Poslovni broj: Usž-4324/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga, Umag, Trg Slobode 7, kojeg zastupa službenik ŠJ, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe „Plava laguna“ d.d., Poreč, Rade Končara 12, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1268/2023 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1268/2023 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/22-01/42, URBROJ: 2163- 18-09/1-23-02 od 11. svibnja 2023., dok su točkom II. i III. izreke odbijeni zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je i vraćeno na ponovni postupak rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/21- 01/553, URBROJ: 2163-9-06/02-22-19 od 1. lipnja 2022. kojim je obvezniku „Plava laguna“ d.d., ovdje zainteresiranoj osobi, određena komunalna naknada za poslovne prostore koji služe za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne, za poslovnu jedinicu Sol Garden Istra, za objekte bazen Sol Garden Istra, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.139,00 m2 i dj. bazen, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 171,33 m2, u godišnjem iznosu od 19.812,19 kn.
2. Protiv prvostupanjske presude upravnog suda zainteresirana osoba izjavila je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi kako se površine otvorenih bazena koji se nalaze uz poslovni prostor i služe kao pomoćne građevine tome prostoru za obavljanje poslovne djelatnosti obveznika plaćanja komunalne naknade pri obračunu komunalne naknade utvrđuju po koeficijentu namjene za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne, a ne po koeficijentu namjene kao za poslovne prostore. Poziva se na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 21. travnja 2020. kojim se potvrđuje njezino stajalište. Smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora („Narodne novine“, broj: 125/11., 64/15. i 112/18., dalje: ZZKPP) koji je lex specialis u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20. dalje: ZKG) budući da jedini točno definira što se smatra poslovnim prostorom. Ne spori da su otvoreni bazeni građevine, ali zasigurno nisu poslovni prostori u smislu odredbi ZKG-a, odnosno ZZKPP-a. Prigovara kako prvostupanjski upravni sud ne može proizvoljno tumačiti koje se građevine mogu smatrati poslovnim prostorom budući je isto definirano odredbom članka 2. ZZKPP-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu zainteresirane osobe ističe kako su u obrazloženju prvostupanjske presude jasno i valjano obrazloženi razlozi zbog kojih je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade te se poziva na praksu ovog Suda u istovrsnim predmetima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom osnovano je ocijenjeno nepravilnim stajalište tuženika prema kojem se za otvorene bazene obveza plaćanja komunalne naknade treba utvrditi kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u smislu odredbi članka 92. stavka 3. ZKG-a.
8. Naime, upravno tijelo prvog stupnja, temeljem odredbe članka 92. ZKG-a i Odluke o komunalnoj naknadi („Službene novine Grada Umaga – Umago“, broj: 17/18.) utvrdilo je zainteresiranoj osobi obvezu plaćanja komunalne naknade za površinu na kojoj se nalaze rješenjem opisani otvoreni bazeni kao da se radi o poslovnom prostoru poslovne svrhe. Međutim, tuženik je predmetno rješenje upravnog tijela prvog stupnja poništio iz naprijed navedenog razloga i vratio na ponovni postupak.
9. U odnosu na spornu činjenicu kategorizacije predmetnih bazena kod utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u smislu odredbe članka 92. stavka 1. ZKG-a, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski upravni sud zauzeo stajalište kako bazeni u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) predstavljaju građevinu, u konkretnom slučaju poslovni prostor koji ovdje zainteresirana osoba koristi u poslovne svrhe.
10. Nastavno na navedeno, nije osnovan prigovor zainteresirane osobe kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 2. stavka 1. ZZKPP-a koja jedina definira pojam poslovnog prostora. Ovo stoga što se navedena odredba odnosi isključivo na primjenu ZZKPP-a kojim se uređuje zasnivanje i prestanak zakupa poslovnog prostora i prodaja poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske.
11. Zaključno se ističe kako se prvostupanjski upravni sud pravilno poziva na pravno stajalište ovog Suda u istovrsnim predmetima kao mjerodavno u konkretnoj upravnoj stvari, pa nije pravno odlučno pozivanje tuženika na raniju presudu prvostupanjskog upravnog suda, poslovni broj: Us I-1484/21 od 12. svibnja 2022. Naime, ranije pravomoćne prvostupanjske presude upravnog suda ne obvezuju ovaj Sud sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, poslovni broj: U-zpz-51/17 od 19. rujna 2018.
12. Kako zainteresirana osoba svojim žalbenim prigovorima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog upravnog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u upravnom sporu, to je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora.
14. Nastavno, kako zainteresirana osoba nije uspjela sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
15. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
