Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1494/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], JF, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Glad-Zakšek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-920/2023-30 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-920/2023-30 od 3. listopada 2023.:

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke u cijelosti te u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka i to do iznosa od 2.067,61 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počev od 3. listopada 2023.

- preinačava u točki II. izreke i to na način da se preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 2.067,61 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška (za iznos 249,53 eur).

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.808,58 EUR / 36.230,24 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 7,33 EUR / 55,22 kn od dana 30.11.2007. do isplate,

na iznos od 7,29 EUR / 54,94 kn od dana 31.12.2007. do isplate,

na iznos od 7,42 EUR / 55,93 kn od dana 31.01.2008. do isplate,

na iznos od 7,50 EUR / 56,48 kn od dana 29.02.2008. do isplate,

na iznos od 7,62 EUR / 57,42 kn od dana 31.03.2008. do isplate,

na iznos od 7,43 EUR / 56,01 kn od dana 30.04.2008. do isplate,

na iznos od 9,45 EUR / 71,21 kn od dana 31.05.2008. do isplate,

na iznos od 9,57 EUR / 72,1 kn od dana 30.06.2008. do isplate,

na iznos od 9,40 EUR / 70,8 kn od dana 31.07.2008. do isplate,

na iznos od 9,41 EUR / 70,87 kn od dana 31.08.2008. do isplate,

na iznos od 9,51 EUR / 71,64 kn od dana 30.09.2008. do isplate,

na iznos od 10,28 EUR / 77,47 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

na iznos od 9,76 EUR / 73,57 kn od dana 30.11.2008. do isplate,

na iznos od 10,42 EUR / 78,53 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

na iznos od 10,52 EUR / 79,29 kn od dana 31.01.2009. do isplate,

na iznos od 10,57 EUR / 79,63 kn od dana 28.02.2009. do isplate,

na iznos od 16,81 EUR / 126,67 kn od dana 31.03.2009. do isplate,

na iznos od 16,85 EUR / 126,96 kn od dana 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 16,54 EUR / 124,62 kn od dana 31.05.2009. do isplate,

na iznos od 16,31 EUR / 122,89 kn od dana 30.06.2009. do isplate,

na iznos od 16,37 EUR / 123,35 kn od dana 31.07.2009. do isplate,

na iznos od 16,49 EUR / 124,26 kn od dana 31.08.2009. do isplate,

na iznos od 16,48 EUR / 124,18 kn od dana 30.09.2009. do isplate,

na iznos od 16,36 EUR / 123,27 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

na iznos od 16,59 EUR / 124,99 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

na iznos od 16,77 EUR / 126,37 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

na iznos od 17,03 EUR / 128,34 kn od dana 31.01.2010. do isplate,

na iznos od 16,97 EUR / 127,89 kn od dana 28.02.2010. do isplate,

na iznos od 17,33 EUR / 130,55 kn od dana 31.03.2010. do isplate,

na iznos od 17,26 EUR / 130,05 kn od dana 30.04.2010. do isplate,

na iznos od 17,39 EUR / 131,03 kn od dana 31.05.2010. do isplate,

na iznos od 18,52 EUR / 139,56 kn od dana 30.06.2010. do isplate,

na iznos od 18,29 EUR / 137,8 kn od dana 31.07.2010. do isplate,

na iznos od 19,00 EUR / 143,18 kn od dana 31.08.2010. do isplate,

na iznos od 18,76 EUR / 141,32 kn od dana 30.09.2010. do isplate,

na iznos od 18,36 EUR / 138,34 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 19,20 EUR / 144,63 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

na iznos od 20,26 EUR / 152,64 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

na iznos od 19,51 EUR / 146,97 kn od dana 31.01.2011. do isplate,

na iznos od 19,77 EUR / 148,95 kn od dana 28.02.2011. do isplate,

na iznos od 19,43 EUR / 146,43 kn od dana 31.03.2011. do isplate,

na iznos od 19,50 EUR / 146,89 kn od dana 30.04.2011. do isplate,

na iznos od 20,92 EUR / 157,62 kn od dana 31.05.2011. do isplate,

na iznos od 21,06 EUR / 158,66 kn od dana 30.06.2011. do isplate,

na iznos od 21,49 EUR / 161,9 kn od dana 31.07.2011. do isplate,

na iznos od 20,90 EUR / 157,45 kn od dana 31.08.2011. do isplate,

na iznos od 20,25 EUR / 152,58 kn od dana 30.09.2011. do isplate,

na iznos od 18,46 EUR / 139,09 kn od dana 31.10.2011. do isplate,

na iznos od 18,42 EUR / 138,75 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

na iznos od 18,70 EUR / 140,87 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

na iznos od 18,94 EUR / 142,73 kn od dana 31.01.2012. do isplate,

na iznos od 18,98 EUR / 142,97 kn od dana 29.02.2012. do isplate,

na iznos od 18,81 EUR / 141,69 kn od dana 31.03.2012. do isplate,

na iznos od 18,92 EUR / 142,55 kn od dana 30.04.2012. do isplate,

na iznos od 19,00 EUR / 143,14 kn od dana 31.05.2012. do isplate,

na iznos od 18,87 EUR / 142,15 kn od dana 30.06.2012. do isplate,

na iznos od 18,90 EUR / 142,41 kn od dana 31.07.2012. do isplate,

na iznos od 16,23 EUR / 122,31 kn od dana 31.08.2012. do isplate,

na iznos od 4,05 EUR / 30,54 kn od dana 31.01.2008. do isplate,

na iznos od 7,35 EUR / 55,35 kn od dana 29.02.2008. do isplate,

na iznos od 12,99 EUR / 97,86 kn od dana 31.03.2008. do isplate,

na iznos od 4,51 EUR / 33,97 kn od dana 30.04.2008. do isplate,

na iznos od 1,16 EUR / 8,75 kn od dana 31.05.2008. do isplate,

na iznos od 5,32 EUR / 40,07 kn od dana 30.06.2008. do isplate,

na iznos od 3,13 EUR / 23,62 kn od dana 30.09.2008. do isplate,

na iznos od 30,54 EUR / 230,07 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

na iznos od 12,18 EUR / 91,76 kn od dana 30.11.2008. do isplate,

na iznos od 35,51 EUR / 267,58 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

na iznos od 39,10 EUR / 294,59 kn od dana 31.01.2009. do isplate,

na iznos od 40,72 EUR / 306,81 kn od dana 28.02.2009. do isplate,

na iznos od 36,88 EUR / 277,87 kn od dana 31.03.2009. do isplate,

na iznos od 37,75 EUR / 284,4 kn od dana 30.04.2009. do isplate,

na iznos od 30,80 EUR / 232,05 kn od dana 31.05.2009. do isplate,

na iznos od 25,68 EUR / 193,5 kn od dana 30.06.2009. do isplate,

na iznos od 27,04 EUR / 203,76 kn od dana 31.07.2009. do isplate,

na iznos od 29,74 EUR / 224,07 kn od dana 31.08.2009. do isplate,

na iznos od 29,50 EUR / 222,3 kn od dana 30.09.2009. do isplate,

na iznos od 26,78 EUR / 201,77 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

na iznos od 31,89 EUR / 240,31 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

na iznos od 36,00 EUR / 271,21 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

na iznos od 41,83 EUR / 315,17 kn od dana 31.01.2010. do isplate,

na iznos od 40,49 EUR / 305,09 kn od dana 28.02.2010. do isplate,

na iznos od 48,41 EUR / 364,74 kn od dana 31.03.2010. do isplate,

na iznos od 46,91 EUR / 353,43 kn od dana 30.04.2010. do isplate,

na iznos od 49,83 EUR / 375,48 kn od dana 31.05.2010. do isplate,

na iznos od 75,17 EUR / 566,4 kn od dana 30.06.2010. do isplate,

na iznos od 69,96 EUR / 527,09 kn od dana 31.07.2010. do isplate,

na iznos od 85,89 EUR / 647,17 kn od dana 31.08.2010. do isplate,

na iznos od 80,39 EUR / 605,68 kn od dana 30.09.2010. do isplate,

na iznos od 71,53 EUR / 538,95 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 90,22 EUR / 679,74 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

na iznos od 113,99 EUR / 858,85 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

na iznos od 97,16 EUR / 732,03 kn od dana 31.01.2011. do isplate,

na iznos od 103,06 EUR / 776,5 kn od dana 28.02.2011. do isplate,

na iznos od 95,55 EUR / 719,94 kn od dana 31.03.2011. do isplate,

na iznos od 96,90 EUR / 730,1 kn od dana 30.04.2011. do isplate,

na iznos od 128,77 EUR / 970,2 kn od dana 31.05.2011. do isplate,

na iznos od 131,87 EUR / 993,59 kn od dana 30.06.2011. do isplate,

na iznos od 158,25 EUR / 1.192,37 kn od dana 31.07.2011. do isplate,

na iznos od 144,60 EUR / 1.089,48 kn od dana 31.08.2011. do isplate,

na iznos od 129,65 EUR / 976,85 kn od dana 30.09.2011. do isplate,

na iznos od 127,57 EUR / 961,21 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 126,43 EUR / 952,56 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

na iznos od 133,53 EUR / 1.006,09 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

na iznos od 139,72 EUR / 1.052,75 kn od dana 31.01.2012. do isplate,

na iznos od 140,55 EUR / 1.059,00 kn od dana 29.02.2012. do isplate,

na iznos od 136,27 EUR / 1.026,72 kn od dana 31.03.2012. do isplate,

na iznos od 139,16 EUR / 1.048,52 kn od dana 30.04.2012. do isplate,

na iznos od 141,14 EUR / 1.063,43 kn od dana 31.05.2012. do isplate,

na iznos od 137,81 EUR / 1.038,34 kn od dana 30.06.2012. do isplate,

na iznos od 138,69 EUR / 1.044,94 kn od dana 31.07.2012. do isplate,

na iznos od 135,45 EUR / 1.020,57 kn od dana 31.08.2012. do isplate,

obračunate sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zakonske kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.317,14 EUR / 17.458,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže istu odbiti i potvrditi presudu prvog stupnja. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

8. Žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju niti potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ovaj sud je ocijenio djelomično osnovanim žalbeni navod tuženika u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.808,58 eur s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, na ime stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 028-50-4304027 sklopljenog 6. kolovoza 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i primjena valutne klauzule.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su stranke 6. kolovoza 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 028-50-4304027 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 28.804,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 60 mjeseci,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz Ugovora

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i da se ugovara promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama, s tim da kamatna stopa na dan zaključenja ugovora iznosi 5,49 % godišnje,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik u nekoliko navrata mijenjao visinu ugovorene kamatne stope te da je u istom razdoblju rastao tečaj CHF u odnosu na HRK,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope platio više 4.808,58 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule kao i kriterije promjenjivosti kamatne stope,

- da su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne.

12. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 6. kolovoza 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

13. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika, da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

16. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. ZZP/07 ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u istom članku Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

17. S obzirom da je parnicu tužitelj pokrenuo kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

18. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

19. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnice za koju je tvrdio da je pregovarala s tužiteljem.

20. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da je sud prvog stupnja tuženikove dokazne prijedloge zanemario u cijelosti. Naime, rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 170/2021-2 od 26. siječnja 2023. uvažena je žalba tuženika i ukinuta ranija presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5553/2019-17 od 7. prosinca 2020. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi s čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka djelatnice tuženika, na okolnost pojedinačnog pregovaranja. U ponovljenom postupku tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga, kako je isto razvidno iz zapisnika suda prvog stupnja od 6. rujna 2023. o održanoj glavnoj raspravi.

21. Nadalje, dokumentacija koju je tuženik dostavio u postupku i na koju se poziva u žalbi poput promotivnih uvjeta važećih u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i tužiteljev zahtjev za kredit ne dokazuje postojanje okolnosti koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu presudu iz kolektivnog spora.

22. Slijedom toga neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji ukazuje tuženik, odnosno da je sud prvog stupnja propustio dati obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja, odnosno zašto nisu provedeni dokazi koje je na te okolnosti predlagao tuženik.

23. Vezano za žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je ukazati da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

24. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule.

25. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita, kao i uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu.

26. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu primjene valutne klauzule i o načinu promjene kamatne stope, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao i početno ugovorena kamatna stopa jedini su mogući parametar na temelju kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetnih ugovornih odredbi značila bi ujedno i njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 87. ZZP/03.

27. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.808,58 eur na ime preplate po osnovu ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude sve u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.

28. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO- a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

29. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.), odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope, pa do dana podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

30. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

31. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja na sve radnje poduzete u postupku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine „ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 10/715., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu Tarifa/22) i vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn. 32. Uzimajući u obzir vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kada je tužitelj i ispostavio troškovnik za sve poduzete radnje kao i vrijeme donošenja odluke o postavljenom zahtjevu za naknadom troškova, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe Tbr. 48. Toč. 3. i Tbr. 50. Tarife/22.

33. Osnovano u žalbi tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 17. veljače 2023. jer isti nije bio potreban i nužan. Podneskom od 17. veljače 2023. tužitelj je dvojno iskazao iznose tužbenog zahtjeva u kunama i eurima. Tužitelj je podneskom od 30. travnja već identično uredio tužbeni zahtjev u kunama a za koju radnju mu je i priznat trošak. Stoga je tužitelju bilo opravdano priznati samo trošak podneska od 30. travnja 2020.

34. S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju je za poduzete radnje koje su bile potrebne i nužne opravdano priznati 650 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 EUR i visinu PDV-a iznosi 1.616,88. Pored toga, nužno je priznati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,64 eur kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 92,64 eur, tako da tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku na ime troškova parničnog postupka pripada iznos od 2.067,61 eur do kojeg iznosa je i potvrđena pobijana točka II. izreke presude suda prvog stupnja, dok je u preostalom dijelu preko toga iznosa (za iznos 249,53 eur) preinačena točka II. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.

35. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu dijela troškova parničnog postupka.

36. Odluka o troškovima odgovora na žalbu tužitelja pod toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

37. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke.

Osijek, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac