Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-702/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Andreji Fosin, iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-69/2023- 43 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-69/2023-43 od 5. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 136-238/2006 od 08.08.2006.g. sklopljen između tužitelja FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. , Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u čl. 5., a koji glasi: „prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita“ te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 136- 223/2007 od 03.07.2007.g. sklopljen između tužitelja FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u čl. 5., a koji glasi: „prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita“ te u čl.8. a koji glasi: „u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, banke je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Aria-Bank d.d.

II. Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos po Ugovoru o kreditu br: 136-238/2006 u visini od 601,65

EUR-a, (slovima: šestojedaneuroišestdesetpetcenta) pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.08.2006.g. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te temeljem ugovora o kreditu br: 136-223/2007 iznos od 404,88

EUR-a, (slovima: četrističetirieuraiosamdesetosamcenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.07.2007.g. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa do isplate, te temeljem ugovora o kreditu br: 136-223/2007 iznos od 914,71 EUR-a, (devetstošetrnaesteura isedamdesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.06.2010.g. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa do isplate sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.989,99 EUR-a, (dvijetisućedevetstoodamdesetdeveteuraidevedesetdevetcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj i prednik tuženika 8. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 136- 238-2006, a kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 78.700,00 CHF, nakon čega su stranke 3. srpnja 2007. sklopile i Ugovor o kreditu br.136-223/2007, a koji kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen;

- da je čl. 5. navedenih Ugovora o kreditu određeno plaćanje naknade za troškove obrade kredita - po Ugovoru o kreditu br. 136-238-2006, jednokratno 1,25% od iznosa kredita, odnosno 601,65 eur i po Ugovoru o kreditu br.136-223/2007, jednokratno 1,50% od iznosa kredita, odnosno 404,88 eur;

- da je čl. 8. Ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita ili djelomičnu otplatu kredita, a banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno svojoj Odluci o naknadama za usluge, s kojeg osnova mu je tuženik prilikom prijevremene otplate kredita obračunao naknadu u iznosu od 914,714 eur;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno kao mu nije biti poznato što obuhvaća troškove jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno kako u pogledu razloga o određivanja navedenih naknada, kao u njihove visine, tako i u pogledu samog sadržaja tih naknada;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno da se radilo se o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istih nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati;

- da visina iznosa koje je tužitelj platio s osnova navedenih naknada, među strankama nije sporna.

8. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 5. i čl. 8. predmetnih Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

9. Posljedično navedenom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi se o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost s načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

13. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

14. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. I odluka o trošku pravilna je i zakonita kako po osnovu tako i po visini u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te paušalnim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu prvog stupnja.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos