REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-24/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VNUK d.o.o., OIB: 88315199575, Čakovečka 44, Vrhovljan, kojeg zastupa Krešimir Golubić, odvjetnik u OD Golubić & Šikić j.t.d., Čakovec, radi utvrđenja, sudskog raskida i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu Pr-7/2023-33 od 20. studenoga 2024., 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu Pr-7/2023-33 od 20. studenoga 2024. i rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika, podnesen 23. rujna 2024. protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe Pr-7/2023-29 od 18. rujna 2024., te se rješenje Pr-7/2023-29 od 18. rujna 2024. preinačuje u točki I., na način da se nalaže tuženiku u roku 8 dana platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 8,26 EUR, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu 22,41 EUR, te sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu 8,26 EUR, odnosno sudske pristojbe u ukupnom iznosu 38,93 EUR.

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari je naplata sudske pristojbe. Rješenjem o plaćanju sudske pristojbe Pr-7/2023-29 od 18. rujna 2024. naloženo je tuženiku, s obzirom da je tužitelj u ovom radnom sporu, oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 53,09 EUR, za odgovor na tužbu u iznosu 26,54 EUR, te za prvostupanjsku presudu u iznosu 53,09 EUR, odnosno u ukupnom iznosu 132,72 EUR.

1.1.

Tuženik je 23. rujna 2024. protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe Pr-7/2023-29 od 18. rujna 2024. podnio prigovor.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je rješenjem Pr-7/2023-33 od 20. studenoga 2024. tuženikov prigovor odbio.

2.1.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u parničnom postupku postavio četiri tužbena zahtjeva, ali da je pravomoćno uspio samo s jednim. Tužitelj je uspio sa zahtjevom kojim se utvrđuje se da je tuženikova odluka od 19. siječnja 2023. o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena i nezakonita, dok nije uspio sa zahtjevom za utvrđenje da radni odnos nije prestao, sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, te sa zahtjevom za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 4.545,76 EUR.

2.2.

Prvostupanjski sud je rješenjem o plaćanju sudske pristojbe Pr-7/2023-29 od 18. rujna 2024. naložio tuženiku platiti sudske pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu, u ukupnom iznosu 132,72 EUR, navodeći da je pristojbu odmjerio s obzirom na vrijednost predmeta spora u visini 1.327,22 EUR, sukladno članku 19. Zakona o sudskim pristojbama, za koju drži da se računa (isključivo) na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje, a kod tog pravnog stava je ostao i u rješenju Pr-7/2023-33 od 20. studenoga 2024.

Žalbeni razlozi:

3.

Žalitelj ističe da je uspio sa 75% u sporu, a tužitelj samo sa 25%, pri čemu se taj uspjeh od 25% ne može smatrati relevantnim za odluku o troškovima.

3.1.

Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno za obračun pristojbe uzeo vrijednost predmeta spora točke I. tužbenog zahtjeva (zahtjev za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu) te potom utvrdio da je s tom točkom tužitelj uspio u cijelosti. Smatra da je prvostupanjski sud morao utvrditi vrijednost predmeta spora cijelog postupka te nakon toga utvrditi omjer uspjeha. Ako bi se utvrdilo da je tužitelj uspio sa zahtjevom čiji VPS je 1.327,22 EUR, a da nije uspio sa zahtjevom da radni odnos nije prestao, čiji VPS je 1.327,22 EUR, da nije uspio sa zahtjevom za sudskim raskidom, čiji VPS je 1.327,22 EUR, da nije uspio sa zahtjevom za isplatom naknade štete u visini 4.545,76 EUR, znači da nije uspio sa 7.200,20 EUR, odnosno da je uspio s 1.327,22 EUR od 8.527,42 eura što znači da je uspio u dijelu od 15%. Stoga je tuženik dužan platiti 15% sudske pristojbe.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

4.1.

Naime, čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23, dalje: ZSP-a) propisano je kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku (st. 1.), dok je st. 2. propisano da obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

4.1.1.

Prema čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP-a od plaćanja pristojbi oslobođeni su radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.

4.2.

Dakle, tuženik plaća pristojbu u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a u postupku su postavljena četiri tužbena zahtjeva a ne jedan. 4.3.

Čl. 16. ZSP-a propisano je da se vrijednost predmeta spora, kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika, bez obzira temelje li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

4.4.

U konkretnom slučaju, vrijednost zahtjeva za utvrđenje otkaza ugovora o radu nezakonitim, u svrhu naplate sudske pristojbe, sukladno čl. 19. ZSP-a utvrđuje se u iznosu 1.327,22 EUR, vrijednost zahtjeva za naknadu štete iznosi 4.545,76 EUR, dok vrijednost preostala dva zahtjeva (zahtjeva za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu) treba utvrditi u visini 1.327,22 EUR, za svaki od navedena dva zahtjeva, a sve sukladno pravilu o neutvrdivoj vrijednosti predmeta spora iz čl. 25. ZSP-a.

4.5.

Dakle, vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 8.527,42 EUR, a tužitelj je uspio u pogledu zahtjeva za iznos 1.327,22 EUR, dakle nije uspio za iznos 7.200,20 EUR, što znači da je tužiteljev uspjeh 15,56%, koji iznos postotka pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu je dužan platiti tuženik, sukladno čl. 13. ZSP-a.

4.6.

Ujedno se ukazuje da je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda naveden u rješenju Općinskog suda u Čakovcu Pr-7/2023-33 od 20. studenoga 2024. da je tuženik dužan platiti pristojbu na odgovor na tužbu u punom iznosu, primjenom čl. 3. ZSP-a kojom odredbom je određeno da je pristojbe propisane zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a predmetnu je radnju poduzeo tuženik, jer bi, prema općim pravilima o podmirenju troškova parničnog postupka iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) trošak sudske pristojbe koji predstavlja trošak parničnog postupka, u omjeru 84,44% (100% - 15,56%) snosio tužitelj, s tim da se iznos pristojbe u tom postotku temeljem čl. 13. ZSP-a prebacuje na tuženika, odnosno tuženik podmiruje pristojbu na odgovor na tužbu u onom omjeru u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja te pristojbe.

5.

Slijedom sveg prethodno obrazloženog, primjenom čl. 29. st. 4. ZSP-a, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. veljače 2025.

Sudac:

Tomislav Šimić