Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-951/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Split, Split, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3170/2022-125, od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

Žalba se uvažava kao osnovana i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3170/2022-125, od 9. svibnja 2024. , tako da preinačena glasi:

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 272, OIB:22694857747 isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Područni ured Split, OIB: 02958272670 iznos od 4.667,41 EUR, uvećan za pripadajuće zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 7,43 EUR, s dospijećem od 14. veljače 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 15. veljače 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 27. veljače 2003.

- 7,43 EUR, s dospijećem od 28. veljače 2003,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 26. veljače 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 4. ožujka 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 1.travnja 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 1. travnja 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 5. travnja 2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 26. travnja 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 14. lipnja 2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 26. lipnja 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 11. srpnja 2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 3. rujna 2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 19. studenog 2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 9. prosinca 2003.,

- 7,96 EUR, s dospijećem od 30. siječnja 2004.,

- 2,59 EUR, s dospijećem od 12. lipnja 2003.,

- 5,19 EUR, s dospijećem 1. svibnja 2003.,

- 4,49 EUR, s dospijećem 26. ožujka 2003.,

- 2,37 EUR, s dospijećem 26. ožujka 2003.,

- 3,81 EUR, s dospijećem 26. ožujka .2003.,

- 3.243,35 EUR, s dospijećem 13. ožujka 2003.,

- 359,38 EUR s dospijećem 12. lipnja 2003.,

- 813,02 EUR, s dospijećem 2. travnja 2003.,

- 8,11 EUR, s dospijećem 3. svibnja 2003., obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.821,79 EUR, uvećane za pripadajuće zatezne kamate tekuće od prvostupanjske presuda pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 272, OIB:22694857747 isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Područni ured Split, OIB: 02958272670 novčani iznos od 35.166,57 kn / 4.667,41 EUR, uvećan za pripadajuće zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos kako slijedi: - 7,43 EUR, s dospijećem od 14.2.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 14.2.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 15.2.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 27.2.2003.

- 7,43 EUR, s dospijećem od 28.2.2003,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 26.2.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 4.3.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 1.4.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 5.4.2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 26.4.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 14.6.2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 26.6.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 11.7.2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 3.9.2003.,

- 7,43 EUR, s dospijećem od 19.11.2003.,

- 28,27 EUR, s dospijećem od 9.12.2003.,

- 7,96 EUR, s dospijećem od 30.1.2004.,

- 2,59 EUR, s dospijećem od 12.6.2003.,

- 5,19 EUR, s dospijećem 1.5.2003.,

- 4,49 EUR, s dospijećem 26.3.2003.,

- 2,37 EUR, s dospijećem 26.3.2003.,

- 3,81 EUR, s dospijećem 26.3.2003.,

- 3.243,35 EUR, s dospijećem 13.3.2003.,

- 359,38 EUR s dospijećem 12.6.2003.,

- 813,02 EUR, s dospijećem 2.4.2003.,

- 8,11 EUR, s dospijećem 3.5.2003.,

obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka, uvećane za pripadajuće zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Split, Split, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, nadoknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.940,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 09. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22. – dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Iz predmetnog je spisa razvidno da je tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa 4.667,41 eura na ime troškova liječenja osiguranika PZ zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 19. siječnja 2023.

7. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi da je osiguranik tužitelja KZ stradao u prometnoj nesreći koju je 21. studenog 2002. skrivila PZF, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženog policom osiguranja br. [broj police osiguranja].

8. Tužitelj je također naveo da je u štetnom događaju njegov osiguranik zadobio tjelesne ozljede, da je osiguranik bolnički liječen, te da su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 4.667,41 EUR koje potražuje tužbom. Kako tužitelj u skladu čl. 110. st. 1. i čl. 115. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 94/01,88/02,149/02, dalje ZZO) ima pravo naplate uzrokovanih troškova liječenja od krivca nezgode i njegova osiguravatelja, to slijedom navedenog od tuženika prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje gore navedeni iznos s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

9. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika, ali je tuženik osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer je osiguranik tužitelja bez položenog vozačkog ispita i bez zaštite kacige upravljao motociklom i vršio radnju nepropisnog pretjecanja vozila osiguranika tuženika, a kojom radnjom je skrivio nastanak štetnog događaja. Također je osporavao i uzročno-posljedičnu vezu između predmetne nezgode i troškova liječenja. Tuženik je naročito isticao da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj doista i izvršio plaćanja, a na temelju kojih potražuje isplatu od tuženika.. Tuženik je u tijeku postupka osporavao i aktivnu legitimaciju, pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te je istako i prigovor zastare.

10. U tijeku postupka prvostupanjski je sud uvidom u priloženu dokumentaciju i provedenim vještačenjem po vještaku prometne struke utvrdio da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna osiguranica tuženika koja se navedenog dana uključivala vozilom vožnjom unazad s označenog parkirnog mjesta u promet na kolniku, bez da je prethodno utvrdila da to može učiniti bez dovođenja u opasnost drugih sudionika u prometu vodeći pri tome računa o položaju vozila, te smjeru i brzini kretanja. Tom prilikom osiguranica tuženika nije propustila moped kojim je desnom stranom kolnika u smjeru zapad-istok upravljao KZ osiguranik tužitelja, uslijed čega je došlo do udara zadnjeg dijela automobila u desnu bočnu stranu mopeda, nakon čega je osiguranik tužitelja udario glavom u zadnji lijevi dio vozila, a moped sa vozačem i putnikom odbio i pao na kolnik iza osobnog automobila zaustavivši se na lijevom boku. Utvrđeno je i da vozač mopeda niti kočenjem u najranijem mogućem trenutku, sudar ne bi mogao izbjeći.

11. Nadalje je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku medicinske struke - dr. Miljenku Franjiću postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda osiguranika tužitelja, te je izvršen i uvid u svu priloženu dokumentaciju tužitelja – potvrde o plaćanju, a temeljem koje tužitelj potražuje isplatu troškova liječenja osiguranika od strane tuženika.

12. U ponovljenom je postupku, a nakon što je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-644/2022-2 od 20. rujna 2022. ukinuta presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-871/2021-2 od 8. travnja 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-892/2006-77 od 15. siječnja 2021., prvostupanjski je sud ponovno u cijelosti odbio tužbeni zahjtev, navodeći da tužitelj nije dokazao da je sporne račune liječenja osiguranika zaista platio, odnosno da tužitelj nije dokazao nastanak spornog pravnog odnosa tj. nastanak sporne štete, sve s pozivom na odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

13. To stoga što je prvostupanjski sud cijeneći dokumentaciju koju je radi dokazivanja navedene sporne činjenice tužitelj priložio u spis, te nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću, zaključio da ista predstavlja internu dokumentaciju tužitelja koja u odsutnosti isprava koje bi dokazivale da su iznosi na ispostavljenim računima plaćeni (nalog banci, potvrđene transakcije da je novac medicinskim ustanovama uplaćen i sl.) ne može predstavljati vjerodostojan dokaz da je tužitelj utuženi iznos zaista i platio.

14. Prije svega valja reći da neosnovano tužitelj u žalbi ističe da su priložene isprave tužitelja – izvod iz knjigovodstvene kartice, nalozi za isplatu putnih troškova i interne potvrde o plaćanju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, jer je takvo shvaćanje u suprotnosti sa shvaćanjem Vrhovnog suda izraženim u više odluka ( npr. Revt -476/2017-2 i dr).

15. Međutim s pravom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, kada je na temelju ocjene izvedenih dokaza, zanemario dokaznu snagu priloženih isprava kao vjerodostojnih isprava, a čiju vjerodostojnost tuženik u tijeku postupka nije dokazima osporio, propustivši pri tome izvedene dokaze cijeniti svakog zasebno i sve zajedno, i to na temelju rezultata cjelokupnog postupka, imajući pri tome naročito u vidu djelatnost i način poslovanja tužitelja. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da na temelju priloženih isprava tužitelj nije dokazao da je utuženi iznos doista platio.

16. Naime, s obzirom da je tužitelj državni zavod čiji je osnivač Republika Hrvatska, a koji je sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 90/05) u utuženom razdoblju imao zakonsku obvezu zdravstvenim ustanovama podmirivati troškove liječenja svojih osiguranika, podmirivati troškove putovanja prema putnim nalozima, isplaćivati osiguranicima naknadu za bolovanje i druge troškove, a da iz priloženih vjerodostojnih isprava, a čiju vjerodostojnost tuženik u tijeku postupka nije priloženim dokazima osporio, proizlazi da su sporne isplate izvršene, to je slijedom navedenoga prema ocijeni ovoga suda tužitelj na temelju rezultata cjelokupnog postupka dokazao postojanje i visinu utužene tražbine.

17. S obzirom da je istaknuti prigovor zastare neosnovan, budući da tužiteljeve tražbine sukladno odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) u svezi s odredbom čl. 121. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 94/01,88/02,149/02, dalje ZZO) i čl. 117. ZZO-a zastarijevaju istekom roka od 3 godine , pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučeno na poštu dana 13. veljače 2006., a najstarija utužena potraživanja dospijevaju dana 14. veljače 2003., to je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

18. Stoga je slijedom navedenog valjalo preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.

19. S obzirom da je prvostupanjska odluka preinačena, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici odluka se temelji na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23) u skladu s dostavljenim troškovnikom, te prema vrijednosti predmeta spora.

20. Dakle kako je tužitelji u cijelosti uspio u ovom sporu, to je tužitelju koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.125,00 eura, a koji se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva sukladno (Tbr. 7.1.) 200 eura, troška sastava tužbe (Tbr. 7.1.) 200,00 eura, troškova za zastupanje na ročištima od 18. prosinca 2008, 19. studenog 2009., 3. listopada 2017.,17. travnja 2018., 1. listopada 2020., 5. svibnja 2023., 26. ožujka 2024. sva temeljem Tbr. 9. 1. za svako po 200,00 eura, troškova za zastupanje na ročištima od 8. srpnja 2009., 11. veljače 2010., 19. ožujka 2015., 20. rujna 2016, 3. listopada 2017., sva temeljem Tbr. 9.t.2 i za svako po 100,00 eura, troškova sastava podnesaka od 21. lipnja 2010. (Tbr. 8. t. 4.) 50,00 eura, od 12. srpnja 2010 (Tbr.8.t.4) 50,00 eura, od 4. srpnja 2013. (Tbr.8.t.3.) 100,00 eura, od 3. svibnja 2016. (Tbr. 8.t.3) 100,00 eura, od 3. listopada 2016. (Tbr 8. t. 3) 100,00 eura, 14. studenog 2017.(Tbr.8.t.3) 100,00 eura, 3. ožujka 2018 (Tbr.8. t.1.) 200,00 eura, 10. svibnja 2018. (Tbr. 8. t. 3) 100,00 eura, 9. listopada 2019 (Tbr. 8. t. 1.) 200,00 eura, 27. svibnja 2020. (Tbr. 8 t. 1.) 200,00 eura, trošak sastava žalbe protiv presude od 29. siječnja 2021. (Tbr.10.t.1) u iznosu od 250,00 eura, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 8. lipnja 2021. u iznosu od 300,00 eura trošak sastava revizije od 23. ožujka 2022. (Tbr. 10. t. 6.) u iznosu od 300,00 eura , 19. siječnja 2023. (Tbr.8.t.3) 100,00 eura, 26. listopada 2023.(Tbr. 8.t.1) 200,00 eura, 29. prosinca 2023. (Tbr. 8. t. 1.) 200,00 eura, 22. siječnja 2024 ( Tbr. 8. t. 4.) 50,00 eura , a što zbrojeno iznosi 4.900,00 eura, dok s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.225,00 eura iznosi ukupno 6.125,00 eura

21. Navedenom trošku valjalo je pribrojati i ukupne troškove plaćenog vještačenja 696,79 eura, a što čini ukupan iznos 6.821,79 eura koji je tuženik dužan podmiriti tužitelju na ime troškova parničnog postupka, pa je slijedom navedenoga odlučeno kao pod točkom II izreke.

22. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi pristupa na ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupio, te troškovi podneska od 9. siječnja 2018., 1. lipnja 2023. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, kao i zatraženi troškovi za podneske od 26. svibnja 2015., 7. studenog 2016. i 7. studenog 2017. budući da isti ne prileže spisu. S obzirom da je tužitelj oslobođen plaćanja sudski pristojbi, navedene troškove nije imao.

23. Tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife.

24. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci članka 373. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 20. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katica Krajnović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte