Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1126/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednice vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao sutkinje izvjestiteljice i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja OFFCUT d.o.o u likvidaciji iz Zagreba, Strojarska cesta 20, OIB:555256199967 (ranije VB LEASING d.o.o., Zagreb, Horvatova 82), OIB:55525619967, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jujnović , Lučić, Marković, j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika DP iz [adresa], XIX Udarne divizije 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-1911/2012-36 od 13. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-1911/2012-36 od 13. prosinca 2016.:

a) potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu u kome je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 16.959,15 kn na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 9. srpnja 2012. do isplate, u dijelu u kome je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 6.519,13 kn na ime zateznih kamata, kao i u dijelu pod toč. III. izreke u kome je tužbeni zahtjev odbijen.

b) preinačuje u dijelu pod toč. I. izreke u kome je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos zateznih kamata u iznosu od 6.519,13 kn, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

c) preinačuje u odluci o parničnom trošku (t. II izreke) tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.479,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 09.07.2012. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.509,65 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 48.201,86 kn.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 95.600,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu u dijelu pod toč. I. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22.; u daljnjem tekstu ZPP), kao i odluku o parničnom trošku (toč. II.), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tužitelj u dijelu pod toč. III. iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda tuženika, i predložio da se žalba odbije kao neosnovana, a njemu naknadi trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenim žalbama, tako da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 48.201,86 kn temeljem raskinutog Ugovora o financijskom leasingu, a koji je tužitelj u svojstvu davatelja leasinga zaključio sa trgovačkim društvom „Elektroda“ d.o.o. iz Rijeke, i koji je ugovor tuženik potpisao u svojstvu jamca platca.

8. Tuženik je u tijeku postupka osporavao pravni osnov i visinu tužiteljeve tražbine, naročito osporavajući tužiteljevo potraživanje na temelju konto kartice na ime „sudjelovanja u šteti“, s obzirom da mu je predmetno vozilo prema navodima iz odgovora na tužbu oduzeto 31. kolovoza 2011. u odličnom stanju.

9. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, i na temelju izvedenih dokaza i njihovo ocjene ( čl. 8. ZPP- a) valjano utvrdio činjenično stanje.

10. U provedenom je dokaznom postupku uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, saslušanjem tuženika, utvrđeno da je prednik tužitelja 7. kolovoza 2009. u svojstvu davatelja leasinga zaključio ugovor o financijskom leasingu broj 38996 sa trgovačkim društvom "Elektroda" d.o.o. iz Rijeke, da je predmet lesasinga bilo vozilo marke Peugeot Boxer 435 L3 2,2 HDI godine proizvodnje 2007., ukupne vrijednosti od 125.000,00 kn s PDV-om. Nadalje je utvrđeno da je tuženik ugovor potpisao u svojstvu jamca-platca, da je ugovor zaključen na razdoblje od 60 mjeseci, te je primatelj leasinga uplatio učešće u iznosu od 4.222,97 EUR-a. Utvrđen je i ugovoreni iznos financiranja u iznosu od 12.668,82 EUR-a, kao i da je otkupna rata iznosila 150 EUR-a, te da je predmet leasinga primatelju leasinga isporučen dana 12. kolovoza 2009.

11. Nadalje je utvrđeno i da je 6. svibnja 2011. prednik tužitelja zbog neplaćanja dospjelih mjesečnih rata predmetni ugovor raskinuo i pozvao primatelja leasinga da odmah izvrši povrat predmeta leasinga, te da je tuženiku vozilo oduzeto, procijenjeno i prodano.

12. Provedenim je pak vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Ivanu Marenčiću iz Rijeke utvrđeno je da sveukupni preostali dug tuženika iznosi 23.479,34 kn, te je stoga tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen za navedeni iznos, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

13. Naime vještačkim je nalazom napravljenim na temelju iskazanog prometa na priloženoj "konto kartici" prednika tužitelja izvršena rekonstrukcija po mjesečnoj otplati u ratama, kao i plaćanja popratnih naknada i troškova sukladno ugovorenim i Općim uvjetima VB Leasinga.

14. Tako je utvrđeno da je otkaz ugovora o leasingu 6. svibnja 2011. uslijedio nakon tri uzastopno neplaćene mjesečne rate otplate , sa stanjem tekućeg duga od 8.509,46 kn i nedospjelom glavnicom od 85.035,11 kn.

15. Kako je kod prijevremenog raskida ugovora prema Općim uvjetima prednik tužitelja imao pravo naplatiti(ugovorenu otkupnu vrijednost 150 EUR-a, iznos nedospjelih i neplaćenih te prethodno za ugovorene kamate diskontiranih rata, naknadu izmakle dobiti, naknadu za prijevremeni prekid ugovora i naknadu štete za neovjerene storno račune, kao i naplatiti zatezne kamate sukladno Općim uvjetima (toč. 21. točka 2.) sve sukladno Odluci o naknadama VBL-a, to je tako provedenim vještačenjem utvrđen ukupan dug u iznosu od 23.479,34 kn, na dan 4. travnja 2012. a koji se sastoji od glavnog duga u iznosu od 16.969,91 kn i zateznih kamata u iznosu od 6.519,43 kn.

16. Suprotno istaknutim žalbenim navodima tužitelja s pravom je prvostupanjski sud odbio dosuditi dio tužiteljeve tražbine koja se odnosi na potraživanje nakon raskida predmetnog ugovora 6. svibnja 2011., i to naknade za opomene za koje nije dokazano da predstavljaju stvarno nastale troškove zbog namirenja ili osiguranja tražbine iz predmetnog ugovora sukladno t. 20.3. Općih uvjeta prednika tužitelja , kasko osiguranje za 2012. budući je objekt leasinga tuženiku oduzet 31. kolovoza 2011. , a prodan 8. prosinca 2011., dakle kada niti prednik tužitelja više nije više bio u vlasništvu objekta leasinga, kao i tražbinu po osnovi učešća u šteti na objektu leasinga.

17. Naime, iz priloženog izvida štete i dopisa Croatia osiguranja d.o.o. od 24. siječnja 2012. ( list spisa 97 – 100) , a kojim je odbijen odštetni zahtjev tužitelja, razvidno je da je štetni događaj- prometna nezgoda nastao 22. rujna 2011., dakle nakon raskida ugovora o financijskom leasingu i nakon što je objekt leasinga oduzet tuženiku, pa se slijedom navedenoga ukazuju kao neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima se poziva na odredbu toč. 16. 4. Općih uvjeta raskinutog ugovora, imajući pri tome u vidu i da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao niti postajanje izvanugovorne odgovornosti tuženika za tako nastalu štetu na predmetnom vozilu.

18. Kako predmetni ugovor zajedno s Općim uvjetima prednika tužitelja sadrži sve propisane odredbe sukladno čl. 36. Zakona o leasingu („Narodne novine“ 135/2006), to su neosnovani navodi tuženika i da ga navedeni ugovor ne može obvezivati.

19. Suprotno pak daljnjim žalbenim navodima tuženika s pravom je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev u dosuđenom iznosu, budući da je tuženik potpisao predmetni Ugovor o financijskom leasingu u svojstvu jamca-platca, pa je isti odgovoran za obveze nastale tužitelju iz predmetnog Ugovora, a sve sukladno odredbi čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 ; u daljnjem tekstu ZOO) koji propisuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

20. Pored navedenog obveza tuženika proizlazi i iz odredbe čl. 109. st. 2. ZOO –a prema kojoj jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na neki drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima, a što u konkretnom predmetu nije slučaj . On je dužan naknaditi potrebne troškove koje je vjerovnik učinio od naplate glavnog dužnika, odgovara i za svako povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom krivnjom, ako nije drukčije ugovoreno (st. 3. i 4.).

21. Iz predmetnog pak ugovora o financijskom leasingu čiji su Opći uvjeti prednika tužitelja sastavni dio, razvidno je i da sukladno toč. 13. Općih uvjeta primatelj leasinga odgovara za sve obveze i tražbine koje bi mogle nastati vlasniku vozila, bez obzira jesu li ove nastale osobnom krivnjom trećih, zlouporabom, slučajem ili višom silom.

22. Nadalje sukladno toč. 20. točka 3. Općih uvjeta poslovanja primatelj leasinga se obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove nastale zbog namirenja ili osiguranja tražbina iz Ugovora kao npr. troškove financijskog posredovanja radi naplate potraživanja, a nakon povrata objekta leasinga vrši se njegova procjena i obračun sukladno amortizacijskom planu, nadalje obračun svih tražbina koje proizlaze iz Ugovora, pri kojem će se obračunu uzeti u obzir i usporediti izvršena plaćanja tražbine davatelja leasinga prema primatelju leasinga (neplaćeni obroci, opomene, zatezne kamate, manji prodajni utržak, troškovi prodaje i sl.).

23. Stoga se neosnovano u žalbi tuženik osporava dugovanje koje se odnosi na prodaju vozila i drugo smatrajući da je tužitelju dužan samo iznos od 8. 509,46 kn, na ime duga za tri neplaćene rate leasinga.

24. Međutim s pravom tuženiku u žalbi ističe da tužitelj nema pravo zahtijevati zatezne kamate na već dosuđeni iznos zateznih kamata u iznosu od 6.519,13 kn sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZOO-a pa je slijedom navedenoga pobijana presuda u tom dijelu preinačena i odlučeno je kao u izreci.

25. S pravom tuženik u predmetnoj žalbi osporava i odluku o parničnom trošku s obzirom na podjednaki uspjeh stranaka u ovom sporu, pa ovaj sud smatra da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove zastupanja i sudskih pristojbi, dok je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju dosuđeni trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kn, a koji je bio neophodan radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva (članak 154. st. 4. ZPP-a).

26. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka s obzirom da uvažavanjem njegove žalbe nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici za koji je ovaj sud ocijenio da je podjednak, a tuženik je s žalbom uspio djelomično samo u pogledu sporednog potraživanja u odnosu na kamate i u odnosu na troškove postupka (čl. 166. st. 2 ZPP-a).

27. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, budući da ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog parničnog postupka.

28. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Katica Krajnović