Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-43/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Margareti Krivić, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Mislavu Srbu, odvj. iz Osijeka, radi priznanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1179/2023-20 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1179/2023-20 od 4. prosinca 2024.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Utvrđuje se da je tužiteljica KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], voćnjak Lončanica donja površine 9109 m2, te se tužiteljica KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva s imena tuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela naveden nekretnine.
II/ Nalaže se tuženiku IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.913,12 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana 4. prosinca 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 2 P-1179/2023-20 na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te odbije tužbeni zahtjev, kao i da se tužitelju naloži naknaditi troškove parničnog postupka, te trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika, ne postoje proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što ispitani svjedoci navode i iz nespornih činjenica koje proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu.
5. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio slijedeće:
- da je tuženik u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak Lončanica donja površine 9109 m2, uknjižen kao vlasnik, te da je vlasnikom uknjižen u ostavinskom postupku iza smrti IP (O-1846/17, Z-3243/2018 od 12. veljače 2018.),
- da iz dopisa Područnog ureda za katastar Osijek proizlazi da na spornoj nekretnini nije proveden postupak arondacije ili komasacije, te da je kao posjednik evidentirana AP,
- uvidom u zapisnik od 15. travnja 1979. prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužiteljice DP zemlju koju je kupio od majke PP, prodao15. travnja 1979. ocu tužiteljice NP,
- da iz iskaza tužiteljice i iskaza svjedoka OP i UP proizlazi da su tužiteljica i njezini prednici u posjedu sporne nekretnine od 1965., da je svjedok UP radio na toj zemlji, da svjedoci ČP i ZP u iskazima tvrde da je spornu zemlju obrađivao NP već 1974. da na spornoj zemlji nisu vidjeli pok. IP, da svjedok ČP navodi da je moguće da je došlo do zamjene zemlje s Poljoprivrednim institutom jer je negdje 1960., odnosno nakon II svjetskog rata, bila arondacija,
- da svjedokinja VP, glavni knjigovođa Instituta na kojem je zaposlena od 1975,. navodi da joj je osobno poznato da je Poljoprivredni institut mijenjao zemljište sa obitelji NP, te da nema saznanja da je Institut pokojniku IP isplaćivao zakupninu,
- uvidom u očitovanje Poljoprivrednog instituta od 22. veljače 2024. prvostupanjski sud je utvrdio da Poljoprivredni institut nema ugovor o zakupu sporne čestice s tuženikom, niti s prednikom tuženika, niti raspolaže dokumentacijom iz koje bi bilo vidljivo da je bio u suposjedu nekretnine.
6. Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud, te polazeći od odredbe članka 18. stavak 2. i 3. i članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), zaključio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te potom prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.
7. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti slijedeće:
- nije od značaja što je na očevidu od 5. travnja 2024. utvrđeno da je nekretnina obrađena do kanala s istočne strane, jer je to od značaja za prijepor između tužiteljice i Poljoprivrednog instituta,
- da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio iskaze svjedoka OP i UP, te ispravno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka ŽP, HP i MP (članak 8. ZPP).
8. U svezi prigovora tuženika da tužiteljica nije samostalni i pošteni posjednik nekretnine, valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu zauzeo pravno shvaćanje da na poštenje posjednika nije od značaja okolnost što je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik druga osoba, te da do nepoštenog posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama (Rev- 485/2023-2 od 22. svibnja 2024., Rev-76/2014, Rev-1047/2021).
9. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZVDSP).
10. Samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed bar pošten stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 3. ZVDSP).
11. Tko stvar posjeduje kao njezin vlasnik ili posjednik prava kao da je nositelj tog prava – samostalni je posjednik.
12. Tužiteljica je, po ocjeni ovog suda, samostalni posjednik sporne nekretnine jer joj nitko nije osporavao pravo na posjed, a osim toga tužiteljica je to jasno manifestirala kada se njezin suprug suprotstavio prodaji zemljišta svjedoku HP. Isti svjedok tvrdi da je suprug tužiteljice, nakon što je geodeta iskolčio zemlju, svjedoku rekao da je to njegova zemlja i da nije za prodaju. Nastavno, Poljoprivredni institut niti ne polaže bilo kakva prava prema nekretnini koja je predmet spora.
13. Članak 18. stavak 3. ZVDSP glasi:
„Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“
14. Tuženik pok. IP u iskazu tvrdi da je nekretninu naslijedio iza oca, da sporna nekretninu obrađuje KP, te da može reći da što se tiče obitelji NP, da su njegovom ocu oduzeli zemlju, te da su zemlju dali obitelji NP.
15. Poštenje posjednika se presumira, a tuženik nije dokazao da tužiteljicin posjed nema kvalitetu poštenog posjeda.
16. Budući je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se tužiteljica po svojim prednicima, a nakon toga kao nasljednica, od 1965. nalazi u samostalnom posjedu nekretnine koja je predmet spora i da je do podnošenja tužbe 1. ožujka 2013. protekao rok od 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću (čanak 159. stavak 2. ZDVSP), prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo.
17. Prvostupanjski sud je pravilno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, visinu parničnog troška ispravno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) i članka 155. ZPP, te iscrpno obrazložio pod toč. 31., toč. 31.1. i toč. 31.2. presude.
18. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u svezi članka 154. stavka 1. ZPP.
19. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
Osijek, 20. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Snježana Androš
