REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1638/2023-10
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30a, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1) UFC iz [adresa]., 2) NFC iz [adresa]., 3) GFC iz [adresa]., svi zastupani po opunomoćenicima Maroju Matani i Mirki Babić Delić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matana & partneri d.o.o., Zagreb, Amruševa 7/III., 4) Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1., 5) Talon gradnje d.o.o. Zagreb, Ulica Blaža Šoštarića 10. i 6) UF iz [adresa]., radi naknade za oduzetu imovinu , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I- 1969/2022-12 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1969/2022-12 od 27. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-942-01/22-01/88, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-22-02 od 14. lipnja 2022., kojim je (povodom žalbe tužitelja) djelomično poništeno Djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, klase: UP/I-942-01/18-12/14, urbroj: 251-04-01/053-22-56 od 5. siječnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na poslovne prostore pobliže opisano u navedenom rješenju (točka I. izreke citirane presude). Naloženo je tužitelju naknaditi trošak zainteresiranim osobama UFC, NFC i GFC u iznosu od 1.368,13 €/10.308,14 kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog upravnog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći da prema dokumentaciji spisa predmeta proizlazi da ovlaštenica UFC nije podnijela zahtjev sukladno Zakonu o naknadi kako su to učinili NF, GF i ZF, obzirom da se prvi put spominje kao osoba koja bi polagala prava iza prijašnjeg vlasnika IF i DF u podnesku od 5. prosinca 2000.g. Smatra da se navedeni podnesak ne može smatrati zahtjevom za naknadu oduzete imovine u smislu članka 66. Zakona o naknadi jer zahtjev osim navođenja imena stranke na podnesku treba sadržavati i ostale elemente. Okolnost da je ista 14. kolovoza 1998., dala punomoć za zastupanje odvjetničkom uredu za potraživanje imovine oduzete njenom djedu ĐF nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu. Nadalje smatra da iz zk.izvatka [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo vlasništva za korist općenarodne imovine na temelju rješenja broj Konf-88/49 od 5. lipnja 1949., koje rješenje ne prileži spisu, pa je po tužitelju sporno da li su prijašnji vlasnik nekretnine ĐF iz [adresa] i pravni prednik UFC- ista osoba. To stoga što je u presudi Okružnog suda Grad Zagreb, broj K-298/48 od 26. veljače 1949., kazna lišenja slobode sa prisilnim radom te kazna konfiskacije nekretnina izrečena okrivljeniku ĐF iz [adresa], sinu pok. DFC i majke A, rođene N. Međutim, da iz potvrde države Rio Grande du Sol, Matičnog ureda osoba rođenih u prvom području grada Porto Alegre proizlazi da su roditelji prednika podnositelja zahtjeva CF bili DFC i FF. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i otkloniti nedostatke.
3. Tuženik kao niti zainteresirane osobe 1), 2), 3), 4) i 6) nisu se očitovale o žalbi. 4. Odgovor na žalbu dostavila je zainteresirana osoba pod 5) Talon gradnja d.o.o. Zagreb predlažući istu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Naime, prema odredbi članka 66. stavak 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, osnovano zaključio da je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom zakona, odnosno da je o pravodobnosti zahtjeva za naknadu zainteresirane osobe UFC već odlučeno pravomoćnim rješenjem tuženika od 19. veljače 2018., koje tužitelj nije pobijao u upravnom sporu slijedom čega se radi o pravomoćno riješenoj stvari, koje prigovore tužitelj stoga ne može isticati u ovom upravnom sporu i postupku.
9. Naime, uvidom u spisu priloženo rješenje tuženika od 19. veljače 2018., koje je doneseno povodom žalbe tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, je poništeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela od 30. prosinca 2013. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela su UFC vraćeni u vlasništvo za ¼ dijela poslovni prostori pobliže opisani u rješenju prvostupanjskog tijela koji se nalaze u Jurišićevoj ulici broj 16. Iz obrazloženja navedenog rješenja tuženika proizlazi da je "u odnosu na zahtjev predlagateljice UFC, u obrazloženju rješenja od 27. ožujka 2006., navedeno da njen zahtjev nije "sazrio" jer nije odlučeno o njezinom primitku u hrvatsko državljanstvo te da će u tom dijelu se postupak nastaviti".
10. Iz spisu priloženog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 27. ožujka 2006. godine (koje je pravomoćno 25. travnja 2006.) rješavano je po zahtjevu NFC, GFC i UFC (u ovom predmetu ovlaštenice i zainteresirane osobe), svi iz Brazila. Po zahtjevu istih odlučeno je na način da je NFC, GFC i GF vraćeno u vlasništvo svakom za ¼ dijela poslovnih prostora ulične i dvorišne zgrade, te prizemlja ulične zgrade na adresi [adresa]. u [adresa], sve pobliže opisano u izreci navedenog rješenja. U tom postupku je sudjelovalo i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Već u navedenom postupku je utvrđeno da je prijašnji vlasnik zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. bio ĐF, da je istom izrečena kazna konfiskacije imovine (presuda Okružnog suda u Zagrebu, K-298/48 od 26. veljače 1949. i uknjiženo kao ONI-a (Konf. 88/49 od 8. lipnja 1949.). U tom postupku je utvrđeno da su zakonski nasljednici ĐF sinovi: GF i pok. DFC. Iza pok. GF su nasljednici njegova djeca: GF (mlađi) i UFC (u ovom predmetu ovlaštenica naknade). Dakle, proizlazi da je citiranom i pravomoćnom odlukom prvostupanjskog upravnog tijela od 27. ožujka 2006. godine UFC priznat status ovlaštenice i stranke.
11. Također proizlazi iz obrazloženja ovdje osporenog rješenja od 14. lipnja 2022. (tuženika) da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku a sukladno uputi tuženika otklonilo dvojbu je li NFC (ĐF) Kohek vlasnik konfiscirane zgrade u [adresa], na adresi [adresa]. i pravni prednik podnositelja zahtjeva – NF koji je preminuo u Brazilu 1963. ista osoba. U tom smislu i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporavane presude zaključuje da je u ponovnom postupku i to usporedbom dodatnih podataka iz spisa konfiskacije – mjesta i datuma rođenja, adrese prebivališta, imena i djevojačkog prezimena supruge osuđenog ĐF, prijašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina i istih podataka VF, pravnog prednika podnositelja zahtjeva utvrdilo da se radi o istim osobama.
12. Na drukčiji zaključak ne ukazuju žalbeni navodi tužitelja, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi tijekom upravnog spora, na koje prigovore se prvostupanjski upravni sud već očitovao u osporenoj presudi, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge zbog kojih smatra da prigovori tužitelja nisu osnovani, koje prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza priloženih svezu spisa.
13. Obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. To osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
