Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-68/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6750/2021-26 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6750/2021-26 od 29. rujna 2023. potvrđuje u točkama I., II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje točka V. izreke navedene presude, dok se žalba tužitelja djelomično prihvaća pa se pored troškova postupka dosuđenih pod točkom V. izreke naprijed navedene presude nalaže tuženiku da tužitelju isplati i daljnji trošak postupka u iznosu od 124,43 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a tužitelj se odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 497,71 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbe u iznosu od 15,55 EURA, u roku od 15 dana.

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

IV. U nepobijanoj odbijajućoj točki IV. izreke presude, odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3206992995-548/06 sklopljenog 13. srpnja 2006. između tužitelja i tuženika u dijelu odredbe o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka od 1. siječnja 2008. pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora.“. Točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 7. istog Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koja glasi: „Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.“. U točki III. izreke iste presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 13.962,48 EURA/105.200,34 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanom u toj točki izreke, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2.817,62 EURA/21.229,37 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom V. izreke iste odluke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.656,00 EURA/27.546,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija presudu u dijelu odluke o troškovima postupka ne navodeći zakonske žalbene razloge, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da dosudi tužitelju zatraženi parnični trošak u cijelosti, uvećano za troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su dijelovi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka ništetni i to u dijelu ugovaranja i naplate promjenjive kamatne stope te s time vezan restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta kredita u ukupnom iznosu od 126.429,71 kn/16.780,10 EURA.

7. Svoje stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206992995-548/06 od 13. srpnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 93.800,70 EURA,

- da je prema čl. 2. Ugovora o kreditu redovna kamatna stopa od dana stavljanja kredita u otplatu do 31. prosinca 2007. ugovorena kao fiksna, a na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4% godišnje, s time da je po isteku tog razdoblja od 1. siječnja 2008. do konačne otplate ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini po važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora,

- da prema čl. 7. Ugovora o kreditu korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 417,89 EURA, a koji iznos sadrži i kamatu obračunatu po kamatnoj stopi prema Odluci o kamatnim stopama kreditora i glavni dug, time da u slučaju izmjene promjenjive redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio za kupnju stana na adresi na kojoj ima prebivalište u [adresa],

- da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj dobio ponudu za sklapanje upravo takvog ugovora bez komunikacije vezane uz druge opcije i rizike, a nije mu bila ponuđena fiksna kamatna stopa koju bi uzeo da je mogao,

- da iz formulacija u odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu vidljivi parametri na temelju kojih je tuženik mijenjao odluku o visini kamatne stope,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa bila u visini početne (4%) iznosi 105.200,34 kn,

iz čega zaključuje da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već da su sastavljene od strane tuženika i nisu razumljive jer ne sadrže precizan način utvrđivanja visine kamatne stope, odnosno ista nije određena niti odrediva, a time stvara neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Ocjenjuje da je jednostrano određena cijena ugovora u kojem tužitelju nije pružena prilika utjecati na tu odredbu ugovora, a uslijed neinformiranosti, protivna načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega je ista nepoštena u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje: ZZP/03) te time ništetna sukladno čl. 87. istog Zakona. Obzirom da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

8. Tuženik u žalbi osporava tužitelju status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu navodeći da se status potrošača ne presumira, a teret dokaza je na tužitelju koji to nije dokazao. Smatra da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" bro:j 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatne stopa jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava potrošača obzirom da se ista odnose samo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje, naglašava da je sud u takvim postupcima sam dužan provesti dokazni postupak u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka i utvrditi činjenično stanje u odnosu na konkretan ugovor, a da u konkretnom slučaju tužitelj nije primijenio nužni stupanj pažnje pa ne može uživati potrošačku zaštitu. Osporava da je tužitelj dokazao da je postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno da je prvostupanjski sud proveo test nepoštenosti. Tvrdi još da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. ZPP-a jer nije poštivano načelo ocjene dokaza i materijalne istine. Protivi se zaključku prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva već smatra da je nastupila zastara za potraživanje tužitelja do 20. kolovoza 2016., a obzirom da je tužba podnesena 20. kolovoza 2021. Isto tako, protivi se pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tijeku zastare, smatrajući da odstupa od općih pravila obveznog prava te dosadašnje sudske prakse, time da ako prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odluka o ništetnosti ima konstruktivni karakter, tada i tijek zatezne kamate treba teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Tuženik ocjenjuje nezakonitim i dosudu zatezne kamate za razdoblje važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnom i stečajnom postupku (Narodne novine broj 53/20) tvrdeći da zatezne kamate u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 18. listopada 2020. ne teku.

9. U žalbi tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka i to u dijelu kojem mu nisu priznati troškovi sastava podneska od 14. prosinca 2023. te troškovi pristupa na ročište za objavu presude.

10. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. i čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da te povrede nisu ostvarene jer je prvostupanjski sud svoj zaključak o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima., dok presuda, protivno navodima tuženika ima sve dijelove propisane odredbom čl. 338. ZPP-a, te je sud zakonito odlučio koje će činjenice na temelju provedenih dokaza cijeniti kao dokazane. Nadalje, ocjenjujući pobijanu presudu u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio i jednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Nadalje, prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača ovaj sud ne može ocjenjivati sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a obzirom da ga je isti prvi puta istaknuo tek u žalbi dok je tijekom postupka i sam iznosio tvrdnje koje upućuju na to da je tužitelj potrošač. Osim toga valja istači da tužitelj dokazuje da je potrošač, dok je na tuženiku teret dokaza da isti to nije, a tuženik se u svojem izlaganju o predmetu spora tuženik pozivao na primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

12. Točno tuženik navodi da se na konkretan slučaj ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava potrošača jer je taj postupak vođen u odnosu na ugovore o kreditu u CHF , međutim, i sam prvostupanjski sud to ističe u pobijanoj odluci te isti nije ni primjenjivao utvrđenja iz kolektivnog spora. Naime, prvostupanjski sud je sam proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka te primjenom čl. 81. ZZP/03 proveo test nepoštenosti te obrazložio svoje stajalište u svezi ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. U odnosu na žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio materijalnu istinu treba naglasiti da za razliku od ranije odredbe čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01) po kojoj je sud bio dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva te ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje, odnosno prema kojem se primjenjivalo načelo traženja materijalne istine, izmjenama navedenog članka Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 117/03) s primjenom od 1. prosinca 2003. uvedeno je načelo stranačke istine prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga ni navodi tuženika u tom smislu nisu osnovani.

14. Nadalje, argumenti kojima tuženik osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovog prigovora zastare ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa temeljena na shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. kojim se dodatno tumači i objašnjava da se pravno shvaćanje sa sjednice 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora primjenjuje općenito, što konkretno znači da se stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, primjenjuje u ovom postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je imajući u vidu da se istom odlukom prihvaća deklaratorni zahtjev o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, restitucijski zahtjev nije u zastari, jer zastarni rok nije počeo ni teći.

15. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 1115. ZOO (očitom omaškom u pisanju naznačeno 1114.) obvezao tuženika na plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja pojedinih novčanih iznosa jer je tuženik stekao korist na temelju nepoštene i stoga sukladno članku 87. stavku 1. ZZP/03, ništetne odredbe koja je takvom utvrđena upravo zbog njegovog postupanja pa je stoga i po ocjeni ovog suda nepošteni stjecatelj.

16. Budući da se Zakon o interventnim mjerama u ovršnom i stečajnom postupku (Narodne novine broj 53/20) primjenjuje izričito samo na ovršne i stečajne postupke, ne odnosi se na ovaj konkretan (parnični) postupak.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki.I., II. i III. izreke.

18. Ispitujući odluku o troškovima postupka po žalbi tuženika prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je tuženiku naložio plaćanje troškova postupka tužitelju u iznosu od 3.656,00 EURA, a zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelju dosude troškovi u cijelosti iako je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva koji je povukao nakon provedenog financijskog vještačenja, u skladu je s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje tim više što nisu nastali posebni troškovi vezani za odbijen dio tužbenog zahtjeva.

19. Međutim, ispitujući odluku o troškovima povodom žalbe tužitelja, ovaj sud ocjenjuje da je ista djelomično osnovana a djelomično neosnovana.

20. Naime, osnovano tužitelj potražuje troškove pristupa ročištu za objavu presude jer se radi o trošku koji je potreban za vođenje postupka primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te mu je sukladno podnesenom troškovniku od 15. rujna 2023. na koji se poziva u žalbi valjalo dosuditi te troškove u zatraženom iznosu od 124,43 EURA (937,50 kn) temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) uključujući i porez na dodanu vrijednost u skladu s Tbr. 42. Tarife.

21. Nadalje, iako pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio troškove sastava podneska od 14. prosinca 2022. kojim je tužitelj prigovarao na nalaz i mišljenje vještaka jer je isti u konačnici sredio tužbeni zahtjev upravo u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na koji je tim podneskom prigovarao, što znači da podnesak od 14. prosinca 2022. sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice ali u izreci nije odbio kao neosnovan dio zahtjeva za naknadu zatraženog troška, ovaj sud povodom žalbe tužitelja, jer je dio žalbe tužitelja u svezi odluke o troškovima postupka neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava navedenog podneska, a što je propustio učiniti prvostupanjski sud u izreci.

22. Stoga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo žalbu tuženika na odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke odbiti kao neosnovanu i istu točku potvrditi dok je čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je pored troškova postupka dosuđenih točkom V. izreke pobijane presude tužitelju dosuđen i daljnji trošak postupka u iznosu od 124,43 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj: 80/22), a ovaj sud je primjenom iste zakonske odredbe odbio djelomično zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 14. prosinca 2022.

23. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom valjalo mu je djelomično priznati i troškove sastava žalbe sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora žalbe 746,57 EURA, a tužitelj je uspio 16,66%. Sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife odvjetniku za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50% nagrade propisane Tbr. 7. toč. 1. Tarife pa bi tužitelj za sastavljanje žalbe protiv rješenja (odluke o troškovima) ima pravo na naknadu za 37,5 bodova, a uzimajući u obzir vrijednost boda iz Tbr. 50. Tarife i uključujući porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife te uspjeh tužitelja sa žalbom od 16,66%, tužitelju je dosuđena naknada u iznosu od 15,55 EURA.

24. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen jer isti nije uspio s istom.

25. U nepobijanoj odbijajućoj točki IV. izreke presude, odluka je ostala neizmijenjena.

U Varaždinu 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun