Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-235/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Habulincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju IK, mag.iur., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3158/2020-47 od 2. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3158/2020-47 od 2. studenog 2023.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 10.977,22 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 10.617,82 EUR od 17. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 265,45 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 28,81 EUR od 18. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 36,33 EUR od 14. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 28,81 EUR od 26. siječnja 2019. do isplate, te iznos od 240,00 KM sa zateznom kamatom na iznos od 60,00 KM od 15. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 60,00 KM od 25. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 60,00 KM od 11. travnja 2018. do isplate i na iznos od 60,00 KM od 24. travnja 2018. do isplate. Pod toč. II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.360,58 EUR sa zateznom kamatom od 2. studenog 2023. do isplate, dok je pod toč. III izreke odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio 1. ožujka 2018. između 22,00 i 23,00 sata u Zagrebu, na nogostupu (pješačkoj stazi) na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, na način da se tužitelj prilikom šetnje poskliznuo i pao na zaleđenom nogostupu i pritom zadobio teške tjelesne ozljede.

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je tuženik tijekom postupka osporavao svoju pasivnu legitimaciju, ističući pritom prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, a osporavao je i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i teških tjelesnih ozljeda koje je tužitelj tom prilikom zadobio.

7. Očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud je utvrdio da se nezgoda dogodila na nogostupu na Trgu Nikole Šubića Zrinskog u Zagrebu, preko puta hotela Palace, da je mjesto pada tužitelja, koje su na očevidu pokazali tužitelj i svjedokinja OK, identično mjestu s fotografija koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 4. veljače 2021., da se radi o pješačkoj stazi uz park Zrinjevac, koja staza je omeđena rubnikom koji je cca 5 cm viši od same staze, te da se mjesto pada do dana održavanja očevida nije izmijenilo.

8. Prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je otklonio pozivom na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/2011., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15.; dalje u tekstu: ZKG) kojom je propisano da se pod komunalnom djelatnošću u smislu tog Zakona smatra i održavanje javnih površina, što podrazumijeva i pješačke staze.

9. Na temelju uvida u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zrinjevac od 26. listopada 2021. sa izvodom iz građevinskog dnevnika u prilogu, prvostupanjski sud je utvrdio da je za uklanjanje snijega i leda sa pješačkih staza u sklopu parka Zrinjevac zadužen Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Zrinjevac, da se čišćenje snijega i soljenje pješačkih staza obavlja čim snijeg počne padati, da je u evidenciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zrinjevac zabilježeno da je na dan 1. ožujka 2018. izvršeno čišćenje i soljenje svih pješačkih staza kroz park, dok je uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste od 22. prosinca 2021. utvrdio da je to trgovačko društvo obavijestilo sud da nije u mogućnosti dostaviti podatak o tome da je na dan 1. ožujka 2018. održavalo nogostup na mjestu gdje je tužitelj pao (Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog), kao niti dan prije toga, jer ne posjeduje tehničku dokumentaciju, posljedično čemu je zaključio da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, obzirom da pravna osoba na koju je tuženik prenio obavljanje čišćenja javnih površina nije postupila u skladu sa odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.

10. Utvrdivši na temelju dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske da je na dan 1. ožujka 2018. maksimalna temperatura zraka iznosila -5,4 C, a minimalna -10,7 C, da je od 8,00 do 20,00 sati padao slab do umjeren snijeg, da je visina novoga snijega iznosila 7 cm, da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu odgovoran za obavljanje komunalnih djelatnosti, u koje spada i čišćenje nogostupa od snijega i leda, da je sasvim izvjesno da je nogostup u vrijeme kada se desio štetni događaju bio zaleđen i prekriven snijegom, a što je isključivi razlog pada tužitelja obzirom da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio primjereno obuven i upotrebljavao je pažnju prosječne osobe, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj tjelesne ozljede zadobio u štetnom događaju, iz čega proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih tjelesnih ozljeda tužitelja, slijedom čega je sud zaključio da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

11. Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, provedenog liječničkog vještačenja i iskaza vještaka danog na ročištu 24. listopada 2022., ocijenivši nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višekomadni prijelom srednjeg dijela lijeve bedrene kosti s pomakom, da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda kirurga 25. siječnja 2019., da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera u trajanju od 75 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, da je navedena ozljeda kod tužitelja dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 15%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti u lakom stupnju lijevog zgloba kuka i lijevog koljena uz bolove u području lijevog koljena i lijevog kuka, uz oslabljenu muskulaturu lijeve natkoljenice. Tužitelj je zbog štetnog događaja pretrpio tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u vidu ožiljaka u području zdjelice i lijeve natkoljenice uz gegajući hod, a koje predstavlja naruženje srednjeg stupnja, time da je gegajući hod vidljiv kada tužitelj hoda, a ožiljci kada je tužitelj u donjem rublju ili u kupaćim gaćicama. Nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 15 dana po 3 sata dnevno, 56 dana po 2 sata dnevno te još 60 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Prvostupanjski sud je utvrdio da su medicinski opravdani računi za trošak liječenja od 25. siječnja 2019., 14. ožujka 2018., 23. travnja 2018., 13. srpnja 2018., 14. ožujka 2018., 10. travnja 2018., 17. svibnja 2018. i od 24. ožujka 2018.

12. Rukovodeći se sadržajem provedenog medicinskog vještačenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

13. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, lokalitet i vrstu ozljede, tijek i način liječenja, zaostalo trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 15%, zaostalo naruženje, imajući u vidu dob tužitelja, trajnost posljedica i oblike u kojima se trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja manifestira, prvostupanjski sud je s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO dosudio tužitelju ukupni iznos od 9.897,80 EUR sa zateznom kamatom od dana kada je tuženiku dostavljen odštetni zahtjev.

14. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim i zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege za ukupno 217 sati, utvrdivši temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 EUR, cijeneći pritom domicil tužitelja, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužitelja kao i raspoloživost radne snage za tu vrstu posla, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu pomagali ukućani besplatno, te je temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO utvrdio primjerenu naknadu tužitelju s te osnove u iznosu od 720,02 EUR sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2020. (kada je tuženiku dostavljen odštetni zahtjev) pa do isplate.

15. Utvrdivši na temelju provedenog medicinskog vještačenja da su svi troškovi liječenja koje tužitelj potražuje u ovom postupku bili medicinski opravdani i primjereni, prvostupanjski sud je primjenom čl. 1095. st. 1., čl. 1086. i čl. 29. st. 1. ZOO utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete s naslova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 359,40 EUR i 240,00 KM sa zateznom kamatom od dana plaćanja svakog računa.

16. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik istu nalazi počinjenu zbog toga što izreka proturječi provedenim dokazima, obrazloženje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno zbog toga što su razlozi navedeni u obrazloženju nejasni, jer presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, te zbog toga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

17. Kako se žalbeno obrazloženje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP svodi na djelomično citiranje zakonskog teksta predmetne bitne povrede, bez ikakve konkretizacije u odnosu na sadržaj pobijane presude, to takav sadržaj žalbe ukazuje na neosnovanost istaknutog žalbenog razloga, a ispitivanjem pobijane presude i stanja spisa povodom žalbe tuženika, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom stadiju postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

18. Preostali žalbeni sadržaj u pretežitom dijelu svodi se na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, pa kako je prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio na način određen odredbom čl. 8. ZPP, detaljno analizirajući sve provedene dokaze i dajući uvjerljive i logične argumente zbog kojih određene dokaze smatra vjerodostojnim i istinitim, a određene dokaze neuvjerljivim, opravdavajući svoju ocjenu dokaza iscrpnim, detaljnim i uvjerljivim razlozima, to se analiza i interpretacija dokaza izvršena po tuženiku u žalbi ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda koji imaju realnu podlogu u rezultatima provedenog dokaznog postupka, posljedično čemu nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

19. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku jer, iako je točno da u smislu odredbe čl. 4. ZKG komunalne djelatnosti mogu obavljati trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne samouprave, odnosno u konkretnom slučaju Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, isto ne otklanja pasivnu legitimaciju tuženika, jer je isti u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete, pa se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u radu službi na koje je prenio obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti.

20. Osporavajući stajalište prvostupanjskog suda o odgovornosti za naknadu štete tuženik u žalbi navodi da iz dopisa Zagrebačkog holdinga, Podružnice Zrinjevac od 26. listopada 2021. proizlazi da je na predmetnoj lokaciji na dan štetnog događaja izvršeno čišćenje i soljenje svih pješačkih staza kroz park Zrinjevac, pa kako od strane nadležnih tijela nije došlo do obustave niti neredovitog obavljanja komunalnih djelatnosti to tvrdi da ne postoji njegova odgovornost, a posebice stoga što je iz navedenog dopisa razvidno da on ne održava navedeni nogostup, pa u konkretnom slučaju nije odgovoran za nastanak štetnog događaja. Pritom se tuženik poziva da je temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu imao zakonsku ovlast prenijeti pravo obavljanja komunalnih djelatnosti trgovačkom društvu čiji je ujedno i vlasnik, a povjeravanjem obavljanja komunalnih djelatnosti da je oslobođen odgovornosti nastanka štete trećim osobama. Nadalje tvrdi da postoji doprinos tužitelja obzirom da su u vrijeme kada se dogodio predmetni štetni događaj vladali zimski uvjeti i tužitelj je bio dužan prilikom kretanja primijeniti dužnu pažnju, da sud nije utvrdio da je mjesto na kojem se desio štetni događaj od velike važnosti i da spada pod kategoriju velike važnosti za funkcioniranje prometa u Gradu Zagrebu, te da bi navedeni nogostup morao biti konstantno očišćen.

21. Međutim iznesenim žalbenim navodima tuženik nije uspio otkloniti svoju odgovornost za nastanak štete koja je nastala tužitelju u konkretnom slučaju.

21.1. Naime, prema odredbi čl. 2. ZKG komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba (st. 1.), a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, osigurati javnost rada (st. 2.).

21.2. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. ZKG komunalnom djelatnošću smatra se održavanje javnih površina, a prema st. 7. istog članka pod održavanjem javnih površina podrazumijeva se, između ostalog, i održavanje pješačkih staza. Odredbom čl. 97. st. 3. i 4. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 3/14., 16/14., 22/14., 25/15., 6/17.; dalje u tekstu: Odluka) propisano je da se snijeg uklanja kad napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno, mora se uklanjati više puta, dok se led s javnih površina uklanja čim nastane.

22. Dakle, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, razvidno je da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što predstavlja i održavanje javnih površina, pješačkih staza i pješačkih zona te se povjeravanjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, konkretno na Zagrebački holding d.o.o., Podružnicu Zrinjevac, ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi pravilnog djelovanja te pravne osobe, a niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njegovom radu, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

23. S tim u vezi, tuženik se u žalbi poziva na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2487/20-2 od 14. lipnja 2021., pa ovdje valja navesti da je povodom žalbe na tu presudu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj:

Revd-5390/2021-2 od 12. siječnja 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanje koje glasi: "Oslobađa li se Grad Zagreb prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na drugu osobu tj. Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo u svom vlasništvu, obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba odnosno oslobađa li se na taj način i od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu.", a potom je povodom revizije donio i presudu broj: Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023. u kojoj je odgovorio na postavljeno pitanje na način da se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu. Obzirom na izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, promašeno je pozivanje tuženika na drugačiju sudsku praksu izraženu u presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2731/2018 i presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-3924/2022.

24. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi tvrdi da je tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja jer da je upotrijebio minimalnu dužnu pažnju prilikom kretanja da bi sigurno izbjegao poskliznuće i pad prilikom kojeg je zadobio tjelesne ozljede, obzirom da svoje tvrdnje tuženik temelji isključivo na svojim subjektivnim pretpostavkama, a ne na dokazima provedenim tijekom prvostupanjskog postupka, pa takvim navodima tuženik nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije pridonio štetnom događaju, odnosno da nije suodgovoran za nastanak istog.

25. Tuženik žalbom osporava i visinu dosuđenih iznosa naknade štete, tvrdeći da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio previsoki iznos naknade štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te po kriteriju smanjene životne aktivnosti, smatrajući da je prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznos naknade štete trebao biti niži.

26. Međutim, imajući u vidu da fizički bolovi, strah i smanjena životna aktivnost tužitelja predstavljaju kvalifikatorne okolnosti za ocjenu osnovanosti i visine pretrpljene neimovinske štete, da je prvostupanjski sud utvrdio kvalifikatorne okolnosti o kojima je sukladno čl. 1100. ZOO dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha, cilju kojem služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te cijeneći životnu dob tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, te nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tuženik neosnovano žalbom osporava po sudu prvog stupnja utvrđenom opsegu i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i opsega smanjene životne aktivnosti, obzirom da je kvalifikatorne okolnosti ocijenio u okviru Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavljenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., a koji kriteriji su javno objavljeni na web stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske www.vsrh.hr.

27. Dakle, a cijeneći sve kvalifikatorne okolnosti koje su utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka od kojih ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u vezi neimovinske štete primjenom odredbe čl. 1100. ZOO, to i ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do povrede prava osobnosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade, koja visina je prema mišljenju ovog suda adekvatno odmjerena te odgovara težini povrede i okolnostima slučaja i predstavlja pravičnu satisfakciju tužitelju uslijed štetnog događaja. Stoga se žalbeni navodi tuženika u pogledu prigovora visine dosuđene neimovinske štete ukazuju neosnovanim.

28. Visinu štete s osnove tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud utvrdio je prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP u iznosu od 3,32 EUR / 25,00 kn po satu, pa je primjenom čl. 1095. ZOO tužitelju za 217 sati pružene pomoći i njege dosudio iznos od 720,00 EUR sa zateznom kamatom od kada je tuženik primio odštetni zahtjev tužitelja (17. srpnja 2020.) do isplate. U odnosu na žalbu tuženika kojom osporava dosuđenu zateznu kamatu ističući da kamata na iznos imovinske štete teče od dana presuđenja, a ne od podnošenja tužbe odnosno odštetnog zahtjeva, valja navesti da tužitelj na istu ima pravo od dana kada je utvrđeno da je liječenje završeno. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju liječenje završeno 25. siječnja 2019., a tužitelj je zatražio zateznu kamatu na dosuđeni iznos na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od 17. srpnja 2020., to tuženik neosnovano osporava tijek dosuđene zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu. S tim u vezi, kako tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na dosuđenu mu neimovinsku štetu i na naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege od 17. srpnja 2020., to nije bilo potrebe da prvostupanjski sud u izreci presude posebno dosuđuje zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege.

29. Obzirom na izneseno, razvidno je da niti jedan od istaknutih žalbenih razloga nije osnovan, posljedično čemu je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I a) i b) izreke, uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. II izreke koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1., 2., 3. i 4. ZPP, obvezujući tuženika naknaditi tužitelju nužne i opravdane troškova tužitelja, te istodobno potvrditi toč. III izreke presude kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka obzirom da isti nije uspio u postupku, pa mu niti ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to ga je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

Varaždin, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun