REPUBLIKA HRVATSKA

P-2356/2022-30

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice GL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženice: ŠIBENSKA BISKUPIJA (OIB: 46115555394), Šibenik, Biskupa Jerolima Milete 2a, koju zastupa don DL, generalni vikar, a njega punomoćnica dr. sc. Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, radi utvrđenja vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu odluke održanom 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Pogrešna je uknjižba vlasništva 1/1 kat. čest. [katastarska čestica] zgr. - poslovna zgrada, kat. čest. [katastarska čestica] zgr obje upisane u ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime ŠIBENSKE BISKUPIJE.

2. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva 1/1 k. č. br. [katastarska čestica] ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na ime Crkve Katoličke JL.

3. Utvrđuje se da je PL, ž. HL iz [adresa] pravni slijednik nekretnina iz točke 1. i 2. ovog tužbenog zahtjeva iza prednika ĆL i G iz [adresa], pa će nakon pravomoćnosti presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pod toč. 1. i 2. ovog tužbenog zahtjeva na svoje ime uz istovremeno brisanje imena: Šibenska Biskupija, Župna crkva Zlarin, Crkva katoličke Blažene Gospe od Rašelja.

4. Pravni prednik tužiteljice, SL iz [adresa] ima pravo ishoditi pravo uknjižbe vlasništva Crkve s. Šimuna na k. č. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina] - nepoznat ZK. uložak.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Pogrešna je uknjižba vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr obje upisane u ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime ŠIBENSKA BISKUPIJA.

2. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime Crkve katoličke Blažene Gospe od Rašelja - Župne crkve Zlarin.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica GL pravni slijednik iza ZL iz [adresa], iza IL, sina ZL, pa će nakon pravomoćnosti presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pod toč. 1. i 2. ovog tužbenog zahtjeva na svoje ime u 1/3 dijela od 1/6 dijela iza ZL uz istovremeno brisanje imena Šibenska Biskupija, Crkva katoličke Blažene Gospe od Rašelja i Župne crkve - Zlarin.

4. Tužiteljica GL, pok. IL ima pravo ishoditi uknjižbe prava vlasništva na Crkvici Sv. Šimuna na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u 1/3 dijela od 1/6.“

III. Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to na ime sudske pristojbe za tužbu u neoznačenom iznosu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je zakonska nasljednica iza pok. ZL, rođ. dr. VL, majke GLC, slijedom čega da ima pravni interes pokrenuti ovu parnicu. Ujedno je navela da su predmet tužbe nekretnine katastarskih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a koje da su upisane na imenu Crkve katoličke apostolske blažene D J, međutim, da su iste kroz stoljeća vlasništvo obitelji DLC. Naime, da FL u oporuci od 24. srpnja 1688. piše da je crkvicu Sv. Šimuna sagradio „kraj moje kuće u [adresa], a koja je predmet ovog postupka. Potom da vlasništvo ljetnikovca i navedene crkvice prelazi na JLC (1653. - 1743.), plemića iz [adresa], i to udajom Dračevićeve kćeri P za njega. Osim toga, navela je da se loza de JLC nastavlja s PLC (1779. - 1859.) koji da je imao kći GLC (1833. - 1914.) ž. Dr. VL (1822. - 1890.), a oni kći VL (1861. - 1939) ž. HL (1859. - 1917.) koji da su imali šestero djece, s tim da je ona nasljednica pok. oca RL. Slijedom navedenog, da je SL bila vlasnica ljetnikovca na [adresa] izgrađenog na k. č. [katastarska čestica] zgr, k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a koji ljetnikovac da je danas nenastanjen i zapušten. Stoga, da tuženica nije faktični vlasnik ili posjednik navedenih nekretnina, slijedom čega da niti upis tuženice u zemljišnim knjigama nema konstitutivni učinak budući da nisu bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava na povrat imovine koja nije bila njezina, a bila je neutemeljeno otuđena za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (budući da nije predstavljala najamnu zgradu na koju se odnosio Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta). Suviše toga, navela je da je kmetstvo u Hrvatskoj ukinuto 1848., međutim, da je prva agrarna reforma izvršena u Kraljevini Jugoslaviji (1918. - 1941.), kao i da se ista odnosila na najsiromašnije slojeve pučanstva, ali ne i na palače i zgrade, s tim da su predmetne nekretnine, koje da predstavljaju kulturnu baštinu, nakon 2. svjetskog rata bile u režimu društvenog vlasništva i nezakonito pretvorene u uljaru i druge komercijalne svrhe, te potom 2003. vraćene tuženici na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužiteljica je ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kako slijedi:

„I. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva na 1/1 k. č. [katastarska čestica] ZK UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na ime Crkve Katoličke Blažene Gospe od Rašelja, [adresa], jer ne postoji crkva na tom mjestu, slijedom čega je tužiteljica na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na ime ZL ž. HL, majke GLC, uz istovremeno brisanje imena tuženog.

II. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva na 1/1 k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. [katastarska čestica] zgr ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime Šibenska Biskupija, slijedom čega je tužiteljica, na temelju ove presude ovlaštena nakon njezine pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na ime SL rođ. dr. VL ž. ČL, majke H

GLC uz istovremeno brisanje imena tuženog.“

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije u dijelu upravljenom na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Osim toga, navela je da su ostale predmetne nekretnine od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] upisane kao njezino vlasništvo, s tim da se kontinuirano nalazi u posjedu istih, a budući da tijekom nacionalizacije tih nekretnina nije izvršena njihova deposedacija, kao i da crkva sv. Šimuna nije bila obuhvaćena nacionalizacijom. Ujedno je navela da je tuženica osnovana 1. svibnja 1298. bulom pape BL., a kada da je cijeli otok [adresa], kao tadašnje crkveno vlasništvo, prenesen tuženici u vlasništvo. Navela je i da je otok [adresa] prestao biti njezin feudalni posjed 1843., međutim, da predmetne zgrade tj. predmetne nekretnine nisu prestale biti njezino vlasništvo odnosno vlasništvo Župe Zlarin, s tim da su kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i 244, obje K. O. [katastarska općina], do 2. svjetskog rata korištene kao crkvena škola. Suviše toga, navela je da predmetne nekretnine nisu ni utvrđene ostavinom iza smrti ZL. Stoga, kako da su predmetne nekretnine sukladno valjanim pravnim osnovama stotinama godina vlasništvo partikularne crkve i njezinih ustrojstvenih jedinica, s iznimkom razdoblja nacionalizacije glede kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i 244, obje K. O. [katastarska općina], a nakon čega su iste vraćene u njezino vlasništvo, to je predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan i istoj naloži da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tužiteljica je u podnesku od 13. veljače 2023. petit tužbe stavila u sljedećem sadržaju:

„I. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva na 1/1 zgr k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i 1/1 zgr k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na ime Šibenska Biskupija, slijedom čega je tužiteljica na temelju presude ovlaštena nakon njezine pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime SL, majke GLC iz osnova nasljedstva uz istovremeno brisanje imena tuženog.

II. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva na 1/1 k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi vrt, Crkve Katoličke Blažene Gospe od Rašelja Zlarin, jer ne postoji crkva na tom zemljištu slijedom čega je tužiteljica na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti ishoditi prava uknjižbe vlasništva na ime ZL, majke H Dominis iz osnova nasljedstva uz istovremeno brisanje imena tuženog.“,

a koji petit tužbe je dopunila podneskom od 26. travnja 2023. u sadržaju kako slijedi:

„Utvrđuje se da je [adresa] Ć sada S u [adresa] sagrađena od vlasnika LL pokraj njegovog Ljetnikovca u [adresa] predmet ove pravna stvari, na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nasljedno vlasništvo obitelji JLC, ZL, kao naknadno pronađena imovina.“,

dok je u podnesku od 16. listopada 2023. glavni zahtjev stavila u sadržaju kako slijedi:

„I. Pogrešna je uknjižba vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime ŠIBENSKA BISKUPIJA.

II. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na ime Crkva Katolička Blažene Gospe od Rašelja - Župne crkve Zlarin, slijedom čega će tužiteljica na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva za nekretnine pod 1. i 2. tužbenog zahtjeva na ime Gogala Z uz istovremeno brisanje imena Šibenska Biskupija i Župna crkva Zlarin, Crkva Katoličke Blažene Gospe od Rašelja.

III. Tužiteljica za SL ima pravo ishoditi uknjižbu prava vlasništva na Crkvi Sv. Šimuna na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nakon pravomoćnosti ove presude.“,

ujedno ustajući i eventualno kumuliranim zahtjevom stavljajući ga u sljedećem sadržaju:

„I. Pogrešna je uknjižba vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime ŠIBENSKA BISKUPIJA.

II. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva 1/1 k. č. [katastarska čestica] ZK. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime Crkve Katoličke Blažene Gospe od Rašelja - Župne crkve [adresa], slijedom čega će tužiteljica na temelju ove presude, nakon njezine pravomoćnosti ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretnine pod 1. i 2. tužbenog zahtjeva na ime GL, IL u 1/3 dijela od 1/6 iza svog pok. oca IL uz istovremeno brisanje imena Šibenska Biskupija i Župna crkva Zlarin za Crkvu Katoličke Blažene Gospe od Rašelja-Zlarin.

III. Tužiteljica GL, Federika ima pravo ishoditi uknjižbu prava vlasništva na Crkvi Sv. Šimuna na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nakon pravomoćnosti ove presude u 1/3 dijela od 1/6.“,

te je konačno podneskom od 13. siječnja 2025. glavni i eventualno kumulirani zahtjev stavila u sadržaju kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

4. Tužiteljica je konačno navela i da je u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uknjiženo vlasništvo na imenu Crkve Katoličke Apostolske Blažene D od Rašelja po osnivanju zemljišnih knjiga za Poreznu općinu Zlarin na temelju zapisnika br. 100 i zadnjeg stvarnog posjeda, međutim, da zapisnik nije valjana pravna osnova stjecanja vlasništva, kao i da je na predmetnim nekretninama jedno vrijeme bila smještena škola koju je organizirala Župa Zlarin, i to na temelju ugovora o najmu, sve do 1945., dok je određeno razdoblje do 1868. predmetni ljetnikovac bio iznajmljen Carinskom uredu Zlarin.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana za K. O. [katastarska općina] od 3. studenog 2022., izvatka iz testamenta ĐL od 28. srpnja 1688., Dogovora od 2. prosinca 1859., obavijesti od 19. lipnja 1868., pismena Župe Zlarin, Dekanata Šibenik naslovljenog kao „Pastirski pohod 1904.“, Dosudnice br. O 381/39 i dopunskog rješenja ovog suda br. O-1121/2020 od 24. svibnja 2021., pismena naslovljenog kao „Inventar Župske crkve, ostalih crkava na [adresa] te Župske kuće prigodom primopredaje“ od 1. svibnja 1977., dopisa Biskupskog ordinarijata Šibenik od 15. srpnja 1977., dopisa Svete Stolice od 10. ožujka 1992., rješenja ovog suda br. Z- 2874/03 od 10. veljače 2004., potvrde Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od 10. siječnja 2023., spisa predmeta Šibensko-kninske županije br.: KLASA: UP/I- 942-01/00-01/15, izvatka iz knjige AL „Spomenici povijesnog graditeljstva na šibenskim otocima“, izvatka iz knjige KL „Sela šibenskoga kotara“, izvatka iz knjige I „ [adresa] i okolica“ i „Dalmacija, Istra i Kvarner“, izvatka iz knjige „Prezimena obitelji i rodova prema popisu od 1684. - 1713., podataka Župe Katedrala o činjenicama vjenčanja i smrti, fotografija lica mjesta te pisanih izjava ML, ŠL, UL, OL i CL, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

7. U ovoj pravnoj stvari sporno je (su)vlasništvo nad nekretninama katastarskih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, 243 ZGR, 244 ZGR i 205, sve K. O. [katastarska općina], u svezi s čim tužiteljica tvrdi da se rečene nekretnine od 17. stoljeća nalaze u vlasništvu njezine obitelji, dok tuženica, uz isticanje prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tvrdi i da su od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] ona odnosno njezine strukturne jedinice upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, osim tijekom razdoblja nacionalizacije dijela istih, kao i da se te nekretnine nalaze u njihovom kontinuiranom posjedu.

8. Nakon analize u postupku provedenih dokaza, kao pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata u postupku provedenih dokaza, ovaj sud postavljene zahtjeve tužiteljice nalazi neosnovanima.

9. Naime, kraj utvrđenja i stajališta ovog suda, i to:

- da su kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i 244 ZGR, obje K. O. [katastarska općina] (koje su aktualno upisane kao vlasništvo tuženice, te koje su od 1963. bile u režimu društvenog vlasništva), rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 18. travnja 2003. dane u vlasništvo (vraćene) tuženici, kao i da su te nekretnine u vrijeme donošenja tog rješenja bile upisane kao vlasništvo Grada Šibenika, od kojih je kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] u to vrijeme u naravi predstavljala staru napuštenu (crkvenu) uljaru na dijelu koje se zaticao montažni objekt (samoposluga) i glede koje je crkva dala pristanak na korištenje za rečenu namjenu (kako to proizlazi iz dopisa Skupštine općine Šibenik, Mjesne zajednice Zlarin od 11. srpnja 1967.), a kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] staru napuštenu školu s vrtom (za koju se od strane Poljoprivredne zadruge Zlarin plaćala zakupnina crkvi, kao to proizlazi iz naprijed navedenog dopisa od 11. srpnja 1967., te u svezi nacionalizacije koje je bivšem vlasniku - Crkvi Gospe od Rašelja plaćena naknada, a kako to proizlazi iz rješenja Skupštine Općine Šibenik od 20. srpnja 1967.),

- da je kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina], i to I. zemljišnoknjižno tijelo (zemljište bez zgrade), upisano kao Društveno vlasništvo, a II. zemljišnoknjižno tijelo (zgrada bez zemljišta Crkva sv. Šime) kao vlasništvo Crkve Katoličke Apostolske Rimske JL iz [adresa],

- da je kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] tj. od početka 20. stoljeća bila kontinuirano do danas upisana kao vlasništvo Crkve Katoličke Apostolske Rimske Blažene Gospe J iz [adresa], osim tijekom razdoblja nacionalizacije iste (1960. - 2010.) kada je ista bila upisana kao Društveno vlasništvo,

- da po tužiteljici nije u dokazne svrhe predloženo izvođenje dokaza prvovođenjem očevida na licu mjesta, slijed čega nije bilo moguće utvrditi aktualno postojeće stanje na predmetnim nekretninama,

- da predmetne nekretnine nisu bile utvrđene u ostavinu iza smrti ZL,

- da je izvadak iz testamenta ĐL od 28. srpnja 1688. sačinjen na stranom pismu tako da iz istog nije bilo moguće utvrditi relevantne činjenice za ovu parnicu,

- da iz pismena Župe Zlarin, Dekanata [adresa] naslovljenog kao „Pastirski pohod 1904.“ proizlazi da se u mjestu [adresa], pored Župničke kapelanske crkve, zaticala i crkvica posvećena JL [adresa],

- da iz pismena naslovljenog kao „Inventar Župske crkve, ostalih crkava na [adresa] te Župske kuće prigodom primopredaje“ od 1. svibnja 1977. proizlazi da je crkovinarstvo „Uznesenja Blažene Djevice Marije“, između ostalog, obuhvaćalo i sljedeće objekte: Župsku crkvu, svetište Gospe od Rašelja i Crkvu sv. Šime, kao i da je isto potvrđeno dopisom Biskupskog ordinarijata Šibenik od 15. srpnja 1977.,

- da iz pisanih izjava ML, ŠL, UL, OL i CL proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, 244 ZGR (narodnog naziva stara crkvena škola koja je za tu namjenu korištena do konca 2. svjetskog rata) i 205 (Crkva sv. Šime), sve K. O. [katastarska općina], od pamtivijeka nalaze u posjedu crkve u [adresa] odnosno ovdje tuženice,

- da sud nije posebno cijenio u dokazne svrhe izvatka iz knjige AL „Spomenici povijesnog graditeljstva na šibenskim otocima“, knjige KL „Sela šibenskoga kotara“, izvatka iz knjige I „ [adresa] i okolica“ i „Dalmacija, Istra i Kvarner“ i izvatka iz knjige „Prezimena obitelji i rodova prema popisu od 1684. - 1713.“, a to stoga jer iste nemaju nužnu dokaznu kvalitetu budući da sadrže isključivo znanstveno utvrđene podatke njihovih autora,

- da se Dogovor od 2. prosinca 1859., obavijest od 19. lipnja 1868., dopis Svete Stolice od 10. ožujka 1992. i potvrda Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske od 10. siječnja 2023. (iz koje proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] nalazi unutar zone zaštićene kulturno-povijesne cjeline [adresa]) ukazuje irelevantnima za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužiteljice,

to je zaključak ovog suda da su predmetne nekretnine od osnivanja zemljišnih knjiga ovog suda bile upisane kao vlasništvo tuženice odnosno crkava i župa pod njezinom nadležnošću u smislu crkvene hijerarhije (što tužiteljica ne osporava, već ukazuje na nevaljanost tj. neistinitost takvog upisa), pa polazeći i od činjenice da tužiteljica odnosno potomci ZL tijekom razdoblja od osnivanja zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina] pa do podnošenja predmetne tužbe (cca 120 godina) nisu poduzimali radnje kojima bi osporili takav upis, a niti je tužiteljica dokazima predloženima u tužbi i tijekom postupka i provedenima po sudu tijekom glavne rasprave dokazala tužbene tvrdnje i utemeljenost istaknutih tužbenih zahtjeva, to je iste valjalo odbiti kao neosnovane i presuditi kao pod točkama I. i II. izreke, a u svezi s kojim odlukama se ističe i da tužiteljica nije ovlaštena zahtijevati upis prava vlasništva glede predmetnih nekretnina na ime pravne joj prednice ZL, a kako to čini odgovarajućim dijelom glavnog tužbenog zahtjeva (odgovarajućim dijelom točke III.), i to sve kraj činjenice da može zahtijevati upis tog prava (za cijelo ili za odgovarajući suvlasnički dio) na svoje ime, kao što nije ovlaštena zahtijevati utvrđenje postojanja kakve činjenice, a kako to čini preostalim dijelom točke III. glavnog tužbenog zahtjeva odnosno odgovarajućim dijelom točke III. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

10.1. Tuženica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 12.10.2023., 11.04.2024., 03.12.2024. i 17.01.2025. u visini od po 250 bodova za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

10.2. Sud je kao opravdane troškove tuženice prouzročene joj zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u visini od 201.000,00 kuna tj. 26.677,28 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištima održanima 12.10.2023., 11.04.2024., 03.12.2024. i 17.01.2025. u visini od po 250 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 1.250,00 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 2.500,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (625,00 EUR) iznos od 3.125,00 EUR.

10.3. Nasuprot tome, kako zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška stavljen u sadržaju kako slijedi: „pristojba odgovora na tužbu“ nije stavljen na način propisan člankom 164. stavak 2. ZPP tj. određenim navođenjem visine zahtjeva u svezi pristojbe čija se nadoknada potražuje, to zahtjevu tuženice u rečenom dijelu nije bilo moguće udovoljiti.

10.4. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženici ovim postupkom u ukupnom iznosu od 3.125,00 EUR, dok je zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu u neoznačenom iznosu, valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke.

Šibenik, 20. veljače 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, osobno

- tuženici, po punomoćnici