Poslovni broj: Usž-4310/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice 1. KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Davor Palatinuš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Palatinuš i Partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Nova Ves 74, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Grada Hvara, Milana Kukurina 2, Hvar, OIB: 01250166084, radi određivanja naknade za deposedirano građevinsko zemljište, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv dijela presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-376/2023-11 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju točke II. i III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-376/2023-11 od 27. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-944-07/20-01/04, urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 23. studenog 2022., točkom II. odbijena je žalba tužiteljica te je potvrđeno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa:

UP/I-944-07/19-01/00009, urbroj: 2181/1-13/568-20-11 od 14. siječnja 2020. Točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika klasa: UP/II-944-07/20-01/04, urbroj: 514-04-02-01-01/07- 22-02 od 23. studenoga 2022., poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-944-07/19-01/00009, urbroj: 2181/1-13/568-20-11 od 14. siječnja 2020. (kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za određivanje naknade za čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) te se odbacuje zahtjev tužiteljica radi određivanja naknade za nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

2. Protiv dijela prvostupanjske (točka II. i III. izreke), tužiteljice su podnijele žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je dodjelom prvenstvenog prava korištenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 286 m2, K i ĐF (dalje: pravnim prednicima tužiteljica) određena naknada za deposedirano građevinsko zemljište. Tužiteljice ističu kako je odlučna činjenica da je rješenjem Općine Hvar, broj 05-A-2436/1-76 (137-Hčv) od 12. prosinca 1983. utvrđen prestanak prvenstvenog prava korištenja zamjenskog zemljišta, jer naknadno nije određen nikakav drugi oblik naknade. Također, navode da je kupoprodajni ugovor od 22. ožujka 1965. pogrešno pravno kvalificiran kao ortakluk, koji je prema toj kvalifikaciji neprenosiv na nasljednike, te da su pravni prednici tužiteljica u taj ortakluk unijeli pravo korištenja k.č 9/64, k. o. [katastarska općina], a treća osoba im se obvezala izgraditi stambenu zgradu i ustupiti im jednu sobu i kuhinju. Tužiteljice smatraju da ukidanje prvenstvenog prava korištenja nije postiglo cilj ortakluka zbog kojeg je isti nastao. Slijedom svega navedenog, tvrde da je time došlo do povrede prava vlasništva iz odredbe članka 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (sukladno presudi Vuković protiv Hrvatske iz 2014. godine) kao i Ustava Republike Hrvatske (odluka poslovnog broja U-1745/1999 od 8. studenog 2000.). Predlažu Sudu usvojiti žalbu, ukinuti presudu u pobijanom dijelu te naknaditi tužiteljicama troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), Sud smatra da je pobijana presuda zakonita te da ne postoje žalbeni razlozi razloga na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi:

- da su pravni prednici tužiteljica kupili zemljište k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 300 m2 1965. godine od NF, pok. J (koje je kasnije postalo društveno vlasništvo);

- da je Prijavnim listom tadašnje Uprave za katastar Hvar, broj: UP/I-94/76 od 09. svibnja 1976. k. č. [katastarska čestica], u površini od 300 m2 cijepana u podčestice 9/22 u površini od 77 m2, 9/70 (kasnije pripojena k.č.-i 9/64, k. o. [katastarska općina]) u površini od 73 m2 i 9/71 u površini od 150 m2, sve k. o. [katastarska općina];

- da je Skupština Općine Hvar, Komisija za oduzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika odnosno korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje, rješenjem broj: 05-UP-925/1-76/75-Hčv od 14. srpnja 1976. naprijed navedene cijepane podčestice deposedirala pravnim prednicima tužiteljica;

- da su pravni prednici tužiteljica dopisom Općini Hvaru, Sekretarijatu za upravno pravne poslove i inspekcijski nadzor, Imovinsko-pravnoj službi, od 12. listopada 1976., u predmetu broj: 05 A-2436, tražili da im se dodijeli adekvatno zamjensko zemljište k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 286 m2 (isti su na tom području već imali u vlasništvu zemljište). To su zemljište tražili kao prvenstveno pravo korištenja radi izgradnje obiteljske zgrade u zamjenu za deposedirane zemljišne čestice (što im je rješenjem istog tijela, broj: 05-A-2436/1-76, 12. listopada 1976. utvrđeno);

- da je Općina Hvar, Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove, Imovinsko-pravna služba, rješenjem broj: 05-A-2436/1-76 (137-Hčv) od 12. prosinca 1983. pravnim prednicima tužiteljica prvi puta utvrdila prestanak prvenstvenog prava korištenja na građevinskom zemljištu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 286 m2 (dalje: zamjensko zemljište). Isto tijelo je u ponovljenom postupku donijelo novo rješenje, iste klase, od 17. listopada 1984., kojim je pravnim prednicima tužiteljica utvrđen prestanak prvenstvenog prava korištenja zamjenskog zemljišta;

- da je Upravni sud Hrvatske presudom broj: Us-4410/1985-7 od 23. siječnja 1986. utvrdio da nije povrijeđen zakon na štetu pravnih prednika tužiteljica ukidanjem prvenstvenog prava korištenja i pravomoćno potvrdio rješenje broj: 05-A-2436/1-76 (137-Hčv) od 17. listopada 1984., kojim je pravnim prednicima tužiteljica ukinuto prvenstveno pravo korištenja;

- da je Republički sekretarijat za pravosuđe i upravu, Uprava za imovinsko pravne poslove, zaključkom klasa: 465-04/83-01/85, urbroj: UP-II-514-05-04-88-2, od 6. svibnja 1988. odbacio prijedlog pravnih prednika tužiteljica za obnovu postupka, od 22. veljače 1988., u predmetu utvrđivanja prvenstvenog prava korištenja na zamjenskom zemljištu jer je rješenje o ukidanju prvenstvenog prava korištenja od 17. listopada 1984. postalo pravomoćno i potvrđeno presudom Upravnog suda Hrvatske broj: Us-

4410/1985-7, od 23. siječnja 1986.;

- da je 09. travnja 2019. prvostupanjsko tijelo zaprimilo prijedlog tužiteljica, kao pravnih slijednica, radi određivanje naknade za deposedirane zemljišne čestice 1976. godine.

7. Odredbom članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14., 69/17. i 98/19., dalje: ZION) propisano je kako će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivat odredbe ovog Zakona.

8. U konkretnom slučaju pravni prednici tužiteljica su, kao stranke, a nakon što im je Skupština Općine Hvar, Komisija za oduzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika odnosno korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje, rješenjem broj: 05-UP-925/1-76/75-Hčv od 14. srpnja 1976. deposedirala njihovu nekretninu, zahtijevali adekvatnu naknadu za deposedirane zemljišne čestice u obliku prvenstvenog prava korištenja na zamjenskom zemljištu pa je rješenjem Sekretarijata za upravno pravne i inspekcijske poslove, Imovinsko-pravne službe Općine Hvar, broj: 05-A-2436/1-76 (137-Hčv) od 12. listopada 1976. ta naknada određena u cijelosti. Kako stranke u upravnom postupku slobodno raspolažu svojim zahtjevom, između ostalog u pogledu prihvaćanja naknade to je i pravo vlasništva pravnih prednika tužiteljica bilo zaštićeno.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica, nije odlučna činjenica ukidanja prvenstvenog prava korištenja na zamjenskom zemljištu rješenjem Općine Hvar, Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove, Imovinsko-pravne službe, broj: 05-A-2436/1-76 (137-Hčv) od 17. listopada 1984. (zakonitost potvrđena presudom Upravnog suda Hrvatske broj: Us-4410/1985-7, od 23. siječnja 1986.). Ovo iz razloga jer je predmet ovog upravnog spora osnovanost zahtjeva tužiteljica za određivanjem naknade za predmetne deposedirane zemljišne čestice u smislu članka 62. stavka 2. ZION-a, a koja naknada je već određena 1976. godine.

10. Pokraj nespornog utvrđenja da su prednici tužiteljica ostvarili pravo na naknadu za deposediranu nekretninu, nisu od utjecaja žalbeni navodi vezani za pitanje postojanja/tumačenja ugovora o ortakluku za izgradnju građevine na zamjenskoj nekretnini.

11. Temeljem svega iznijetog, kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda u osporenom dijelu temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora to je valjalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

12. Na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka jer iste nisu uspjele sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković