Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-927/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Mariji Huljev kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, Anina ulica 2/II, protiv 1. tuženice ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Borislav Planinc i Zlatko Planinc, Varaždinske Toplice, Trg A. Mihanovića 8, radi smetanja posjeda, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Psp-19/2023-28 od 12. rujna 2024., 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 1. tuženice ČM i 2. tuženika GM kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Psp- 19/2023-28 od 12. rujna 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da su 1.-tuženica ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2.-tuženik GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetali tužiteljicu KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 810 m2 i to voćnjak sa 782 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 28 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 170 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] vinograd u [adresa] sa 118 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način što su neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala dana 08. kolovoza 2023.g. na navedenim nekretninama porušili i uništili (slomili) 11 betonskih stupova i žičano pletivo koje je razapeto između stupova koji su na Skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske djelatnosti Hrvoja Ramušćak od dana 04. prosinca 2023.g. označeni slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K, te se 1.- tuženci ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. - tuženiku GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda prava nekretnina tužiteljice, a sve to pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi 1. tuženici ČM i 2. tuženiku GM troškove parničnog postupka u iznosu od 799,25 eura (slovima: sedamstodevedesetdeveteuraidvadesetpetcenti).

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Psp-19/2023-28 od 12. rujna 2024. odlučeno je sljedeće:

"I. Utvrđuje se da su 1. -tuženica ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. -tuženik GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetali tužiteljicu KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 810 m2 i to voćnjak sa 782 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 28 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 170 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] vinograd u [adresa] sa 118 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način što su neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala dana 08. kolovoza 2023.g. na navedenim nekretninama porušili i uništili (slomili) 11 betonskih stupova i žičano pletivo koje je razapeto između stupova koji su na Skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske djelatnosti Hrvoja Ramušćak od dana 04. prosinca 2023.g. označeni slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K, te se 1.-tuženci ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. -tuženiku GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda prava nekretnina tužiteljice, a sve to pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.441,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženici su izjavili pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992, 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena koja od navedenih bitnih povreda.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite na nekretnini opisanoj pod točkom 1. obrazloženja u smislu čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. dalje: ZVDSP).

7. Prihvativši iskaz svjedoka VM koja je osobno vidjela 1. tuženicu da pokušava nagnuti stup ograde i da svaki puta pomiče stupove i da je jedne takve prilike došlo između njih i do verbalnog sukoba, zatim iskaz svjedoka ŽM koji tvrdi da je 2. tuženik rekao u više navrata da će srušiti ogradu, što mu je potvrdio uz riječi "to tu ne smije biti jer nije vaše", kao i iskaze svjedoka koji tvrde da je proteklih godina tom stazom prolazilo malo mještana jer za time nemaju potrebe te utvrdivši da su tuženici jedine osobe koje su redovno prolazile stazom uz oštećenu ogradu tužiteljice, a da nije životno ni logično da bi povremeni prolaznici i to planinari ili turisti, neovisno od relativno uskog prostora staze između ograde i tzv. škarpe oštećivali ogradu, prvostupanjski sud zaključuje da su oboje tuženika sudjelovalo u oštećivanju ograde na način koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom.

8. Tuženici u žalbi u bitnom navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje uslijed pogrešne ocjene izvedenih dokaza na temelju kojih se ne može utvrditi da su upravo tuženici srušili spornu ogradu i počinili čin smetanja, zbog čega ističu da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 221. a ZPP-a. Također ukazuju i na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZZP-a tvrdeći da je izreka kojom se utvrđuje da je oboje tuženika smetalo posjed tužiteljice proturječna obrazloženju u kojem se navodi da neovisno o tome što sud nije mogao utvrditi temeljem ponuđenih dokaza tko je neposredni izvršitelj oštećivanja ograde ipak zaključio da su oboje tuženika sudjelovali u oštećivanju ograde.

9. Pravo na zaštitu posjeda pred sudom ima pravo ostvariti posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan bilo da ga netko uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo (čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZVDSP-a). Sud će zaštitu posjeda pružiti u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2. ZVDSP-a i čl. 441. st. 1. ZPP-a).

10. Dakle, predmet raspravljanja i odlučivanja u postupku zbog smetanja posjeda jest utvrditi samo činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

11. Imajući u vidu da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na činjenici da su tuženici na predmetnoj nekretnini porušili i uništili (slomili) 11 betonskih stupova i žičano pletivo koje je razapeto između stupova, u postupku radi smetnja posjeda odlučno je bilo utvrditi je li tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine te jesu li tuženici na opisani način smetali tužiteljicu u posjedovanju.

12. S obzirom da tuženici tijekom cijelog postupka izrijekom osporavaju da su počinili čin smetanja, upravo je na tužiteljici teret dokaza spornih činjenica u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

13. Prema čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a osnovno pravilo dokaznog postupka sadržano je u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji. Ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Radi utvrđenja sporne činjenice tko je srušio betonske stupove i žičano pletivo koje je razapeto između stupova saslušani su svjedoci VM, ŽM, NM, ZM, PM, BM, MM, AM, EM, ĐM, VM, FM, JM i HM.

15. Svi saslušani svjedoci, osim VM, ili nemaju nikakva saznanja ili nemaju neposrednih saznanja o navedenoj spornoj činjenici.

16. Svjedok ŽM, sin tužiteljice, navodi: „Nisam osobno vidio tužene da su rušili ogradu, ali obzirom na to koliko puta sam čuo da će to napraviti, odnosno koliko puta mi je sam 2. tuženi rekao da će to napraviti zaključujem da su upravo netko od tuženih ogradu i oštetili. Sreo sam 2. tuženika nakon rušenja ograde i pitao sam ga zašto je to napravio i rekao mi je da iz razloga što "to tu ne smije biti jer nije vaše."“

17. Svjedokinja NM, šogorica tužiteljice, navodi: „Čula sam od tužiteljice samo to da je postavljena ograda srušena time da sam i vidjela da su tužiteljica s obitelji postavili ogradu unatrag 4 ili 5 godina. Tužiteljica mi je rekla da joj tuženi svaki puta naprave neku štetu na ogradi. Obzirom da živim u blizini nekretnine 1. tužene viđam je da samo ona prolazi tim prolazom pokraj ograde, a viđam i 2. tuženika i nikad nisam vidjela nikog drugog da prolazi. Pretpostavljam da 1. tužena kao majka 2. tuženika ide do njega jer mu nosi hranu ili nešto slično.“

18. Svjedok AM, susjed, navodi: „Tom stazom odlazili smo po vodu iz zdenca i danas prolaze i tuženi i još neki mještani povremeno, ja ne znam koliko često, a odlaze ili u šumu ili susjed susjedu. Čuo sam od nekih od njih da se žale da je tužiteljica ostavila preuzak prostor staze za prolaz i to ne od tuženih nego od drugih ljudi jer da se navodno sa svojom parcelom proširila…Prije godinu - tri godine čuo sam da se ljudi žale da je staza preuska za prolaz, odnosno pretpostavljam od kad je postavljena ograda od strane tužiteljice, jer je prije nije bilo. To su mi pričali ljudi koji koriste tu stazu no ne želim ih imenovati.“

19. Svjedokinja EM, navodi: „Posljednji put sam prije dva tjedna pokušala proći stazom uz ogradu tužiteljice no nisam mogla jer su betonski stupovi, ograda i žica bili prevaljeni preko staze tako da uopšte se ne može proći, vratila sam se i otišla do prijateljice drugim putem…. 2. tuženi povremeno dođe kod mene u posjed, no nikad mi nije spominjao da mu smeta ograda tužiteljice. Njegova majka ČM tom stazom prolazi jer mu nosi hranu. Ne znam tko je srušio ogradu niti ne znam priču o tome. Prošla sam stazom i u nekoliko navrata nedugo kad idem posjeti susjedi, osim ovaj put kad nisam mogla proći.“

20. Svjedok ĐM, navodi: „Ja sam vlasnik nekretnine nekih 50 metara od nekretnine tužiteljice i redovno prolazim stazom iznad sporne ograde svih proteklih godina. Naime, s djecom sam odlazio do obližnjeg [adresa], znam da planinari tuda prolaze do [adresa], a viđam redovno ljude da prolaze tom stazom. Isto tako i moj prijatelj 2. tuženi koji tom stazom prolazi do majke ili češće majka dolazi do njega. Nije mi se žalio da mu ograda nešto smeta, a znam da je povremeno sa flaksericom znao pokositi travu po toj stazi.“

21. Svjedokinja VM, sestra tužiteljice, navodi:“…stoga mi je poznato da je tužiteljica imala problema sa tuženima jer su joj u više navrata oštećivali ogradu, a kako znam da 1. tužena i u koje vrijeme odlazi do sina, 2. tuženika, to sam čekala da vidim kad prolazi. Vidjela sam da naginje jedan stup, da ga sa obje ruke drma i naginje. Uz to je ružno psovala, a kad sam joj se javila jer sam bila skrivena iza grma pitajući je šta radi, tada je na mene sasula uvrede i prostote i to je govorila sve cijelim putem odnosno spornom stazom do kuće svojeg sina. Znam da svaki puta pomiče te stupove kad prolazi no ja je poslije toga nisam vidjela da je i ostale stupove nagnula.“

22. Svjedok ZM, sin tužiteljice, navodi: “Ja ne znam tko je ogradu srušio, a jedne sam prilike bio na nekretnini tužiteljice i vidio sam da je stazom prošla 1. tužena, pozdravio sam je, o nit mi ozdravila. Čudno me gledala, ja mogu samo pretpostavljati tko je srušio ogradu. Samo tuženi prolaze tom stazom iznad ograde i jedino se oni ponašaju da tako kažem neprilagođeno pa pretpostavljam da su oni to napravili.“

23. Svjedoci FM i JM, policajci koji su uredovali po prijavama tužiteljice u bitnom su iskazivali o postupanju povodom prijave, ali bez relevantnih saznanja o spornoj činjenici tko je srušio ogradu.

24. Svjedok HM, navodi: „Smatram da nitko drugi iz [adresa] nije oštetio ogradu osim tuženih jer za to nitko drugi nema interesa niti bilo kome ta ograda smeta osim tuženima.“

25. Svjedoci LM i MM nemaju saznanja o rušenju i oštećivanju ograde, a svjedok PM ne zna tko je stupove nagnuo.

26. Tužiteljica u svom iskazu kao stranka izražva sumnju da su upravo tuženici srušili stupove i oštetili ogradu, a tu sumnju temelji na međusobnim neskladnim odnosima koji su počeli kada je njezin sin kupio parcelu do parcele 2. tuženika gdje živi i koju je ogradio. Također navodi: „Točno je da tužene nisam osobno vidjela da mi naginju ogradu no po njihovim radnjama i stavu prema meni zaključujem da su upravo oni ti koji su oštetili ogradu…“

27. Tuženici u stranačkom iskazu osporavaju da su tužiteljici oštetili ogradu.

28. Prvostupanjski sud nakon reproduciranja dijelova iskaza gore navedenih svjedoka, zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na iskazu svjedoka IM koja je jednom prilikom vidjela 1. tuženicu da pokušava nagnuti stup i na iskazu svjedoka ŽM koji nije vidio tuženike da su srušili ogradu već samo pretpostavlja da su to učinili ne dajući razloge zašto je navedene iskaze prihvatio kao vjerodostojne i relevantne niti dajući ocjenu i razloge prihvaćanja/neprihvaćanja iskaza ostalih svjedoka.

29. Nadalje, prvostupanjski sud iako u obrazloženju navodi da „…neovisno od toga što sud nije mogao utvrditi temeljem ponuđenih dokaza tko je neposredni izvršitelj oštećivanja ograde…“ zaključuje da je neovisno od toga tko je od tuženika oštetio ogradu, očito da se drugi tuženik s takvim činom suglasio bez da je dao razloge na temelju čega je utvrdio da je očito da se drugi tuženik suglasio.

30. Kako prvostupanjski sud nije dao ocjenu svih izvedenih dokaza niti je dao valjane razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

30.1. Unatoč ostvarenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, odlučne činjenice moguće je utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2., st. 2. i st. 3. ZPP-a.

31. S obzirom da se postojanje određene činjenice o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđuje dokazivanjem na razini izvjesnosti, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda iz izvedenih dokaza ne može se na razini izvjesnosti zaključiti da su upravo tuženici počinili predmetni čin smetanja.

32. Ovo stoga što nitko od saslušanih svjedoka to ne potvrđuje, a navedeno se ne može utvrditi ni na temelju materijalnih dokaza (isprava i rješenja Općinskog državnog odvjetništva od 12. srpnja 2024. kojim je odbačena kaznena prijava ovdje tužiteljice protiv ovdje 2. tuženika zbog kaznenog djela protiv imovine – rušenja betonskih stupova i žičanje ograde). Svjedoci koji su iskazivali u prilog tužiteljice, izrazili su svoje mišljenje, ne i znanje da su tuženici srušili ogradu. Ovaj sud uzeo je u obzir činjenicu da između stranaka ne postoje dobrosusjedski odnosi i da je svjedok IM vidjela I. tuženicu da naginje jedan stup, ali samo navedeno nije dovoljno za utvrđenje koji je točno tuženik srušio cijelu ogradu, odnosno da je oboje tuženika odgovorno za rušenje cijele ograde.

33. Kada se navedeno stavi u vezu s iskazima svjedoka koji tvrde da i druge osobe koriste prolaz kraj ograde (protivno utvrđenju prvostupanjskog suda da samo tuženici koriste prolaz) i da su se neki mještani (ne tuženici) žalili da je tužiteljica ostavila preuzak prostor staze za prolaz, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak kada je utvrdio da su upravo tuženici počinili predmetan čin smetanja tužiteljice.

34. Slijedom navedenog na temelju čl. 373.a st. 1. toč. 2 i st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. u izreci rješenja.

35. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti odluku o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

36. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2., čl. 163. st. 1. i čl. 164. st. st. 1. - 4. ZPP-a.

37. Po ocjeni ovog suda tuženici imaju pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i to:

- jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u zatraženoj visini od 497,71 eurau koju je uključen PDV (Tbr. 7.2. i Tbr. 46. Tarife),

- troška sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 10.2. Tarife,

- uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 eura po Tbr. 46. Tarife,

- uvećano za pravo na povišenje tarifnih stavaka kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% u iznosu od 25,00 eura po Tbr. 40.1. Tarife,

- troška sudske pristojbe na žalbu iznosu od 26,54 eura u skladu s Tbr. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.; dalje Uredba) kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 118/18. i 51/2023.).

38. Temeljem navedenog, tuženicima pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 799,25 eura (točka II. izreke rješenja).

Bjelovar, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Huljev