Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otok Krk, zastupan po punomoćnicima Jurici G i Domagoju Jugoviću odvjetnicima iz Nove Gradiške, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 3226/2021-28 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 3226/2021-28 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 21.723,62 eur s pripadajućom zateznom kamatom, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova za naknadu troška sastava žalbe od 625,00 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja JA za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otok Krk, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 21.723,62 eura / 163.676,39 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.7.2015., od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 275,52 eura, od 16.02.2016.;

- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 20,68 eura, od 16.03.2016.;

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 460,16 eura, od 16.04.2016.;

- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 732,86 eura, od 16.05.2016.;

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 625,73 eura, od 16.06.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 749,05 eura, od 16.07.2016.;

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 710,43 eura, od 16.08.2016.,

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 115,20 eura, od 16.09.2016.,

- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 486,56 eura, od 16.10.2016.,

- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 338,86 eura, od 16.11.2016.,

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 307,31 eura, od 16.12.2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 155,67 eura, od 16.01.2017.;

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 187,38 eura, od 16.02.2017.;

- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 430,57 eura, od 16.03.2017.;

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 354,51 eura, od 16.05.2017.;

- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 603,57 eura, od 16.06.2017.;

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 324,75 eura, od 16.07.2017.;

- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 1.179,85 eura, od 16.08.2017.,

- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 1.039,89 eura, od 16.09.2017.,

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 1.232,67 eura, od 16.10.2017.,

- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 931,09 eura, od 16.11.2017.,

- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 995,38 eura, od 16.12.2017.;

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 770,77 eura, od 16.01.2018.,

- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 371,23 eura, od 16.03.2018.;

- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 814,84 eura, od 16.04.2018.;

- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 907,11 eura, od 16.05.2018.;

- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 540,06 eura, od 16.06.2018.;

- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 1.480,30 eura, od 16.07.2018.;

- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 1.034,91 eura, od 16.08.2018.,

- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 969,19 eura, od 16.09.2018.,

- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 703,45 eura, od 16.10.2018.,

- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 836,31 eura, od 16.11.2018.,

- za mjesec studeni 2018. godine na iznos od 849,55 eura, od 16.12.2018.,

- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 351,88 eura, od 16.01.2019. kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.000,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (17. prosinca 2024.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad 4.000,00 eura, a do zatraženih 4.125,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za zateznu kamatu na pojedinačne iznose glavnica i troška postupka (točka I izreke) počev od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, zatim za isplatu zatezne kamate za 15. dan u mjesecu za iznose dosuđene pod točkom I izreke, kao i u dijelu kojim se zahtjeva da se dosudi da je tužena dužna platiti svote iz točke I izreke - «pod prijetnjom ovrhe».

III Zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 3.500,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 21.723,62 eura bruto i trošak postupka u iznosu od 4.000,00 eur i u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.500,00 eur, žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe od 625,00 eur.

3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj ističe da je žalba neosnovana te je predlaže odbiti. Za sastav odgovora na žalbu potražuje naknadu od 625,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati neisplaćene dodatke na plaću za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad blagdanima u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2018.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano tuženica pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.

7.1. Tako prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Postaja pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu policijski službenik, koji je obavljao poslove voditelja ophodne brodice i upravitelja stroja ophodnog broda tipa B;

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama, te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca,

- da je tuženica tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja i na temelju evidencije isplatila plaću,

- da evidencija koju je vodila tuženica ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja, ni kvalifikaciji odrađenih sati,

- da je priroda posla kojeg je tužitelj izvršavao po nalogu tuženice iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, smjenski, dvokratno i rad u turnusima,

- da tuženica nije dokazala kako je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, niti je tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu,

- da tuženica u utuženom razdoblju nije platila tužitelju dio plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane te rada subotom i nedjeljom u iznosu od 21.723,62 eur bruto,

sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici nalaže isplatu utuženog iznosa, pozivom na odredbe čl. 60. st. 1., čl. 62. st. 2. i čl. 94. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 – dalje: ZP) te sadržajno i na odredbe 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 – dalje: KU/13), odnosno čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/2017 – dalje: KU/17).

8. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne službe na moru, a koje vrijeme se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, ali bez perioda od 8 sati odmora, s obzirom da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napuštati brod za vrijeme trajanje takve službe predstavlja prekovremeni rad.

9. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Revr-1925/2018 od 21. listopada 2020. i Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., prema kojima policijskim službenicima u utuženom razdoblju pripada naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, a što nije u suprotnosti s normama europskog prava. Dakle, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena.

10. Stoga utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava koje se temelji na ranije navedenom pravnom stavu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR propisano je da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

12. Prema odredbama čl. 44. st. 1. KU/13, odnosno čl. 38. st. 1. KU/17, osnovna plaća službenika i namještenika da će se uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, koji se u smislu odredbe st. 2. istog zakonskog članka KU ne isključuju.

13. Polazeći od utvrđenih činjenica, u smislu odredbe čl. 60. st. 1. ZR i čl. 44. KU/13, odnosno čl. 38. KU/17, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je rad tužitelja tijekom višednevne službe na plovilu preko ostvarenih 40 radnih sati prekovremeni rad za koji je tuženica dužna isplatiti razliku pripadajućih dodataka u bruto iznosu koji je utvrđen nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Budući da su iz obračuna prekovremenih sati izuzeti sati odmora (po 8 sati dnevno) to da je razlika plaće utvrđena samo za sate stvarno odrađenog rada u smislu odredbe čl. 60. st. 1. ZR.

14. Na žalbene navode tuženice vezane uz pasivno dežurstvo, valja reći da pasivno dežurstvo (koje je imala u vidu tuženica prilikom obračuna plaće za sate rada na brodu), podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstava ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac, već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada. Međutim, u konkretnom slučaju to nije bio slučaj, jer je tužitelj cijelo vrijeme za vrijeme obavljanja radnih naloga tuženice bio na brodu, a tuženica tijekom postupka nije dokazala niti je pokušala dokazati da je izvršila preraspodjelu radnog vremena pa posljedično tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelju pripada pravo na utuženu razliku plaće. Vrijeme tužitelja, odnosno službenika, koje isti provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme jer radnik to vrijeme provodi na poslu koji inače radi (iako ne mora nužno i faktično raditi). Dakle, pripravnost, odnosno pasivno dežurstvo se ne smatra radnim vremenom, jer se radnik ne nalazi na mjestu gdje se obavljaju njegovi poslovi.

15. Nadalje valja reći da je stvarno odrađene sate rada sud prvog stupnja utvrdio na temelju izvedenih dokaza i to na temelju službene dokumentacije (radni nalozi, izvješća, evidencija mjesečnih radnih sati, platne liste) koju je dostavila tuženica te na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Rukovodeći se time vještak je izračunao broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom, te visinu naknade za navedeni rad tužitelja u predmetnom razdoblju, ali uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar svakih 24 sata koji ne predstavljaju prekovremeni rad, a pri obračunu je odbio stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i aktivno i pasivno dežurstvo te iskorištene slobodne dane. Prema tome, neosnovano tuženica osporava nalaz i mišljenje vještaka te neosnovano upire da sud prvog stupnja nije utvrdio stvarno odrađene sate rada.

16. Tuženica žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže osim kroz stav da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja. Kako tuženica nije uspjela u sporu to je njezin zahtjev za naknadu troška pravilno odbijen temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

17. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

18. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspjela.

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

20. U ne pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu i pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos