Poslovni broj: Usž-2063/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GM iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći roditelja-odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1813/23-9 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1813/23-9 od 18. ožujka 2024. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klase: UP/II-551-06/23-014/668, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023., kojim je naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi trošak podnositeljici u iznosu od 1.171,88 kn/155,54 € u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev podnositeljice za naknadu troška odbija. Točkom II. izreke osporene presude odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu pozivajući se na odredbe ZUS-a ali i Zakona o parničnom postupku smatrajući da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka posebno odredbe članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je u obrazloženju osporene presude (na stranici 2. i 3.) sud preuzeo pravo preispitivanja osporenog upravnog akta u dijelu koji tužiteljica nije osporavala svojom tužbom pojašnjavajući da tužbom nije osporavao pobijani akt u osnovi dosude troškova upravnog postupka te u dosuđenom iznosu već samo i isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Stoga predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje uz naknadu troška od 2.562,50 €.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporenom presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika sukladno kojem je tužiteljici priznat trošak sastava prigovora uz pripadajući PDV koji trošak je određen sukladno odredbi članka 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) obzirom da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu.
6. Prvostupanjski upravni sud se pozvao na odredbe članka 161. stavak 4. i 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojima je propisano da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, a iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja u upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje (stavak 4.). Prema odredbi stavka 5. ovog članka Zakona, u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a okončan povoljno za stranku, troškove snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Vezano za navedene zakonske odredbe, prvostupanjski upravni sud zaključuje da rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća u predmetnu fazu nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku, već je takvo rješenje odluka postupovne naravi i ne može se smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari.
7. Nadalje, prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude zaključuje da u konkretnom slučaju uopće nije niti postojao razlog da tuženik o vremenu sačinjenja osporenog rješenja odlučuje o troškovima postupka koji će se i nastavno provoditi po službenoj dužnosti, budući u tom trenutku i nisu bili poznati svi troškovi postupka, niti je bilo poznato da li će taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Iz tog razloga zaključuje sud kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
8. I prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski upravni sud je ispravno zaključio kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u trenutku donošenja osporenog rješenja odluči o troškovima postupka koji će se i nastavno provoditi budući da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Međutim, iako nije bilo potrebno priznati troškove postupka sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu tužiteljice kao podnositeljice tužbe poništiti navedenu točku osporenog rješenja kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka zastupanja tužiteljice. Stoga proizlazi da sud nije preispitivao upravni akt u dijelu koji nije osporen upravnom tužbom budući nije poništio točku 2. izreke rješenja tuženika od 15. ožujka 2023., već je odbio tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. iako je sasvim razvidno da tužiteljici nije niti trebalo priznati troškove postupka.
9. U vezi pozivanja tužiteljice na odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 122/19., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -odluka Ustavnog suda RH, 84/08., 96/08.-odluka Ustavnog suda RH, 123/08.-ispr., 57/11., 25/13., 89/14.-odluka Ustavnog suda RH, 70/19. i 80/22.), treba reći da se žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom vodi prema pravilima Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., 110/21. -dalje: ZUS) pa pozivanje na ZP-u nije osnovano, a žalbeni razlozi propisani su odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a.
10. Obzirom na sve navedeno Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužiteljice.
11. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a, pa kako tužiteljica u ovom sporu nije uspjela, to je razlog zbog kojeg je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.
12. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu Upravnog suda u Zagrebu,
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
