REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Zk-27/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Miroslav Biloglav, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko - upravni odjel, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru P- 414/2020-20 od 18. listopada 2023., u sjednici vijeća 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženičina žalba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru P- 414/2020-20 od 18. listopada 2023.

II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 248,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj je podnio brisovnu tužbu radi brisanja založnog prava uknjiženog na teret suvlasničkog udjela od 329/1662 dijela čest. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prava vlasništva uknjiženog u korist JĆ.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, sudeći u točki I. izreke da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba založnog prava u korist tužene, na teret suvlasničkog udjela od 329/1662 dijela na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 1192 m² i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, stambena zgrada ukupne površine 470 m², obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prava vlasništva uknjiženog u korist JĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za cijelo, dopuštena Rješenjem Općinskog suda u Zadru Z-4440/2011 od 9. svibnja 2011., a što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste, zatraži i ishodi uknjižbu brisanja založnog prava, uknjiženog temeljem Rješenja Općinskog suda u Zadru Ovr-758/11 od 20. travnja 2011., Ugovora o kupoprodaji OV- 4431/05 od **.**.2005., dodatka Ugovora OV-5587/07 od **.**.2007., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 4.935,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos duga teče od 21. srpnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate, kao i radi naknade troškova ovog postupka u iznosu 1.000,00 kuna, sve prema pravomoćnom i ovršnom rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa:

UP/I 410- 20/2005-001/02163, Ur. br. 513-007-13-006/2206-0004 od 30. svibnja 2006., uz zabilježbu ovršnosti u korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, sve u roku 15 dana.

2.1.

Točkom II. izreke prvostupanjski sud je naložio tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.300,34 EUR.

2.2.

Prvostupanjski sud je svoju presudu utemeljio na slijedećim pravno relevantnim činjenicama:

- da su tužitelj LĆ i JĆ sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je tužitelj prodao, a JĆ kupila dio tada matične čest. [katastarska čestica], površine 329 m², upisane u k. o. [katastarska općina], koji ugovor je ovjerio Davor Mišković, javni bilježnik u Zadru, 31. svibnja 2005. pod brojem OV-4431/2005.

- da je JĆ taj kupljeni dio nekretnine čest. 2554, upisane u k. o. [katastarska općina], površine 329 m², otuđila temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim sa ČĆ, sinom L, iz [adresa], koji ugovor je ovjerio Davor Mišković, javni bilježnik u Zadru, 11. travnja 2007. pod brojem Ov- 5437/2007.

- da je istog dana, a s obzirom da navedeni ugovori ČĆ nisu mogli poslužiti kao valjane isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva (suvlasništva) u zemljišne knjige, tužitelj LĆ s prodavateljicom JĆ sklopio Aneks kupoprodajnom ugovoru od **.**.2005., u kojem predmet prodaje označava kao 329/1662 dijela čest. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina]. Taj Aneks ovjeren je kod javnog bilježnika 12. travnja 2007. pod brojem ovjere OV-5587/2007

- nakon toga, prodavateljica JĆ sa ČĆ **.**.2007. sklapa Aneks Kupoprodajnom ugovoru kojega su sklopili 11. travnja 2007., a u kojem Aneksu kao predmet prodaje označava 329/1662 dijela čest. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina].

- da se, temeljem svih citiranih kupoprodajnih ugovora te Aneksa istima, ČĆ, koji je stekao suvlasnički udio od 329/1662 na čest. [katastarska čestica] od svoje prednice JĆ, a ona od tužitelja LĆ, **.**.2007. upisuje kao suvlasnik za 329/1662 dijela navedene nekretnine.

- da je temeljem gore navedenih pravnih poslova Porezna uprava donijela rješenja kojima je utvrdila poreznu obvezu na promet nekretnina i to ČĆ, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa JĆ, koji porez je ovaj i podmirio, te poreznoj obveznici JĆ, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tužiteljem LĆ **.**.2005., koji porez u iznosu 4.935,00 kuna ona nije podmirila.

- da je nekretnina oznake [katastarska čestica], upisana u k. o. [katastarska općina], prije provedbe upisa koji tužitelj označava neistinitim, a kako to slijedi iz sadržaja zk ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 23. ožujka 2011. bila upisana kao suvlasništvo ČĆ za 329/1662 dijela, tužitelja LĆ kao suvlasništvo za 863/1662 dijela te FĆ i ĐĆ, svakoga za po 235/1662 dijela.

- da tužitelj LĆ ostaje uknjižen kao suvlasnik za 863/1662 dijela navedene nekretnine jer s navedenim suvlasničkim udjelom nikada nije raspolagao. - da je ovdje tužena kao predlagateljica osiguranja podnijela prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na protivnicu osiguranja JĆ, koja nije upisana kao suvlasnica na navedenoj nekretnini i koja je svoj suvlasnički dio stečen od tužitelja temeljem pravnog posla iz kojega je nastala njezina porezna obveza, već otuđila ČĆ, koji se i upisao na navedenom suvlasničkom udjelu još 2007., dakle 4 godine prije podnošenja prijedloga za osiguranje od strane tuženice 4. travnja 2011.

- da je u postupku osiguranja 20. travnja 2011. doneseno rješenje Ovr-758/2011, kojim je određena uknjižba založnog prava na nekretnini tužitelja LĆ, odnosno na dijelu njegovog suvlasničkog udjela od 863/1662 dijela, na kojem je određeno da je JĆ vanknjižna suvlasnica za udio od 329/1662 dijela, za koje utvrđenje suda nije postojala pravna osnova, odnosno ne postoji pravni temelj stjecanja toga prava protivnice osiguranja JĆ na suvlasničkom udjelu tužitelja LĆ.

- da je upis koji tužitelj LĆ označava pogrešnim, kojim je dakle povrijeđeno njegovo knjižno pravo na njegovoj nekretnini, proveden rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru Z-4440/2011, kojim je u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog **.**.2005. između LĆ i JĆ izvršen prijenos 329/1662 dijela prava vlasništva čest. broj [katastarska čestica], s uknjiženog vlasništva u korist LĆ (tužitelja) za 863/1662 dijela, za korist JĆ za 329/1662 dijela. Istim rješenjem u točki II. izreke, a temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru Ovr-758/2011 od 20. travnja 2011. izvršena je uknjižba založnog prava na teret čest. [katastarska čestica] uknjiženog vlasništva u korist JĆ za 329/1662 dijela, radi osiguranja novčane tražbine, a za korist tuženice Republike Hrvatske.

2.3.

Prvostupanjski sud prihvaća brisovnu tužbu iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, dalje: ZZK), na način određen izrekom presude prvostupanjskog suda, zaključujući da je JĆ kupoprodajnim ugovorom sklopljenim **.**.2005. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasničkog udjela od 329/1662 dijela na navedenoj čestici, ali je isto i otuđila kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa ČĆ.

2.3.1.

Temeljem tog kupoprodajnog ugovora (onog sklopljenog **.**.2005. s tužiteljem) te kupoprodajnog ugovora i Aneksa istim ugovorima koji su prethodno navedeni, a sklopljeni su 2007., stjecatelj ČĆ ishodio je uknjižbu svoga prava vlasništva na navedenom suvlasničkom udjelu te je jasno da isti kupoprodajni ugovor (onaj od **.**.2005. sklopljen između tužitelja i JĆ) ne može dva puta poslužiti kao temelj za uknjižbu prava vlasništva na tužiteljevoj nekretnini, koji ju je prodao samo jednom.

2.3.2.

Stoga u času kada je zahtijevan upis (donošenje rješenja u ovršnom postupku te provedba istog u zemljišnim knjigama 2011.) nisu bile ispunjene pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva u korist JĆ, a samim time ni za uknjižbu založnog prava u korist tuženice Republike Hrvatske, jer protivnica osiguranja, porezna dužnica, JĆ, nije bila vlasnica navedene nekretnine te je provedbom rješenja pod brojem Ovr-758/11 povrijeđeno knjižno pravo tužitelja, koji je do trenutka provedbe sporne uknjižbe bio upisan kao suvlasnik za 863/1662 dijela.

2.4.

Dakle, prvostupanjski sud, na temelju sveg prethodno navedenog, zaključuje da je uknjižba čije brisanje tužitelj traži tužbom iz čl. 150. ZZK provedena na tužiteljevom suvlasničkom udjelu, te je tužitelj, kao nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, ovlašten štititi to svoje pravo podnošenjem brisovne tužbe, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Žaliteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, te je na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a počinio je i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3.1.

Tužena ističe da je Općinskom sudu u Zadru podnijela valjani prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a radi osiguranja duga na ime poreza na promet nekretnina u iznosu 4.935,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koji dug je utvrđen temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-41020/2005-01/2163, URBROJ:513-07-13-06/2006-4 o utvrđenju poreza na promet nekretnina.

3.2.

Dalje ističe da je temeljem podnesenog prijedloga Općinski sud u Zadru donio rješenje o osiguranju predmetne tražbine uknjižbom založnog prava na predmetnoj nekretnini poslovni broj Ovr-758/11, dok je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru rješenjem Z-440/2011 izvršio uknjižbu založnog prava.

3.3.

Ističe da JĆ nije podmirila dug koji je utvrđen rješenjem o razrezu poreza, a što je tuženica dokazala očitovanjem Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 27. listopada 2020., pa tužena smatra da je izvršen valjan upis založnog prava te da je predmetna presuda neosnovana u cijelosti.

3.4.

Tuženica osporava i odluku o troškovima postupka, za koju navodi da je u cijelosti neosnovana, te se ista pobija iz svih žalbenih razloga. Naime, kako je, prema stavu tuženice, tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, tuženoj pripada pravo na parnični trošak u ovom postupku. Isto tako smatra da sud nije pravilno obračunao trošak ovog postupka budući je pogrešno izračunao vrijednost boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

3.5.

Tužena predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženici Republici Hrvatskoj uvećanog za trošak ove žalbe u iznosu 248,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Podredno predlaže ukidanje pobijane presude, te vraćanje predmeta na ponovno prvostupanjsko suđenje.

3.6.

Tužitelj na žalbu nije odgovorio.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Žalba nije osnovana.

4.2.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženice, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.3.

Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kojeg žalbeni sud uopće ne može ispitati, budući da na povredu iz ovog propisa ne pazi po službenoj dužnosti, a žaliteljica nije uopće navela u čemu se ta bitna povreda sastoji, što je bila dužna u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

4.4.

Žalbeni sud u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ne može ispitati niti tuženičin žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer tuženica nije uopće konkretizirala u čemu se to pogrešno utvrđeno činjenično stanje sastoji.

4.5.

Tuženica ne navodi niti na koji način je ostvarena pogrešna primjena materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), no s obzirom da drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti, valja reći da niti ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

4.5.1.

Naime, polazeći od toga da tuženica sve odlučne činjenice koje je prvostupanjski sud iscrpno i temeljito iznio u razlozima svoje presude, te ih potpuno pravilno utvrdio (citirane pod točkom 2.2. obrazloženja drugostupanjske odluke), sve u smislu čl. 8. ZPP-a (savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza pojedinačno te u njihovoj ukupnosti), nije osporio, potpuno je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da za uknjižbu založnog prava u korist tuženice, a na teret JĆ, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

4.5.2.

Naime, Republika Hrvatska, Porezna uprava je donijela rješenje o porezu za JĆ, nakon što su **.**.2007. sklopljeni Aneksi ugovora između sudionika pravnih poslova i to je poreznu obvezu utvrdila na temelju Ugovora o kupoprodaji kojeg je ona zaključila s tužiteljem LĆ **.**.2005. S obzirom da je JĆ **.**.2007. na temelju Ugovora o kupoprodaji i Aneksa tom ugovoru od istog dana, otuđila nekretninu i to 329/1662 dijela čest. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], ČĆ, koji se već 12. travnja 2007. uknjižio kao suvlasnik za 329/1662 dijela prethodno navedene nekretnine, to nije bilo osnove da se na temelju Ugovora o kupoprodaji zaključenim između nje i tužitelja **.**.2005., koji je već jednom poslužio kao temelj uknjižbe prava vlasništva u korist JĆ, kada je tu nekretninu kupila od LĆ, ponovno provodi upis na njezino ime i to na onom suvlasničkom dijelu nekretnine koji je bio upisan na tužitelja i kojim tužitelj nikad nije raspolagao.

4.5.3.

Stoga je ispravno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužiteljev zahtjev za zaštitu njegovog knjižnog prava povrijeđenog neistinitom, nevaljanom uknjižbom od strane zemljišnoknjižnog suda iz čl. 150. ZZK, pravilno primijenivši materijalno pravo.

4.5.4.

S obzirom da je riječ o neistinitoj uknjižbi koju je proveo zemljišnoknjižni sud, pravno su irelevantni navodi tužene da je ona na temelju valjane pravne osnove zatražila i ishodila u postupku osiguranja donošenje rješenja o osiguranju.

Ocjena drugostupanjskog suda u pogledu odluke o troškovima postupka:

5.

Neosnovan je navod tuženice da je donoseći odluku o troškovima postupka, sud pogrešno primijenio vrijednost boda utvrđen Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Naime, u NN 126/22 objavljene su Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tarifnim brojem 50. utvrđena je vrijednost boda 15,00 kn, što je prvostupanjski sud, ispravno, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22) preračunao u 1,99 EUR, kako je to navedeno u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude.

5.1.

Tužena, osim ovog navoda, nije dalje konkretizirala svoj žalbeni navod o neosnovanosti visine odmjeravanja troškova postupka, pa je ovaj prigovor, imajući u vidu da ga sud u granicama razloga određenih u žalbi (čl. 365. st. 2. ZPP-a) nije mogao ispitati, odbijen.

5.2.

S obzirom da tužena nije uspjela u žalbenom postupku, nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe i zatražene kamate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

6.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić