretnom slučaju postupila i prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga, odgovor na prvo eliminacijsko pitanje bi bio potvrdan.
13. Nadalje, drugo eliminacijsko pitanje glasi: "Je li miješanje usmjereno na postizanje "legitimnog cilja"? Radi odgovora na navedeno pitanje potrebno je provjeriti postoji li neki od razloga navedenih u članku 8. stavak 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010., dalje Konvencija), kao npr. zaštita prava trećih i zadovoljenje stambenih potreba građana. Odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola broj 1., Protokola br. 4, Protokola br. 6 i Protokola br. 7 uz Konvenciju (pročišćeni tekst) propisano je pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Stavak 1. citirane odredbe Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stavak 2. citirane odredbe Konvencije propisuje da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spriječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovoga suda, ne dolazi do miješanja javne vlasti, već se radi o odnosu između pravne osobe kao ovrhovoditelja i fizičkih osoba kao ovršenika, odnosno privatnopravnog odnosa. Stoga je odgovor na ovo eliminacijesko pitanje također potvrdan iz razloga jer je ovrhovoditeljevo podnošenje prijedloga za ovrhu bilo nužno radi zaštite njegova prava na isplatu dugovane tražbine.
14. Treće eliminacijsko pitanje glasi: "Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu"? Kako bi se dobio odgovor na pitanje potrebno je utvrditi je li miješanje nužno ako se isti opravdani cilj ne može postići primjenom blaže mjere, ako postoji "neodgodiva društvena potreba" te ako je miješanje razmjerno toj potrebi.
15. Dom je prema Konvenciji pojam koji se definira na način da isti čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja, pri čemu isti nije ograničen ni na broj prostorija koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene. Iz navedene definicije je razvidno da se radi o činjeničnom, a ne pravnom pojmu. Iz iskaza prvoovršenice je razvidno kako nekretnina koja je predmet ovoga ovršnog postupka čini njezin dom i dom njezinoga sina UB, ovdje drugoovršenika. Osim toga, imenovana je detaljno iskazala kako je u svoje ime i u ime njenog tada maloljetnog sina da je 1996. kupila predmetnu kuću. U navedenu kuću su uselili na Veliku Gospu iste godine, a istu je kupila zbog njezine blizine školi i ostalim aktivnostima koje je imao njen sin koji je tada krenuo u osnovnu školu. Od navedene godine pa do danas ona i njen sin svo vrijeme žive u navedenoj kući koja predstavlja njihov jedini dom, drugih nekretnina da nemaju u svom vlasništvu. Korisnik kredita JB je od same kupnje kuće povremeno živio i dolazio u posjetu s obzirom na njegove poslovne obaveze, dok je osim prvoovršenice sa njom i njenim sinom živjela i njena pokojna majka i to posljednjih pet godina života jer se nije mogla sama o sebi brinuti. Prvoovršenica i njen sin su jako emotivno vezani također i za kuću kao i za samu njihovu okolinu jer imaju jako puno dobrih prijatelja u [adresa] i u ovoj okolici. Ističe kako njen sin u [adresa] ima prijatelje još od osnovne škole. Osim svega navedenoga, sud je ocijenio dio iskaza prvoovršenice u dijelu u kojem navodi kako je zapravo bila prisiljena potpisati navedeni ugovor o kreditu i time potpisati da daje pristanak da se radi osiguranja tražbine zasnuje za korist prednika ovrhovoditelja založno pravo na nekretnini u vlasništvu prvoovršenice i drugoovršenika životnim i logičnim. Naime, iako iz ugovora o kreditu proizlazi da su ovršenici svojim potpisom dali pristanak, u konkretnom slučaju se ne može zaključiti da su isti dali taj pristanak, odnosno da je stvarna volja ovršenika išla u tom smjeru, već su isti zbog tadašnjih životnih i poslovnih odluka korisnika kredita JB zapravo bili prisiljeni isto učiniti i dovedeni su pred gotov čin. Osim toga, prvoovršenica je na kraju, iako nevoljko, potpisala navedeni ugovor o kreditu u svojstvu založnog dužnika jer je povjerovala, a s obzirom na tadašnji njihov odnos, nije imala potrebe sumnjati u svoga tadašnjeg izvanbračnog supruga JB, kada joj je imenovani rekao da potpiše navedeni ugovor te da će hipoteka po navedenom kreditu biti brisana u roku od 90 dana iz zk. uloška u kojem je upisana nekretnina koja je predmet ove ovrhe, a koja nesporno čini jedini dom prvoovršenice i drugoovršenika. Da se radi o njihovoj jedinoj nekretnini, provjereno je i uvidom u zemljišne knjige ovoga suda te ovdje ovršenici ne dolaze upisani niti na jednoj drugoj nekretnini niti imaju drugu neku nekretninu podobnu za stanovanje. Stoga je odgovor na treće eliminacijsko pitanje negativan jer u konkretnom slučaju miješanje ovrhovoditelja nije bilo nužno u demokratskom društvu, odnosno isti nije dokazao da se isti opravdani cilj (namirenje tražbine iz ovršne isprave) nije moglo postići primjenom blaže mjere, u konkretnom slučaju ne postoji "neodgodiva društvena potreba" da se nekretnina u vlasništvu ovdje ovršenika proda u ovom ovršnom postupku i na takav način ovrhovoditelj namiri sa svojom tražbinom koju potražuje od ovršenika, te miješanje na ovakav način, u konkretnom slučaju, nije razmjerno toj potrebi. Iz stanja u spisu i ovršne isprave proizlazi kako ovršenici nisu bili stvarni korisnici kredita niti je njima isplaćen iznos kredita iz Ugovora o kreditu, već JB, dok su ovršenici u tom ugovoru navedeni kao založni dužnici, odnosno jamci kredita. Ovrhovoditelj nije ničime dokazao da je pokušao svoju tražbinu iz ovršne isprave na bilo koji način namiriti od strane JB kao glavnog dužnika i korisnika toga kredita. Osim toga, dug po osnovi kredita iznosi 40.000,00 CHF, dok je vrijednost nekretnine koja je predmet ovrhe sigurno višestruko veća od samoga potraživanja ovrhovoditelja. Slijedom svega navedenoga, kako je u konkretnom slučaju odgovor na treće eliminacijsko pitanje negativan, to je stoga sud u konkretnom slučaju utvrdio da je došlo do povrede prava na dom ovršenika, a koje pravo je propisano člankom 8. Konvencije, a isto pravo je zajamčeno i odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.; dalje u tekstu Ustav) koji propisuje da je dom kao ustavna kategorija nepovrediv. 16. Kako je utvrđena povreda prava na dom ovršenika od strane ovdje ovrhovoditelja, a koje je jedno od temeljnih konvencijskih ljudskih prava čija se zaštita jamči, to se predmetna ovrha određena na nekretnini u vlasništvu ovršenika i njezino daljnje provođenje u ovome predmetu ukazuje nemogućim i ne može se iz navedenoga razloga provesti.
17. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem odredbe članka 72. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje u tekstu OZ). Kao u točki II. izreke odlučeno je temeljem odredbe članka 72. stavak 6. u svezi s člankom 80. OZ-a.
U Crikvenici, 20. veljače 2025.
SUTKINJA:
Marija Turina
UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenoga prijepisa istog. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
D N A :
1. ovrhovoditelj po punomoćniku, putem e-Komunikacije
2. prvoovršenica i drugoovršenik, putem punomoćnice, putem e-Komunikacije
Po pravomoćnosti:
- Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, radi provedbe po točki II. izreke rješenja
