Pr-559/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PH, i izočnosti tuženika, a po objavi presude 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.10.2015.g. do 31.12.2020.g. u ukupnom iznosu od 22,04 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. prosinac 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 € teče od 15. rujan 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 € teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,16 € teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,13 € teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,31 € teče od 15. veljača 2019. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 524,08 eura, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-159/2024-2 od 9. rujna 2024. ukinuta je presuda ovog suda od 10. svibnja 2024. broj P-1356/2020-18 i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Viši sud u svojoj uputi navodi da su zaključci ovog suda u protivnosti sa izvedenim dokazima posebno nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo i financije koji je utvrdio da su tužiteljici pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje te da iste nisu bile vezane uz prekovremeni rad.

2. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 3. studenoga 2020. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu administrativnog referenta – kontrolora na Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od listopada 2015.g. do podnošenja ove tužbe pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu danom na ročištu od 8. studenoga 2021. tuženik navodi kako ne osporava osnov, potraživanja zaključno do travnja 2020., a nakon tog datuma osporava osnov jer od tog mjeseca tuženik obračunava sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad.

3. Sud je u nastavku postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 14. listopada 2022. po sudskoj vještakinji Darki Cecić.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od listopada 2015., do 31.prosinca 2020., s osnove naknade za godišnji odmor i bolovanje.

4.1.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu administrativnog referenta – kontrolora na Klinici za kirurgiju. Kao sporno u nastavku postupka ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

4.2.U svom Izvješću o vještačenju od dana 14. listopada 2022. vještakinja Darka Cecić, navodi da u vidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu vidljivo je da tužiteljica u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020., ni u jednom mjesecu nije radila prekovremeno, da su svi odrađeni sati evidentirani te da nema osnove za izračun razlike dodatka jer da su svi dodatci točno plaćeni na sate rada ostvarene unutar redovnog mjesečnog fonda sati. Međutim utvrđeno je da su tužiteljici pogrešno obračunate i isplaćene naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana. Po osnovi izračuna prikazanih u nalazu utvrđeno je da je kod obračuna plaća za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. godine tuženik pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici:

- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 123,32 kn / 16,37 eura

- naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 42,73 kn/ 5,67 eura.

Zaključno da se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. godine po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 5 Tablice br. 2, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 166,05 kn/ 22,04 eura.

4.3. Tuženik je u podnesku od 4. studenog 2022., a nakon što je zaprimio vještvo vještakinje D. Cecić od 13.listopada 2022. godine, istakao da mijenja svoj odgovor na tužbu te da osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti jer da tužiteljica nije uopće radila prekovremeno pa da joj stoga nisu niti mogli biti neobračunavani dodaci na odrađeni prekovremeni rad niti joj je stoga posljedično pogrešno obračunata naknada za godišnji odmor i naknada za bolovanje. Nadalje, nakon utvrđenja da tužiteljica nije ostvarila niti jedan jedini sat prekovremenog rada vještak da je nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje. Naime, tužbeni zahtjev da se odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad jer se te naknade utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Opreza radi, ističe i primjedbe na utvrđenu razliku. Naknada za bolovanje da se računa se kao prosjek tri obračunate plaće prije otvaranja bolovanja, dijeli se s tri, dijel se s fondom sati ( kao go) umjesto prosjek tri obračunate plaće prije otvaranja bolovanja, dijeljeno s odrađenim satima u tri mjeseca. Naknadu za godišnji odmor da računa isto neispravno jer da za izračun koristi fond sati mjeseca koji je prethodio godišnjem odmoru, umjesto mjesec korištenja godišnjeg odmora. Sukladno iznijetom predlaže se naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4.4.Punomoćnica tužiteljice u svom podnesku od 28. prosinca 2022., između ostalog navodi da tuženik neosnovano tvrdi da se tužbeni zahtjev odnosi na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedice neobračunavanja naknada na odrađeni prekovremeni rad. Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće da koristi isplaćenu, a ne ostvarenu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to čl.81.st.1. Zakona o radu. Iz tog razloga da se u tužbama zaposlenika u javnom sektoru javljaju razlike po osnovi godišnjeg odmora, bez obzira na utvrđenu razliku neplaćenih dodataka, jer nastaju zato što metodologija obračuna godišnjeg odmora nije matematički ispravljena u COP-u. U odnosu na naknadu bolovanja sukladno odredbi čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17), odnosno čl.57.st.1. TKU-a (NN 56/22), nedvojbeno je određeno da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca ostvarene neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, naknada za bolovanje kao i naknada za korištenje godišnjeg odmora da se računa kao prosjek plaće zadnja tri mjeseca, a ne kao prosjek satnice isplaćene plaće kako to tuženik pogrešno primjenjuje, slijedom čega postoje razlike u korist tužitelja, a koje su predmet ovog postupka. Tužitelj u naracijskom dijelu tužbe da nije nigdje naveo da isključivo traži isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje samo kao posljedicu neobračunavanja naknada na odrađeni prekovremeni rad. Upravo suprotno da je tužitelj u svom naracijskom dijelu tužbe zahtijevao isplatu pogrešno obračunate i isplaćene naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, te je predložio provođenje vještačenja u odnosu na stvarne iznose plaća, a ne samo na prekovremeni rad.

5.Tužiteljica je pismenim podneskom od 02. studenoga 2022., sukladno vještvu vještakinje Darke Cecić, uredila tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020., na isplatu na ime razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 22,04 eura.

6. Kako je viši sud zauzeo stav da su tužiteljici pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i da iste nisu bile vezane uz odrađeni prekovremeni rad, ovaj sud smatra osnovanim u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 22,04 eura koji iznos naknade je vještakinja utvrdila kao pogrešku tuženika u obračunu godišnjeg odmora i bolovanja tužiteljici za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. Tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost obračuna vještakinje jer svoj paušalni prigovor nije potkrijepio dokazima, stoga je valjalo usvojiti uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), stoga je tužiteljici priznat trošak za jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak - 50 bodova, sastav žalbe od 24. svibnja 2024. – 30 bodova, jednokratna nagrada za ponovljeni prvostupanjski postupak – 50bodova, što ukupno daje 130 bodova, (vrijednost 1 boda = 2 eura) što iznos 260,00 eura + PDV, te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, dakle ukupno 524,08 eura.

Split, 20. veljače 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.