REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ob-122/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Kornelija Krizmanić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ranijom adresom u [adresa], a sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Hrvojka Čolaković, odvjetnica u Vinkovcima, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima P Ob-157/2021-39 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima P Ob-157/2021-39 od 16. srpnja 2024.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je izmjena sudske odluke o sadržaju roditeljske skrbi.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši da se mijenja izreka presude Općinskog suda u Vukovaru P-492/11 od 22. svibnja 2013. u dijelu koji se odnosi na zajedničko ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na mldb. CF, na način da će tužiteljica (majka) EF, umjesto zajednički s tuženikom (ocem) JF, samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mldb. kći stranaka CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođenu **.**.2009., na način da će sama zastupati dijete u bitnim osobnim pravima u odnosu na donošenje odluke o promjeni (prijavi i odjavi) mjesta prebivališta i boravišta, ishođenja osobnih dokumenata, promjene osobnog imena, u odnosu na školovanje, u odnosu na liječničku skrb, bez posebne suglasnosti tuženog JF kao oca.

2.1.

Prvostupanjski sud je svoju presudu utemeljio na slijedećim pravno relevantnim činjenicama:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru P-492/11 od 22. svibnja 2013., presuđeno da će mldb. CF, kći stranaka, živjeti s tužiteljicom kao majkom, a da će parnične stranke preostale sadržaje roditeljske skrbi izvršavati ravnopravno, zajednički i sporazumno, kao roditelji mldb. CF, a tuženiku je naloženo mldb. CF isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje u iznosu 12.661,94 kuna, kao i da mldb. tužiteljici za uzdržavanje plaća mjesečni iznos 900,00 kuna, a koja obveza teče od 11. kolovoza 2011., pa sve dok za to postoje uvjeti;

- da tuženik nema prijavljeno prebivalište i boravište na području [adresa], niti prijavljen privremeni odlazak u inozemstvo, te je 28. prosinca 2017. odjavljen s adrese prebivališta u [adresa], zbog čega mu je prvostupanjski sud kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta postavio Hrvojku Čolaković, odvjetnicu u Vinkovcima, kao privremenu zastupnicu;

- da tužiteljica i tuženik nemaju nikakav kontakt, tuženik ne ostvaruje svoje pravo na susrete i druženja s mldb. CF, ne plaća zakonsko uzdržavanje, te je potpuno nezainteresiran za dijete;

- da iz razgovora posebne skrbnice s mldb. CF proizlazi da živi s mamom, očuhom, mlađim bratom i sestrom, oca se ne sjeća niti je imala s njim ikakav kontakt, a na pitanje kako joj se zove biološki otac, mldb. CF je sa zadrškom i u obliku pitanja navela „E“ te je iskazala suglasnost s maminim zahtjevom jer je mama ta koja vodi brigu o njoj od malena;

- da je provedenim ispitnim postupkom Hrvatski zavod za socijalni rad, Područna služba Vinkovci utvrdio da obveznik uzdržavanja, JF ne udovoljava svojoj obvezi uzdržavanja mldb. kćeri CF, slijedom čega joj je Rješenjem Centra KLASA: UP/I-552-07/15-01/39,URBROJ: 2196-128-03/18-16- 5 Vinkovci, od 17. veljače 2016., priznato pravo na privremeno uzdržavanje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, odnosno dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne redovito i u cijelosti udovoljavati svojoj obvezi utvrđenoj sudskom odlukom, a najdulje tri godine, računajući od 11. rujna 2015. Kako otac nikada nije uplatio nijedan iznos uzdržavanja, mldb. CF je prestalo pravo na privremeno uzdržavanje s danom 11. rujna 2018.;

- da otac od prekida izvanbračne zajednice ne ispunjava niti jedan sadržaj roditeljske skrbi i ne zna se njegova adresa boravišta;

- da tužiteljica nije u kontaktu s tuženikom više od 13 godina, niti je on u kontaktu s mldb. kćeri CF, ne plaća zakonsko uzdržavanje i u potpunosti je nezainteresiran za dijete, što proizlazi iz činjenice da je istu posljednji puta vidio kada je imala godinu i pol dana;

- da je tužiteljica tužbu podnijela, budući s tuženikom ne može ostvariti komunikaciju u vezi ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na mldb. CF, te joj je nužno da može sama zastupati dijete u odnosu na donošenje odluke o promjeni boravišta i prebivališta za kći, ishođenju osobnih dokumenata, u odnosu na školovanje, kao i u odnosu na liječničku skrb, a budući da ove sadržaje roditeljske skrbi ne može izvršavati bez suglasnosti tuženika, koji je nepoznatog prebivališta i boravišta;

- da mldb. CF u potpunosti odrasta bez podrške i potpore oca, kako one emotivne, roditeljske, tako i one financijske;

- da je posebna skrbnica mld. CF suglasna da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u pogledu promjene (prijave i odjave) mjesta prebivališta i boravišta, ishođenja osobnih dokumenata, promjene osobnog imena, u odnosu na školovanje, u odnosu na liječničku skrb.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik po privremenoj zastupnici.

3.1.

Tuženik navodi da je sud u odnosu na sadržaje roditeljske skrbi koje je odredio da će ih tužiteljica ostvarivati samostalno, trebao odrediti da će tužiteljica djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, budući da je odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ-a) propisano da jedan od roditelja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti, pa smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

3.2.

Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.3.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 346. ObZ-a, propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženika, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.2.

Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

4.3.

Naime, pravno relevantne činjenice na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu, tuženik nije osporio, a čl. 105. st. 3. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. ovoga Zakona.

4.4.

Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio upravo na odredbi čl. 105. st. 3. ObZ-a, budući da iz dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica prije pokretanja ovog postupka pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, no, među strankama nije postignut dogovor, budući da se tuženik nije odazvao na dva poziva, pa je prvostupanjski sud, imajući u vidu među strankama nesporno utvrđene činjenice navedene pod točkom 2.1. obrazloženja ove presude, u skladu s odredbom čl. 105. st. 5. ObZ-a odredio da majka EF, koja samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, sama zastupa dijete u bitnim osobnim pravima navedenima u izreci prvostupanjske presude.

4.5.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić