Poslovni broj: Usž-852/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Šiško i Tadiji Mamić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šiško i partneri j.t.d. Split, Lovretska 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: UsI-735/2022 od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-735/2022 od 19. rujna 2022.

II Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/II-350-05/20-08/209, urbroj: 531-07-03-01/02-22-2 od 14. veljače 2022.

III Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, klasa: UP/I- 350-05/14-26/0026, urbroj: 2181/1-11-08-20-20 od 29. listopada 2020. i predmet vraća istom tijelu na ponovno odlučivanje.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 € u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-350-05/20-08/209, urbroj: 531-07-03- 01/02-22-2 od 14. veljače 2022. godine kao i poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, klasa: UP/I-350-05/14-26/0026, urbroj: 2181/1-11-08-20-20 od 29. listopada 2020. godine. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. listopada 2020., kojim je po zahtjevu zainteresirane osobe TJ utvrđena građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovnu uporabu građevine stambene namjene i pomoćne građevine koju čini čest. zgr. [katastarska čestica] (pov. 65 m[2] ), kat. čest. zem. [katastarska čestica] (pov. 353 m ), te dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] (pov. 96 m ), sve k. o. [katastarska općina] i sve prikazano na prerisu katastarskog plana, klase: 935-06/13-01/3838, urbroj: 541-26-05/5-13-2 od 5. prosinca 2013., koji je sastavni dio navedenog rješenja. Površina novoformirane građevne čestice je 514 m[2] . Pod točkom 2. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju građevne čestice doneseno bez da se imalo u vidu činjenicu da katastarski plan koji je priložen od strane zainteresirane osobe TJ i na kojem se temelji odluka ne odgovara stvarnom stanju na terenu, odnosno da ne odgovara obliku i veličini građevne čestice za građevinu stambene namjene kako to stoji u izreci osporenog rješenja. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo građevnu česticu predlagatelja u površini od 514 m[2] bez angažiranja vještaka geodetske struke. Stanje u naravi prikazano u pogledu položaja, oblika i površine građevne čestice, odnosno oblika i površine katastarskih čestica u odnosu na koju je podnesen zahtjev za formiranje građevne čestice nije istovjetno jer su na terenu drugačije međe između nekretnina u vlasništvu predlagatelja TJ i nekretnine u vlasništvu tužitelja te znatno odstupa od katastarskog plana. Priloženi katastarski plan na kojem se temelji prvostupanjsko rješenje i površina građevne čestice nije točan što proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vinka Ružića koji je u izvanparničnom postupku uređenja međa između nekretnina tužitelja i zainteresirane osobe pred Općinskim sudom u Splitu (broj R1-451/2019) utvrdio da se katastarski preris ne može koristiti kao međa između nekretnina stranaka jer u najvećem dijelu odstupa od stvarnog stanja međa i posjeda. Navedeni vještak je izvršio terensku izmjeru, uvid u službenu evidenciju katastra, zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu kao i fotografije dostavljene od strane predloženika-tužitelja iz 1973., 1982. i 1999. godine. Vještak je utvrdio da kopija katastarskog plana i sudska mapa u dijelu predmeta očevida odstupaju od stvarnog stanja na terenu u nekim dijelovima do 2 m, pa je vještak mišljenja da se mapa ne može uzeti kao mjerodavna i relevantna za prikaz stvarnog stanja međe pa se ni međa ne može pravilno utvrditi prema katastarskoj mapi. Linija A-B u prikazu lica mjesta kojeg je pokazao tužitelj odgovara skici izmjere iz 1999. godine, a vještak je mišljenja da se uklonjeni betonski zid i žičana ograda nalazili približno u pravcu linije A-B. Na fotografijama iz 1973. godine su vidljive pristupne stepenice i dio zida koji također odgovara dijelu linije A-B te da se na priloženim fotografijama iz 1982. godine nalazi kupaonica koja odgovara današnjim gabaritima. Linija A-B predstavlja realnu sliku stanja prije nego što je zainteresirana osoba izvela radove i urušila betonski zid i međaške znakove. Linije C-D koje je na terenu prikazao predlagatelj, na prikazu lica mjesta koja prolazi na udaljenosti od 1,35 m od kuće predloženika, odgovara zidu otkrivenom nakon rušenja platoa od strane predlagatelja. Vještak je utvrdio da je međaška linija prije vršenja iskopa od strane zainteresirane osobe rušenjem svoje gustirne i kopanjem nasipa, nakon čega je došlo do urušavanja betonske ploče koja je ostala bez potpore, išla upravo prikazanom linijom A-B koja predstavlja stvarno stanje na terenu koje bitno odstupa od katastarskog. Sve navedeno potvrđuje tvrdnju tužitelja koji je u postupku utvrđivanja građevne čestice inzistirao na činjenici da je njegova čestica u postojećem obliku i vidljivim međama na terenu uplanjena u katastar 1999. godine te da se prijedlog za utvrđivanje građevne čestice od strane zainteresirane osobe u obliku i površini treba naslanjati na granicu njegove čestice koja je utvrđena skicom premjeravanja iz 1999. godine (zid između dvije čestice) a ne da se pogrešnim preklapanjem katastarskog plana otvori granica, oblik i površina građevne čestice pomicanjem na štetu tužitelja i to iza zida, unutar njegove čestice. Ogradni zid koji je postojao na terenu već 40 godina je označavao među između nekretnina stranaka. Tužitelj je u sudskom postupku dostavio dokumentaciju koja je izdana pravnom predniku zainteresirane osobe – ČJ, kojem se dozvoljava izgradnja obiteljske stambene kuće s garažom na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojima se navodi da će se objekt smjestiti u poluotvorenom načinu izgradnje udaljen od sjeverne međe 7,50 m, od istočne međe 6,0 m, zapadne međe 7,50 m te od južne međe- na međi. Ta južna međa je išla linijom na kojoj su bili postavljeni betonski zid i žičana ograda odnosno upravo linijom koju je u svom nalazu izrađenom za potrebe postupka uređenja međa pokazao sudski vještak kao liniju A-B. Stoga je građevna čestica zainteresirane osobe trebala biti utvrđena linijom A-B iz priloženog nalaza sudskog vještaka a ne linijom iz katastarskog operata koja kao što vještak navodi je nevjerodostojna i nepouzdana te u nekim dijelovima do 2 m da odstupa od stvarnog stanja na terenu. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi kao niti zainteresirana osoba, iako je dostava poziva iskazana.

4. Žalba je osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela donesenih pozivom na odredbu članka 157. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13.-dalje: ZPU), uz obrazloženje da je podnositelj zahtjeva TJ (zainteresirana osoba) uz svoj zahtjev za donošenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odnosno zemljišta nužnog za redovnu uporabu građevine stambene namjene i pomoćne građevine (koju čini dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], pov. 353 m[2] i čest. zgr. [katastarska čestica], pov. 65 m te dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], pov. 96 m[2] ,k. o. [katastarska općina]) priložio zakonom propisani dokument- preris katatarskog plana od 5. prosinca 2013. (rješenje o ispravku od 12. siječnja 2016.) izdanu od nadležnog tijela te uz utvrđenje da provedenim očevidom između čz. 856/3 i 856/1 k. o. [katastarska općina] postoji granični zid, visine do 90 cm te da pomoćni objekti na jednoj i drugoj čestici svojim graničnim zidom nastavljaju liniju graničnog zida dvorišta. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da se utvrđenjem građevne čestice ne mijenjaju vlasničkopravni odnosi.

6. Prvostupanjski upravni sud se u obrazloženju osporene presude pozvao na odredbe članka 157., 158. i 159. ZPU koje odredbe je i citirao. Nespornim proizlazi da se između stranaka ujedno vodi sudski postupak uređenja međa te tužitelj u upravnom postupku i sporu pred prvostupanjskim sudom ističe prigovore, između ostalog, da je njegova čestica u postojećem obliku već uplanjena 1999. godine u katastru čiju među čini postojeći zid između dvije čestice, međutim, da je u ovom konkretnom slučaju utvrđivanjem čestice za redovnu uporabu zgrade podnositelja zahtjeva i zainteresirane osobe došlo do grubog kršenja njegova prava vlasništva tvrdeći nadalje da priloženi preris katastarskog plana priložen od strane zainteresirane osobe ne odgovara stvarnom stanju na terenu odnosno niti obliku niti veličini građevne čestice, da su na licu mjesta sasvim drugačije međe između nekretnina u vlasništvu zainteresirane osobe i tužitelja te isto da znatno odstupa od katastarskog plana, slijedom čega se navedeni preris ne može koristiti za utvrđenje građevne čestice. U tom smislu se tužitelj u svojoj žalbi poziva na provedeno vještačenje po sudskom vještaku u izvanparničnom postupku uređenja međa između predmetnih nekretnina dajući detaljan opis nalaza vještaka prema kojem bi se navedenim načinom utvrđivanja građevinske čestice utvrdila površina i granica iste na štetu tužitelja i to iza zida unutar tužiteljeve čestice. Pritom tužitelj tvrdi da se radi o ogradnom zidu koji je postojao na terenu već 40 godina.

7. Iz obrazloženja osporene presude prvostupanjskog suda također proizlazi da je u slučaju zainteresirane osobe korištena situacija u krupnijem mjerilu na kojoj je kao službena čestica uklopljen katastarski preris, da se dogodilo da je granica između čest. 856/3 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu zainteresirane osobe i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja "prošetala" te da ne pada po graničnom zidu između dvije čestice (kao što je to prikazano u skici izmjere korištenoj pri uplani kuće tužitelja), već da ulazi unutar dvorišta obitelji tužitelja.

8. Stoga imajući u vidu naprijed navedeno i utvrđeno ovaj Sud za sada ne može otkloniti prigovore tužitelja koje je isticao tijekom prvostupanjskog upravnog spora i sada u žalbi protiv prvostupanjske presude obzirom da pri utvrđivanju građevne čestice za redovnu uporabu građevine treba voditi računa o nepovredivosti prava vlasništva kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (odluka Ustavnog suda RH, br. U-III-5095/2017 od 3. prosinca 2019.), pa stoga u slučaju kada se zahvaća u eventualno tuđe vlasništvo treba jasno i detaljno obrazložiti zašto se određuje zemljište baš u površini kako je ono određeno, konkretno, u ovom slučaju 514 m[2] , odnosno da li se bez tog zemljišta i u toj površini građevina može koristiti ili ne za što je sve potrebno navesti jasne i argumentirane razloge, a što je u konkretnom slučaju prema mišljenju ovog Suda izostalo. Nadalje, treba reći i to da se određivanje građevinske čestice za redovnu uporabu građevine, u pravilu utvrđuje na način da je to zemljište ispod objekta, dok je u konkretnom slučaju utvrđena površina novoformirane građevne čestice od 514 m[2] , bez jasnog obrazloženja da je građevna čestica formirana na taj način iz razloga da bi se omogućila redovita uporaba građevine, a navedeno nije jasno razvidno niti iz prerisa katastarskog plana od 5. prosinca 2015. godine koji je sastavni dio rješenja o utvrđivanju građevne čestice.

9. Stoga ovaj Sud nalazi da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je žalbu trebalo usvojiti i poništiti rješenje tuženika ali i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela koje će u ponovljenom postupku otkloniti uočene nedostatke.

10. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 2. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I-III izreke presude. Nadalje, obzirom na način rješavanja žalbe tužitelja istome je trebalo priznati trošak prvostupanjskog upravnog spora kako je to tužitelj i zatražio i to: sastav tužbe 2.500,00 kn, pristup na ročište 9. rujna 2022., 2.500,00 kn, sve uz pripadajući PDV od 1.250 kn ili ukupno 6.250,00 kn ili 829,53 €, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/2012- stupila na snagu 19. prosinca 2012.), Tbr. 23. točka 1. i 2. i Tbr. 50.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner