Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-585/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I opt. LČ i II opt. VČ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru br. K-399/2021-22 od 18. listopada 2023. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025. godine u nazočnosti Mikice Munjin Wertag zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, I opt. LČ i njene braniteljice Ružice Piličić Šinko, odvjetnice iz Bjelovara, te II optuženicinog branitelja Eugena Duka, odvjetnika iz Kutine, a u odsutnosti II opt. VČ,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I opt. LČ i II opt. VČ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-399/2021-22 od 18. listopada 2023. godine, I opt. LČ i II opt. VČ proglašene su krivima zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11, pa je I opt. LČ za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 271. st. 1. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a II opt. VČ za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 271. st. 1. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev ošt. JČ, tako da su I opt. LČ i II opt. VČ dužne u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude oštećeniku solidarno nadoknaditi iznos od 212,36 eura.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, I opt. LČ i II opt. VČ dužne su u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, u iznosu od 19,40 eura, dok su u cijelosti oslobođene obveze podmirenja troškova postupka koji se, temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. ZKP/08, odnosi na paušalni iznos.

2. Protiv te presude žali se I opt. LČ po braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvj. iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te II opt. VČ po branitelju Eugenu Duku, odvj. iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-509/2024 od 28. listopada 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, I opt. LČ i njena braniteljica Ružica Piličić Šinko, odvj. iz Bjelovara, te II opt. VČ i njen branitelj SČ, odvj. iz [adresa].

5.1. Na sjednicu vijeća su pristupili Mikica Munjin-Wertag, zamjenica ŽDO u Osijeku, I opt. LČ i njena braniteljica Ružica Piličić Šinko, odvj. iz Bjelovara te branitelj II opt. VČ, SČ, odvjetnik iz [adresa], dok nije pristupila II opt. VČ za koju je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.

5.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe I opt. LČ od 12. ožujka 2024. godine, čiji sadržaj izlaže braniteljica Ružica Piličić Šinko, odvj. iz Bjelovara, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5.3. I opt. LČ izjavljuje da u cijelosti prihvaća sadržaj izlaganja njene braniteljice, te tome nema što drugo za dodati.

5.4. Nastavno, branitelj II opt. VČ, SČ, odvjetnik iz [adresa], izlaže sadržaj žalbe od 13. ožujka 2024. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6. Žalbe I opt. LČ i II opt. VČ su neosnovane.

Na žalbe I opt. LČ i II opt. VČ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

7. Žaliteljice I opt. LČ pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva, u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka, da obrazloženje presude nema razloge o odlučnim činjenicama, te da sud nije na zakoniti način obrazložio postojanje namjere I opt. LČ kod počinjenja terećenog kaznenog djela. Suprotno žalbenom navodu I opt. LČ sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a u pobijanoj presudi na valjan i zakonit način obrazložio opstojnost izravne namjere kod navedene optuženice tempore criminis, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju I opt. LČ, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7.1. Žaliteljice II opt. VČ pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude proturječna razlozima presude navedenim u obrazloženju, te da u obrazloženju sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu II opt. VČ sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju II opt. VČ, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

Na žalbe I opt. LČ i II opt. VČ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

8. U žalbama I opt. LČ i II opt. VČ ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optužene sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žaliteljice u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

8.1. Temeljem izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ošt. JČ posjetio kuću u kojoj živi I. opt. LČ u [adresa] dana **.**.2020.. Također je temeljem dokumentacije pribavljene od Privredne banke Zagreb prvostupanjski sud na pravilan način utvrdio da je tog istog dana izvršeno podizanje novca sa bankovnog računa ošt. JČ. Ovo podizanje novaca po I i II optuženoj nepobitno proizlazi iz snimka nadzorne kamere bankomata.

8.2. Prema izvješću Privredne banke Zagreb za period od 7. do 9. listopada 2020. godine, dana 9. listopada 2020. godine, odnosno dva dana kasnije u odnosu na utvrđeni datum posjete oštećenika kući I opt. LČ u [adresa] i podizanja novca sa njegova računa, uz korištenje bankovne kartice i PIN-a putem bankomata, u [adresa] je dva puta, u 10,05 sati i 11,41 sati, pokušano podizanje novca sa bankovna računa ošt. JČ, koje su isplate odbijene. Navedene činjenice po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda predstavljaju relevantan dokaz da bankovna kartica dana 9. listopada 2020. godine nije bila u posjedu oštećenika. To proizlazi i iz činjenice da je oštećenik naredni dan u odnosu na dan posjete kući I opt. LČ u [adresa], odnosno 8. listopada 2020. godine, uočivši da nema kartice u novčaniku, u banci u Pakracu, kada je saznao da na svome računu nema novca, odmah blokirao njezinu daljnju uporabu.

8.3. Iz navedenog proizlazi da su I opt. LČ i II opt. VČ iskoristili trenutak odlaska ošt. JČ u toalet, te iz njegove odložene odjeće otuđili bankovnu karticu, nakon čega su otišle do bankomata na središnjem trgu Garešnice i sa oštećenikova računa, uz korištenje na kartici ispisana PIN-a, podigle novac u predmetnom iznosu, obje znajući da bankovnu karticu imaju i novac podižu sa računa ošt. JČ bez njegova odobrenja.

8.4. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane I opt. LČ i II opt. VČ koje negiraju počinjenje terećenog kaznenog djela, sadržaja iskaza ošt. JČ, posebno dokumentacije Privredne banke Zagreb, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno istaknutom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. LČ i II opt. VČ počinile kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

8.5. Uslijed navedenog, nisu osnovane žalbe I i II optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti I i II optužene. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi I i II optužene kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Na žalbe I opt. LČ i II opt. VČ zbog povrede Kaznenog zakona

9. Žaliteljice (I i II optužena) pobijaju presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti I i II optužene u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žaliteljice smatraju da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. LČ i II opt. VČ sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

Na žalbe I opt. LČ i II opt. VČ zbog odluke o kazni

10. Žaliteljice pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Suprotno žalbenim navodima prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na I i II optuženu, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

10.1. Polazeći od stupnja krivnje I i II optužene, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašene krivima, u okviru granica predviđene kazne za terećeno kazneno djelo (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), pravilno je prvostupanjski sud I opt. LČ za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 271. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a II opt. VČ za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 271. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

10.2. Pri tome je za ukazati da iz podataka kaznene evidencije proizlazi da je I opt. LČ do sada u dva navrata kazneno osuđivana za kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a prema podacima iz kaznene evidencije razvidno je da je II opt. VČ do sada u 17 navrata pravomoćno osuđivana za različita kaznena djela pretežno imovinskog karaktera. Iz navedenih podataka razvidno je da dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod I i II optužene da ne čini nova kaznena djela, već su nastavile postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način. Stoga su navedeni podaci o osuđivanosti bili od utjecaja za donošenje vrste i visine kazne u odnosu na obje žaliteljice.

10.3. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne, koja je izrečena I i II optuženoj, dostatna da može utjecati na njih i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optužena počinjenjem terećenog kaznenog djela nanijele društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

Na žalbu I opt. LČ zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu

11. Žaliteljica I opt. LČ pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu. Međutim, nije osnovana žalba I optužene zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika. Suprotno žalbenom navodu visina odštetnog zahtjeva temelji se na sadržaju iskaza ošt. JČ glede postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, te sukladno dokumentaciji koja je pribavljena tijekom postupka od Privredne banke Zagreb. Tako označen imovinskopravni zahtjev predstavlja pravnu osnovu za donošenje odluke o potraživanje ošt. JČ u cijelosti. Stoga se u tome dijelu žalbeni navod I opt. LČ ukazuje neosnovanim.

Na žalbu II opt. VČ zbog odluke o troškovima kaznenog postupka

12. Žaliteljica (opt. VČ) pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. VČ može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka koji su određeni u minimalnom iznosu, a dijelom je i oslobođena od plaćanja troškova, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njena životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

13. Slijedom navedenog žalbe I opt. LČ i II opt. VČ nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić