REPUBLIKA HRVATSKA

P-2279/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o., OIB 23764338703, Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 218,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 25. listopada 2024. radi isplate iznosa od 218,12 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. travnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu ZL. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 2.907,61 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 2.078,70 eura, te dao izjavu o prijeboju za iznos od 610,79 eura a razliku od 218,12 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj ZL sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da su tuženik i ZL sklopili ugovor o kasko osiguranju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje kako je predmetni automobil bio osiguran kod tuženik na temelju ugovora o kasko osiguranju te nastanak štetnog događaja. Navodi da je tuženik 11. travnja 2024. primio zahtjev za isplatu osigurnine te je nakon obrade zahtjeva isplatio iznos od od 2.689,49 eura. Navodi da je time u cijelosti nadoknadio štetu na vozilu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 9 spisa), izjavu o prijeboju (list 10 spisa), potvrdu o plaćanju (list 11 spisa), dopise (list 12-17 spisa), cjenik usluga rada (list 18 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 19-20 spisa), dopis (list 21 spisa), e-mail korespondenciju (list 22 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 33-38 spisa), račune i potvrde o plaćanju (list 70, 74-79 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 218,12 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 6. travnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu ZL.

7. Nije sporno da su tuženik i ZL sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i ispostavio oštećeniku račun broj 661/01/8 od 6. lipnja 2024. u iznosu od 2.907,61 eura. Nije sporno da je tuženik nadoknadio štetu tužitelju u iznosu od 2.689,49 eura. Tu činjenicu priznaje tuženik te smatra da je tom uplatom u cijelosti nadoknadio štetu.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 218,12 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 12,60 sati i lakirerskih radova u količini od 22,30 sati u iznosu od 40,00 eura po satu uvećano za pdv.

11. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio ZL cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 13. ožujka 2024. navedeno da je cijena radnog sata servisa za mehaničarke i limarske usluge 40,00 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio ZL (40,00 eura uvećano za PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

12. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka ZL te provođenjem prometnog vještačenja, kao i tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka ZL jer nastanak prometne nesreće i pasivna legitimacija nisu sporni između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja, a okolnosti razloga zbog kojih je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja nisu odlučne u ovom postupku. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo kod bilo kojeg servisera koji djeluje na tržištu, a ne samo kod onog s najpovoljnijim cijenama. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenica svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupila tužitelju. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da su u mjestu boravišta ošećenice postojali servisi koji su nudili jeftiniju cijenu radnog sata, kako to predlaže tuženik jer se time ne bi utvrđivale odlučne činjenice. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo kod bilo kojeg servisera koji djeluje na tržištu, a ne samo kod onog s najpovoljnijim cijenama.

13. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su ZL i tužitelj sklopili taj ugovor 19. kolovoza 2024. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da ZL ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 661/01/8 i izvidu štete broj 09-AK-14263/2024 u iznosu od 218,12 eura. Iz toga proizlazi da je ZL ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 2.078,70 eura i kako je izvršen prijeboj tražbina za iznos od 610,79 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 218,12 eura.

14. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 218,12 eura.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U postupku nije sporno kako je datum podnošenja odštetnog zahtjeva 11. travnja 2024. Tu činjenicu navodi i tuženik u odgovoru na tužbu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 12. travnja 2024., s time da ih potražuje od 14. lipnja 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik HL tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

18. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

19. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

20. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

21. Vrijednost predmeta spora je 218,12 eura.

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 23. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, ukupno 175,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 eura.

Zagreb, 20. veljače 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku