REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-566/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tuženika i punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je raskinut ugovor o kupoprodaji automobila od 23. lipnja 2022. kojeg su sklopili tuženik ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelj i tužitelj JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupac.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da je ugovor iz točke I ove izreke raskinut 7. srpnja 2022.

III Nalaže se tuženiku ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati:

iznos od 1.499,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022. do isplate i

iznos od 78,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2023. do isplate

i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da od tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preuzme automobil Opel Astra broj šasije [broj šasije] na adresi [adresa] u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 2.722,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. studenog 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je kao kupac s tuženikom kao prodavateljem 23. lipnja 2022. sklopio ugovor o kupoprodaji automobila marke Opel Astra kojeg je kupio za osobne potrebe. Kupoprodajna cijena u tom ugovoru je bila 10.000,00 kn, a uz taj iznos tužitelj je tuženiku platio još i 1.300,00 kn tako da je ukupna cijena vozila bila 11.300,00 kn. Prema navodima tužbe na dan sklapanja tog ugovora u prisutnosti obje stranke i VV izvršen je uobičajeni pregled vozila i tada nisu uočeni nikakvi vidljivi nedostaci. Nakon tog pregleda i isplate kupovnine tužitelj je preuzeo automobil u [adresa] i krenuo u smjeru Zagreba, a kad mu je vozilo na tom putu stalo, odmah je o tome telefonski obavijestio tuženika i pozvao je automehaničara jer nije mogao pokrenuti automobil. Mehaničar je pregledao vozilo i obavijestio je tužitelja da se motor pokvario, da ga nije moguće popraviti, da je potreban novi motor te da trošak toga iznosi 700,00 eura. Tužitelj navodi da je o tome obavijestio tuženika 28. lipnja 2022. i da ga je pozvao da, kako bi se ugovor održao na snazi, vozilo ili popravi ili da snosi trošak popravka odnosno zamjene motora jer se radi o skrivenom nedostatku kojeg tužitelj nije mogao uočiti prilikom uobičajenog pregleda i za koji tuženik odgovara kao prodavatelj, no tuženik je to odbio. Nakon toga tužitelj se obratio tuženiku preko svog punomoćnika dopisom od 18. srpnja 2022. kojim ga je obavijestio da je došlo do raskida kupoprodajnog ugovora po samom zakonu u skladu s čl. 413 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) i pozvao ga je da mu vrati kupovninu i preuzme automobil. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji automobila od 23. lipnja 2022. raskinut 7. srpnja 2022., da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 11.300,00 kn / 1.499,77 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2022. do isplate i da mu se naloži da preuzme predmetno vozilo od tužitelja na adresi [adresa]. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Potvrđuje da je automobil marke Opel Astra prodao tužitelju 23. lipnja 2022. i dodaje da je to vozilo u njegovom vlasništvu bilo desetak dana jer nije odgovarao potrebama njegove obitelji s četvero djece, a u tih desetak dana koliko je on vozio automobil nije bilo nikakvih naznaka o nekom kvaru vozila. Navodi da je automobil tri dana prije prodaje uspješno prošao tehnički pregled pa smatra da ga je prodao kao ispravno vozilo. Tužitelj je bio zadovoljan prilikom probne vožnje i navodi da je on tada primijetio da tužitelj ne zna mjenjač staviti u položaj za vožnju unatrag i sumnja da ako je uopće na vozilu došlo do kvara, da je tada njega skrivio tužitelj svojim nestručnim rukovanjem automobilom. Ističe i da je prilikom kupnje i preuzimanja automobila s tužiteljem bio njegov rođak koji je prema navodima tužitelja imao potrebna stručna znanja, a nakon pregleda i testne vožnje je bio izuzetno zadovoljan s vozilom. Navodi i da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da vozilo ima materijalne nedostatke tj. da je motor uništen. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i ne potražuje naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj je u podnesku od 12. travnja 2023. osporio sve navode odgovora na tužbu i dodao je da smatra da tuženik to vozilo nije kupio i posjedovao za osobne svrhe nego za preprodaju i sumnja da je tuženiku bilo poznato da automobil ima bitne materijalne nedostatke i da njegovo postupanje nije bilo u dobroj vjeri za razliku od tužiteljevog. U podnesku od 26. svibnja 2023. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev tako da potražuje još i isplatu iznosa od 78,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. lipnja 2023. što se odnosi na trošak registracije za koji navodi da predstavlja nužni trošak.

4. U podnesku od 6. lipnja 2023. tužitelj je osporio navode da je preprodavač vozila i ponavlja da je s automobilom sve bilo u redu dok je bio kod njega.

5. Sud je pročitao ugovor o kupoprodaji motornog vozila (str. 5), ispis poziva (str. 6), presliku poruka (str. 7), obavijest o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine s povratnicom (str. 8-10), račun Centra za vozila Hrvatske d.d. (str. 22), potvrdu o stanju brojača kilometara (str. 23). Saslušane su stranke i provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Nevenu Erešu koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 39-41, 54-57).

6. Nije saslušana svjedokinja FV jer je tužitelj odustao od tog dokaza, a VV nije saslušan jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja i iz istog razloga nije zatražena tužiteljeva vozačka dozvola. Sud nije službenim putem pribavljao dokumentaciju o tehničkom pregledu vozila jer tuženik nije dokazao da ne može sam pribaviti tu dokumentaciju.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan osim u odnosu na datum raskida ugovora o čemu je odlučeno u točki II izreke presude.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju prodao osobno vozilo marke Opel Astra i da je cijena vozila bila 11.300,00 kn odnosno 1.499,77 eura što su obje stranke navele na pripremnom ročištu 10. listopada 2023. Nije sporno ni da je tužitelj neposredno prije sklapanja kupoprodajnog ugovora s tuženikom pregledao automobil koji je od njega kupio i da tada nisu otkriveni nikakvi materijalni nedostaci na vozilu. Sporno je odgovara li tuženik za materijalni nedostatak prodanog vozila koji se pokazao nakon što je tužitelj preuzeo vozilo od tuženika.

9. Tužitelj je iskazao da nakon što je preuzeo od tuženika predmetni automobil, s njime se odvezao iz [adresa] prema svom studentskom domu na Laščini, a u blizini doma, kod Zajčeve ulice auto je stao na uzbrdici i više ga nije mogao upaliti. Naveo je da je odmah nazvao tuženika kako bi se raspitao je li s automobilom bilo nekih drugih problema prije, a tuženik mu je odgovorio da je s automobilom sve bilo u redu. Nazvao je i VV koji je kontaktirao poznanika koji ima vučnu službu i on je odvezao automobil, pregledao ga i rekao da se radi o problemu s motorom te da je trošak popravka između 500 i 600 eura. O tome je obaviješten 6 ili 7 dana nakon prodaje i naveo je da odmah potom nazvao tuženika kako bi ga obavijestio i ponudio mu je da podijele troškove popravka na što je tuženik odgovorio da on neće popravljati tuđi auto. Dodao je da nakon toga automobil više nije koristio i da je odlučio raskinuti ugovor jer tuženik nije htio snositi pola troškova popravka te da je o tome obavijestio tuženika.

10. Tuženik je u svojem iskazu potvrdio da je odbio tužitelju platiti pola troškova popravka i da ga je tužitelj obavijestio da je raskinuo ugovor o kupoprodaji. Dodao je da je on ovo vozilo kupio desetak dana prije nego što ga je prodao tužitelju jer je bilo povoljno, cijena je bila oko 6.000,00 kn, i kupljeno je pred isticanje registracije tako da je on platio servis i tehnički pregled te registraciju i osiguranje za to vozilo. Vozilo nije prošlo prvi put na tehničkom pregledu zbog kočnica pa ga je odveo kod majstora koji je nešto napravio, no nije mijenjao kočnice i vozilo je nakon toga prošlo na tehničkom pregledu. Naveo je da je on koristio to vozilo i da ga je odlučio prodati jer nije odgovaralo potrebama njegove obitelji s četvero djece, a tada je to bilo jedino vozilo u njegovom vlasništvu.

11. Prema podacima iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila (str. 5) stranke su taj ugovor sklopile 23. lipnja 2022. U obavijesti o raskidu ugovora o kupoprodaji pokretnina – automobila od 23. lipnja 2022. na temelju zakona (str. 8) tužitelj tuženiku navodi da ga je 28. lipnja 2022. telefonski obavijestio o potrebi popravka vozila i o njegovom trošku te da ga je pozvao da otkloni taj nedostatak i da mu vozilo preda u ispravnom stanju, a što je tuženik odbio pa tužitelj toga obavještava tuženika da je ugovor o kupoprodaji raskinut po samom zakonu prema čl. 413 st. 1 ZOO-a. Tužitelj je ujedno u toj obavijesti pozvao tuženika da mu vrati plaćeni iznos kupoprodajne cijene i da ga obavijesti kad može preuzeti automobil. Uz ovu obavijest tužitelj je dostavio povratnicu (str. 10) koja se ne odnosi na tuženika, nego na drugu osobu KV. Međutim, nije sporno da je tuženik primio tu obavijest jer je tuženik u svojem iskazu potvrdio da ga je tužitelj obavijestio u raskidu ugovora o kupoprodaji.

12. Kako bi se utvrdilo predstavlja li nedostatak koji se na predmetnom vozilu pokazao nakon što ga je tužitelj preuzeo skriveni nedostatak i tko za njega odgovara, sud je proveo prometno vještačenje.

13. Prilikom inicijalnog pregleda vozila prometni vještak Neven Ereš nije mogao utvrditi postoje li ikakvi nedostaci na motoru vozila jer je vozilo pregledavao izvan servisa s potrebnom opremom za dijagnostiku pa je vozilo naknadno 12. ožujka 2024. pregledao u radionici društva TRCZ automobili d.o.o. Prema njegovom nalazu i mišljenju vozilo je tada imalo 149.370 prijeđenih kilometara, a nakon djelomičnog rastavljanja motora tog vozila marke Opel Astra vještak je pregledom utvrdio da na radilici i ležajevima postoje tragovi pregrijavanja i da se u karteru ulja nalaze tragovi o obliku metalnih strugotina, a ta oštećenja upućuju na zaključak da je za dovođenje vozila u tehnički ispravno stanje potrebno izvršiti generalni popravak ili zamjenu motora i pritom su takvi troškovi višestruko veći od kupoprodajne cijene od 11.300,00 kn. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da su opisana oštećenja postojala na motoru predmetnog vozila u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora između stranaka 23. lipnja 2022., a to znači da predmetno vozilo tada nije bilo tehnički ispravno zbog motora kojem je bio potreban generalni popravak ili zamjena. Vještačenjem je također utvrđeno da, kako se opisana oštećenja nalaze unutar motora predmetnog vozila, tada je tehnički realno za očekivati da opisana oštećenja motora predmetnog vozila tužitelj kao prosječni kupac nije mogao zamijetiti ili uočiti prilikom pregleda predmetnog vozila.

14. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni stručno i objektivno, a ni stranke nisu imale nikakvih prigovora.

15. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da oštećenja koja su opisana u nalazu i mišljenju prometnog vještaka predstavljaju skriveni nedostatak iz čl. 404 st. 1 ZOO-a tj. da se radi o nedostatku koji se pokazao nakon primitka stvari tj. vozila od strane kupca, a koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja vozila. Kako je vozilu potreban generalni popravak ili zamjena motora da bi se moglo koristiti, radi se o materijalnom nedostatku iz čl. 401 st. 1 t. 1 ZOO-a. Budući da je vozilo kupljeno 23. lipnja 2022. i da je već 18. srpnja 2022. tužitelj obavijestio tuženika o raskidu ugovora, tužitelj je tuženika o ovom nedostatku obavijestio u zakonskom roku od dva mjeseca od dana kad je nedostatak otkrio. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je predmetni nedostatak na vozilu postojao u trenutku kad su stranke sklopile kupoprodajni ugovor pa prema čl. 400 ZOO-a tuženik kao prodavatelj odgovara za taj nedostatak na predmetnom vozilu.

16. Tuženik tijekom postupka otklanja svoju odgovornost kao prodavatelja i tvrdi da je i on sam to vozilo kupio od treće osobe svega 10 dana prije nego što ga je prodao tužitelju, no tuženik nije tu tvrdnju ničim dokazao pa ju je sud ocijenio neosnovanom.

17. Tuženik je tužitelju prodao predmetno osobno vozilo s materijalnim nedostatkom koji se pokazao nakon što je tužitelj preuzeo vozilo pa tuženik odgovara za materijalni nedostatak vozila i pritom uopće nije bitno je li tuženik znao ili ne da na vozilu postoje ti nedostaci.

18. Prema čl. 410 ZOO-a kupac koji je prodavatelja pravodobno i uredno obavijestio o nedostatku ima više mogućnosti. Među strankama nije sporno da je tužitelj obavijestio tuženika o kvaru vozila i da je zatražio od tuženika da plati pola troškova popravka. Time je tužitelj u skladu s čl. 410 st. 1 t. 1 ZOO-a od prodavatelja zatražio uklanjanje nedostatka, čak je ponudio i da sam snosi pola troškova popravka. Nije sporno ni da je tuženik odbio platiti polovicu troškova popravka tj. da je odbio ukloniti nedostatak na vozilu pa tada tužitelj kao kupac u skladu s čl. 410 st. 1 t. 4 i st. 5 ZOO-a ima pravo na raskid ugovora jer neispravni motor automobila predstavlja ozbiljni nedostatak koji opravdava raskid ugovora. Tužitelj je svoju izjavu da raskida ugovor o kupoprodaji prometnog vozila dao u obavijesti od 18. srpnja 2022. o raskidu ugovora o kupoprodaji pokretnine – automobila, a tuženik je u svojem iskazu potvrdio da ga je tužitelj obavijestio o raskidu. Ovdje se radi o raskidu ugovora iz čl. 412 st. 2 ZOO-a prema kojem kupac može ugovor raskinuti i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor, jer je tuženik odbio snositi trošak popravka vozila, a ne o raskidu ugovora po samom zakonu iz čl. 413 ZOO-a kako to smatra tužitelj. Naime, za raskid ugovora po samom zakonu prema čl. 413 ZOO-a potrebno je da prodavatelj ne ispuni ugovor u naknadnom roku, a ovdje to nije slučaj jer tužitelj tuženiku nije ni ostavljao naknadni rok za ispunjenje ugovora zato što je tuženik odbio popraviti vozilo, tj. odbio je snositi pola troškova popravka.

19. Slijedom navedenog, kako je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut 18. srpnja 2022. kad je tužitelj tuženiku dao izjavu o raskidu, sud je u točki I izreke presude usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se utvrđuje da je raskinut ugovor o kupoprodaji vozila između stranaka. Tužitelj je tražio da se utvrdi da je taj ugovor raskinut 7. srpnja 2022. pa kako je sud utvrdio da je ugovor raskinut 18. srpnja 2022., odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut 7. srpnja 2022.

20. Kod raskida ugovora svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Budući da je tužitelj tuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu od ukupno 1.499,77 eura, tuženik mu je prema čl. 368 st. 5 ZOO-a uz povrat tog iznosa dužan platiti i zakonske zatezne kamate od dana kad je primio isplatu pa je onda osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik na taj iznos plati zakonske zatezne kamate od kasnijeg datuma tj. od 7. srpnja 2022. do isplate. Sud je stoga u točki III izreke presude naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.499,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2022. do isplate.

21. Budući da je tužitelj pošteni posjednik predmetnog vozila i da je trošak registracije, koji prema računu Centra za vozila Hrvatske d.d. (str. 22) iznosi 587,75 kn odnosno 78,00 eura koliko tužitelj potražuje, nužni trošak jer se motorno vozilo ne može koristiti tj. ne može sudjelovati u prometu ako nije registrirano, tužitelj prema čl. 164 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) ima pravo na naknadu tog troška. Tuženiku je zato u točki III izreke presude naloženo da tužitelju plati i iznos od 78,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 23. lipnja 2022. kao dana plaćanja tog troška do isplate.

22. Vozilo koje je bilo predmet raskinutog kupoprodajnog ugovora, Opel Astra s brojem šasije [broj šasije] (prema ugovoru sa str. 5) nalazi se i dalje u tužiteljevom posjedu kako to proizlazi iz iskaza stranaka. Budući da je ugovor o kupoprodaji raskinut, a tuženik je tužitelju u ispunjenju tog ugovora predao vozilo, sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana preuzme od tužitelja predmetno vozilo koje se, prema navodima tužitelja, nalazi na adresi [adresa].

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 15. siječnja 2025. Tužiteljev trošak obuhvaća sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura, trošak prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 450,00 eura i troškove koji su bili potrebni za provođenje prometnog vještačenja, a odnose se na trošak defektaze kvara motora 58,13 eura (račun str. 66 i potvrda o plaćanju str. 68). Tužiteljev trošak obuhvaća i trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23

– dalje: OT), za sastav četiri obrazložena podneska od 12. travnja 2023., 26. svibnja 2023., 2. siječnja 2024. i 5. lipnja 2024. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 14. listopada 2024. 100,00 eura prema Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na tri ročišta 10. listopada 2023., 17. siječnja 2024. i 15. siječnja 2025. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za pristup na odgođeno ročište 18. travnja 2025. 50,00 eura prema Tbr. 9/5 OT, odnosno ukupno 1.750,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 437,50 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 2.722,17 eura pa je tuženiku naloženo da tužitelju namiri trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

24. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer nije naveo iznos pristojbe koju potražuje pa njegov zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a. Nije mu priznat ni trošak vučne službe u iznosu od 80,00 eura za potrebe provođenja prometnog vještačenja prema računu str. 64 jer iz potvrde o plaćanju (str. 69) proizlazi da je taj trošak podmirio TV i da je stvarni dužnik isto TV, a ne tužitelj.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Sesvetama 20. veljače 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik David Turkalj

2. ĐV