Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice
Poslovni broj Gž-457/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Šturi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-53/2023-30 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća od 20. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-53/2023-30 od 29. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
III. Naređuje se novu glavnu raspravu održati pred drugim sucem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
''I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103124806, sklopljenog 30. kolovoza 2006., između tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, potvrđenog (solemniziranog) dana 4. rujna 2006. po 2 javnom bilježniku Ranki Spevec iz [adresa], pod brojem: OU-993/2006, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te koja glasi „Iznos kredita = 131.280,00
CHF (stotridesetjednatisućadvjestoosamdesetCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“, kao i odredba čl. 7.st. 10. istog Ugovora, a koja glasi: „VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.803,59 EUR / 43.726,95 HRK, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 79,95 EUR / 602,37 HRK od dana 15.07.2009. godine do isplate,
-na iznos od 161,80 EUR / 1.219,05 HRK od dana 14.08.2009. godine do isplate,
-na iznos od 31,24 EUR / 235,35 HRK od dana 16.09.2009. godine do isplate,
-na iznos od 15,48 EUR / 116,65 HRK od dana 16.02.2010. godine do isplate,
-na iznos od 40,29 EUR / 303,59 HRK od dana 16.03.2010. godine do isplate,
-na iznos od 46,96 EUR / 353,83 HRK od dana 15.04.2010. godine do isplate,
-na iznos od 45,70 EUR / 344,31 HRK od dana 15.05.2010. godine do isplate,
-na iznos od 48,16 EUR / 362,89 HRK od dana 16.06.2010. godine do isplate,
-na iznos od 69,51 EUR / 523,69 HRK od dana 16.07.2010. godine do isplate,
-na iznos od 65,11 EUR / 490,59 HRK od dana 14.08.2010. godine do isplate,
-na iznos od 78,54 EUR / 591,73 HRK od dana 16.09.2010. godine do isplate,
-na iznos od 73,90 EUR / 556,77 HRK od dana 16.10.2010. godine do isplate,
-na iznos od 71,48 EUR / 538,53 HRK od dana 16.11.2010. godine do isplate,
-na iznos od 87,21 EUR / 657,11 HRK od dana 16.12.2010. godine do isplate,
-na iznos od 107,24 EUR / 807,99 HRK od dana 15.01.2011. godine do isplate,
-na iznos od 93,06 EUR / 701,15 HRK od dana 16.02.2011. godine do isplate,
-na iznos od 98,03 EUR / 738,63 HRK od dana 16.03.2011. godine do isplate,
-na iznos od 91,71 EUR / 690,97 HRK od dana 16.04.2011. godine do isplate,
-na iznos od 92,84 EUR / 699,53 HRK od dana 17.05.2011. godine do isplate,
-na iznos od 125,88 EUR / 948,47 HRK od dana 15.05.2011. godine do isplate,
-na iznos od 180,19 EUR / 1.357,64 HRK od dana 21.09.2011. godine do isplate,
-na iznos od 43,75 EUR / 329,64 HRK od dana 28.10.2011. godine do isplate,
-na iznos od 10,93 EUR / 82,36 HRK od dana 21.06.2012. godine do isplate,
-na iznos od 95,30 EUR / 718,04 HRK od dana 22.07.2012. godine do isplate,
-na iznos od 93,97 EUR / 708,04 HRK od dana 22.08.2012. godine do isplate,
-na iznos od 91,38 EUR / 688,48 HRK od dana 22.09.2012. godine do isplate,
-na iznos od 94,37 EUR / 711,06 HRK od dana 23.10.2012. godine do isplate,
-na iznos od 96,73 EUR / 728,83 HRK od dana 22.11.2012. godine do isplate,
-na iznos od 94,76 EUR / 713,95 HRK od dana 22.12.2012. godine do isplate,
-na iznos od 87,60 EUR / 660,00 HRK od dana 22.01.2013. godine do isplate,
-na iznos od 66,69 EUR / 502,46 HRK od dana 16.02.2013. godine do isplate,
-na iznos od 196,42 EUR / 1.479,90 HRK od dana 19.02.2013. godine do isplate,
-na iznos od 139,98 EUR / 1.050,16 HRK od dana 15.03.2013. godine do isplate,
-na iznos od 140,06 EUR / 1.055,30 HRK od dana 16.04.2013 godine do isplate,
-na iznos od 137,00 EUR / 1.032,26 HRK od dana 14.05.2013. godine do isplate,
-na iznos od 129,97 EUR / 979,26 HRK od dana 14.06.2013 godine do isplate,
-na iznos od 127,25 EUR / 958,76 HRK od dana 13.07.2013. godine do isplate,
-na iznos od 128,36 EUR / 967,10 HRK od dana 14.08.2013. godine do isplate,
-na iznos od 133,33 EUR / 1.004,58 HRK od dana 14.09.2013. godine do isplate,
-na iznos od 138,52 EUR / 1.043,68 HRK od dana 15.10.2013. godine do isplate,
-na iznos od 135,84 EUR / 1.023,52 HRK od dana 15.11.2013. godine do isplate,
-na iznos od 137,74 EUR / 1.037,78 HRK od dana 15.12.2013. godine do isplate,
-na iznos od 139,89 EUR / 1.053,98 HRK od dana 15.01.2014. godine do isplate,
-na iznos od 167,58 EUR / 1.262,64 HRK od dana 14.02.2014. godine do isplate,
-na iznos od 170,41 EUR / 1.283,92 HRK od dana 14.03.2014. godine do isplate,
-na iznos od 169,48 EUR / 1.276,96 HRK od dana 12.04.2014. godine do isplate,
-na iznos od 58,80 EUR / 443,06 HRK od dana 15.05.2014. godine do isplate,
-na iznos od 58,07 EUR / 437,54 HRK od dana 14.06.2014. godine do isplate,
-na iznos od 58,40 EUR / 440,02 HRK od dana 12.07.2014. godine do isplate,
-na iznos od 61,00 EUR / 459,58 HRK od dana 15.08.2014. godine do isplate,
-na iznos od 63,18 EUR / 476,06 HRK od dana 13.09.2014. godine do isplate,
-na iznos od 62,73 EUR / 472,64 HRK od dana 14.10.2014. godine do isplate,
-na iznos od 64,62 EUR / 486,88 HRK od dana 08.11.2014. godine do isplate,
-na iznos od 65,90 EUR / 496,56 HRK od dana 16.12.2014. godine do isplate,
-na iznos od 65,15 EUR / 490,86 HRK od dana 10.01.2015. godine do isplate,
-na iznos od 111,71 EUR / 841,70 HRK od dana 10.02.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,38 HRK od dana 02.03.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,38 HRK od dana 02.04.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,38 HRK od dana 02.05.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,37 HRK od dana 02.06.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,14 EUR / 498,30 HRK od dana 02.07.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,37 HRK od dana 02.08.2015. godine do isplate,
-na iznos od 66,15 EUR / 498,37 HRK od dana 02.09.2015. godine do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sa kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.157,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a sa više zatraženim iznosom do 3.032,62 eura se odbija.''
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka, a podredno da se presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka, jer se više ne radi o ugovoru o kreditu u CHF, s obzirom da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu izvršena konverzija ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Eur, a što prvostupanjski sud nije na adekvatan način cijenio. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 403,81 eur.
3. Tužitelj žalbom pobija rješenje o trošku u dijelu točke III izreke kojim je odbijen s dijelom zahtjeva u iznosu od 3.032,62 eur, kao neosnovanim, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Potražuje trošak sastava žalbe od 274,38 eur.
4. Žalba su osnovane.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti i isplatu iznosa od 5.803,59 EUR / 43.726,95 HRK na ime ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103124806, sklopljenog 30. kolovoza 2006.
6. Tuženik osporava tužbeni zahtjev između ostalih razloga i navodom da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZIDZOPK) odnos između tužitelja i tuženika u cijelosti riješen u skladu s odredbama navedenog Zakona te nakon toga ne postoji daljnja obveza tuženika.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju upire tuženik, jer pobijana presuda nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati.
8. Između stranaka je nesporno da su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZIDZOPK. Provedbom konverzije sukladno čl. 19.c ZIDZOPK stranke su izmijenile pojedine odredbe Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006., s time da je korisnik kredita pristao na konverziju, a koju činjenicu utvrđuje i prvostupanjski sud, s kojeg osnova je tuženik u postupku i osporavao potraživanje tužitelja. No, usprkos navedenom prvostupanjski sud u cijelosti propušta cijeniti navedeni prigovor tuženika, ne davši pri tome za navedeno bilo kakve razloge.
9. Pri odlučivanju o navedenom prigovoru tuženika sud prvog stupnja morao je utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi tada tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.
10. Naime, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZOPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u eurima. Uz navedeno valja ukazati kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji odgovorio na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
11. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.
12. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovom rješenjem. To znači da će o predmetu spora prvostupanjski sud donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazano, a cijenit će i ostale žalbene navode tuženika kojim osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Pri odluci o osnovanosti (neosnovanosti) tužbenog zahtjeva, sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu Dodatkom ugovora o kreditu od 30. ožujka 2016.
13. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
14. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točkom III. izreke).
U Velikoj Gorici 20. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Verica Kos