Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-929/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EP, odvjetničkog vježbenika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da II tužitelju SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8,11 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

- 2,1 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 0,56 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 4,29 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 0,42 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 0,32 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 0,24 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 0,07 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 0,09 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da III tužitelju BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 114,77 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

- 23,74 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 28,64 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 46,6 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 5,7 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 8,72 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 0,63 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 0,68 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 0,01 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 0,05 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

III./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da IV tužitelju LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9,89 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

- 7,74 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 0,34 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 1,06 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 0,69 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 0,04 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 0,01 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 0,01 EUR od 16. listopada 2020. godine do isplate,

IV./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da V tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21,18 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

- 2,61 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 0,08 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 10,67 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 5,58 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 2,23 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

V./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da I tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 715,56 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

- 65,72 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- 18,18 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 56,08 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 7,13 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 7,33 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- 45,82 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- 46,63 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 44,51 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 71,22 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 35,76 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 68,55 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 42,58 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 14,93 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 46,15 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 144,33 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

VI./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da II., III. IV. i V. tužitelju nadoknadi parnični trošak svakom u iznosu od 351,77 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII./ Odbija se zahtjev I-tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da imaju zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužiteljima isplatio umanjenje plaće na sljedeći način: - od 17.12.2019. godine do 21.06.2023. godine, tuženik nije platio tužiteljima dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako su tužitelji i u prekovremenom radu radili u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljima pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Dakle, ovom tužbom tužitelji traže plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto im je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada, (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad. - u vremenskom razdoblju od 17.12.2019. godine do 21.06.2023. godine, tuženik nije platio tužiteljima dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako su tužitelji svaki sat rada, redovnog i prekovremenog rada, radili na svom radnom mjestu i u svakom trenutku su imali odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelji imaju pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Dakle, ovom tužbom tužitelji traže plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto im je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje) ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad. - s obzirom da je tuženik tužiteljima pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim podnescima od 7.3.2024. i 22.11.2024. zahtijevaju da im tuženik isplati na ime razlike plaće iznose kako je to navedeno u izreci presude i parnični trošak, sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba može smatrati stupnjevitom tužbom. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz Činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP). Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina tužiteljici nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala placu, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati prekovremenog rada ostvarila, a postotak dodataka razvidan je iz odredaba KU 143/13 koje se citiraju dalje u tekstu, pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da mu tuženik nije prilikom obračuna i isplate plaća dostavljao obračunske liste. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: Članak 47. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. lsto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6. KU: Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upila le svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106: Pitanje:Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sali rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sali rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li 10 osnovna plaća ili je 10 osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106: Osnovica za izračun plaće ie osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 5 1. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prika7no u isplatnim listama. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. 0snovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisani je ,,Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen: - Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN67/09, 116/09.,4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/1]. i 87/11),u primjeni do 19.04.2014. Članak 83. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na Čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. (2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. - pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 1 1/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014. Članak 73. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. lz navedenog nedvosmisleno proizlazi daje osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva se na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Pitanje. što čini osnovnu plaću. koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u e-mail korespondenciju, platne liste i evidenciju radnog vremena, te je provedeno vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev II-V tužitelja osnovan, a I-tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 12.2.2025. punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev I.-V. tužitelja za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada,, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno da su I.-V. tužitelji zaposleni kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra-tehničar, te da su im naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. primjenjuju se odredbe KU/18

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (Narodne novine 96/15, dalje Dodatak I. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., dodan je čl. 59.a kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a što je ostalo i u čl. 57. KU/18, odnosno od rujna 2019. iznosi 8%.

11. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 57., 59. i čl. 60. KU/13 (55. i 57. KU/18) isključuju.

12. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra-tehničar,

- da tužiteljima pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 57. KU/18 i Dodatka I. KU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužiteljima nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- da su tužitelji prekovremene sate rada odradili na istom radnom mjestu na kojem im je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

13. Tuženik je kao poslodavac dužan tužiteljima isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

14. Nadalje prema čl. 81. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

15. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da neobračunati dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, za razdoblje od prosinca 2019. do lipnja 2023. godine, iznose:

- 1.) Za tužiteljicu NP:

Ako je dodatak za posebne uvjete rada trebalo obračunati samo za sate odrađene na poslovima „medicinska sestra – tehničar“, a ne i za sate odrađene na poslovima sindikalnog povjerenika, tada su utuženi dodaci ispravno obračunati i tužiteljica nema potraživanja na ime neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi u spornom razdoblju.

Ako je dodatak za posebne uvjete rada trebalo obračunati i za sate koje je tužiteljica odradila na poslovima sindikalnog povjerenika, tada potraživanje tužiteljice ma ime tog dodatka, zajedno sa naknadom plaće za godišnji odmor i bolovanje iznosi ukupno bruto 715,56 EUR.

Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza.

- 2.) Za tužiteljicu SP - ukupno 8,11 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 2. točki nalaza.

- 3.) Za tužiteljicu BP - ukupno 114,77 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 3. točki nalaza.

- 4.) Za tužiteljicu LP - ukupno 9,89 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 4. točki nalaza.

- 5. Za tužiteljicu ZP - ukupno 21,18 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 5. točki nalaza.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

17. II.-V. Tužitelji su tužbeni zahtjev postavili u skladu s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka pa je valjalo naložiti tuženiku isplatu neisplaćenih dodataka II.-V. tužitelju za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, kao u izreci presude. Ovo stajalište je u skladu sa zauzetim Pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-

18. Međutim, pravno je pitanje koja je od dvije varijante izračuna za I-tužiteljicu ispravna. Budući da I-tužiteljica temeljem čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) i čl. 59.a KU ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi isključivo za sate koje je odradila na radnom mjestu i poslovima „medicinska sestra – tehničar“, dok KU takvo pravo ne propisuje za sate koje odredi na poslovima sindikalnog povjerenika, to je ovaj sud prihvatio prvu varijantu izračuna vještaka prema kojoj ako je dodatak za posebne uvjete rada trebalo obračunati samo za sate odrađene na poslovima „medicinska sestra – tehničar“, a ne i za sate odrađene na poslovima sindikalnog povjerenika, tada su utuženi dodaci ispravno obračunati i I- tužiteljica nema potraživanja na ime neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi u spornom razdoblju. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev I-tužiteljice, kao uu izreci presude.

19. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na siječanj 2020. koje je dospjelo 16. veljače 2020. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 21.6.2023., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11., 78/15. p 155/23 - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

21. Suprotno navodima tuženika, u konkretnom slučaju su bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP. Kako je I-tužiteljica izgubila spor u cijelosti, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok su II.-V. tužiteljima troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti najvećeg tužbenog zahtjeva, uz uvećanje sukladno Tbr. 40. Tako je II.-V. tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 25 bodova, ročište 21.11.2023. i 15.10.2024. po Tbr. 9/1

- po 25 bodova za svako, podnesak od 17.10.2023. po Tbr. 8/1 - 25 bodova i podnesak od 7.3.2024. po Tbr. 8/4 - 6,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 212,50 eura, a uz uvećanje za 30% (za 4 tužitelja) po Tbr. 40. iznosi 276,25 eura, te uvećano za trošak PDV-a iznosi 345,31 eura, a što valja podijeliti na 4 tužitelja, tako da je trošak II., III., IV. i V. iznosi za svakoga po 86,32 eura. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura pa ukupni trošak II., III., IV. i V. tužitelja iznosi za svakog 351,77 eura. Valja reći da tužiteljima nije priznat trošak podneska od 17.10.2023., 17.11.2023. i 25.11.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP, budući su tužitelji već u tužbi bili dužni dostaviti svu dokumentaciju, te su mogli dostaviti samo uplatnicu za vještačenje bez podneska, a podnesak I-tužiteljice kojim uređuje tužbeni zahtjev istoj nije priznat jer je ista izgubila spor. Također, tužiteljima nije priznat trošak ročišta 12.2.2025. jer su isti tužitelji sami skrivili sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, budući tužbeni zahtjev uopće nije bio postavljen u odnosu na I-tužitelja pa je zbog toga preotvorena glavna rasprava i održano ovo ročište. Isto tako, tužiteljima nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. I-V tužitelja

2. Tuženiku

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte