Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr Ob-8/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenice NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zstupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica iz Pule, uz sudjelovanje mlt. djeteta ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica GČG, zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci, Franje Čandeka 23B, radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 7. listopada 2024., poslovni broj Ovr Ob-20/2023-16, 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I.Uvažava se žalba ovršenice i ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, od 7. listopada 2024., poslovni broj Ovr Ob-20/2023-16 te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob- 196/2019 od 21. prosinca 2020. i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. R1

Ob-94/2022 od 7. travnja 2022.,

o d r e đ u j e s e o v r h a

I. Temeljem čl. 523. st. 1. t. 1. Obiteljskog zakona izriče se ovršenici NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], novčana kazna u iznosu od 1.900,00 EUR.

II. Nalaže se ovršenici NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja o ovrsi plati izrečenu novčanu kaznu u korist računa prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske broj [broj bankovnog računa], model 64, s pozivom na broj 6084-4237-20-2023, opis plaćanja: Novčana kazna u predmetu posl.br. Ovr Ob-20/2023 Općinski sud u Puli-Pola.

III. Ukoliko ovršenica ne plati izrečenu novčanu kaznu u ostavljenom roku ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, nalaže se Financijskoj agenciji provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice sa svih njezinih računa i oročenih novčanih sredstava prema odredbama Zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.

IV. Nalaže se Financijskoj agenciji da novčani iznos za koje je određena ovrha prenese s računa ovršenice i oročenih novčanih sredstava ovršenice na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske iz točke II. ovog Rješenja, osim primanja i naknada iz čl. 172. Ovršnog zakona i iznosa koji su izuzeti od ovrhe po čl. 173. Ovršnog zakona.

V. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadni trošak postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 200,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.09.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, ali pred novog suca pojedinca.

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta ZČ u odgovoru na žalbu ovršenice navodi da je pobijano rješenje zakonito te detaljno i jasno obrazloženo, stoga predlaže da sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

7. Predmet spora u žalbenom postupku je da li su ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditelja s maloljetnom kćerkom ZČ.

8. Na temelju ovršnih isprava, i to presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob- 196/2019 od 21. prosinca 2020. i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj R1 Ob-94/2022 od 7. travnja 2022., ovrhovoditelj je 22. prosinca 2023. podnio protiv ovršenice istom sudu prijedlog za ovrhu 22. prosinca 2023., predloživši da joj se odredi rok od 24 sata od primitka rješenja o ovrsi da omogući ovrhovoditelju ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom kćerkom, kao i da joj se zaprijeti novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eur u slučaju da ne ispuni svoju obvezu. U prijedlogu navodi da mu ovršenica učestalo odbija predati dijete, iako je citiranim pravomoćnim odlukama određen način ostvarivanja osobnih odnosa između njega i maloljetne kćerke ZČ. Prije podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj je zadnji put vidio dijete **.**.2023., a od tada ga nije ni vidio ni čuo.

9. Ovrhovoditelj je podneskom od 13. rujna 2024. obavijestio sud da se ovršenica pridržava neformalnog dogovora stranaka postignutog na ročištu od 20. svibnja 2024., prema kojem se osobni odnosi između njega i mlt. kćerke održavaju u širem opsegu od onih predviđenim trenutno važećom sudskom odlukom, ali unatoč tome, predlaže sudu da donese rješenje o ovrsi, uz dosudu troška ovršnog postupka.

10. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je brak ovrhovoditelja i ovršenice razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P Ob-196/2019 od 21. prosinca 2020., te je istom presudom određeno da će zajednička maloljetna kći ZČ, rođena **.**.2016., nakon razvoda braka živjeti s majkom, dok će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom, a ocu je određena obveza uzdržavanja za maloljetnu kćerku u iznosu od 1.430,00 kn mjesečno. Prema naprijed citiranoj presudi, osobni odnosi između oca i djeteta trebali su se odvijati svaki drugi vikend od subote u 09:00 do nedjelje u 18:00 sati na način da se jedan vikend odvijaju u [adresa], a sljedeći ili u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta. Otac je tijekom srpnja i kolovoza svake godine trebao u kontinuitetu viđati dijete po pet dana i to u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta, te svaki drugi praznik, blagdan i rođendan djeteta također u mjestu stanovanja djeteta ili izvan mjesta stanovanja djeteta (ovrhovoditelj živi u [adresa]).

10.1. Roditelji su se koliko-toliko pridržavali te pravomoćne odluke suda usprkos teško i trajno poremećenim odnosima i potpunom nedostatku međusobne komunikacije, a do prekida kontakata između oca i djeteta došlo je **.**.2023. te otac nije viđao dijete sve do Uskrsa 2024.g., nakon čega su se kontakti počeli opet odvijati.

10.2. Iz dopisa ODO Pula od 13. veljače 2024. proizlazi da je ovršenica protiv ovrhovoditelja podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje u počinjenje dva kaznena djela protiv obitelji, braka i djece i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji, a istovremeno se nad ovršenicom povodom kaznene prijave ovrhovoditelja provode izvidi radi sumnje u počinjenje kaznenog djela protiv obitelji, braka i djece neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina. Postupci nisu okončani i nalaze se u fazi izvida.

10.3. U međuvremenu su i ovrhovoditelj i ovršenica pokrenuli novi parnični postupak koji se kod Općinskog suda u Puli - Pola vodi pod posl.br. P Ob-119/22, no isti nije pravomoćno okončan, a predmet spora je izmjena odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te je određeno izvođenje dokaza kombiniranim psihologijsko psihijatrijskim vještačenjem.

10.4. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula od 03. siječnja 2024. u ovom ovršnom postupku je maloljetnoj ZČ imenovan poseban skrbnik u osobi GČG, djelatnici za posebno skrbništvo dislocirana jedinica Rijeka, radi zaštite interesa djeteta.

10.5. U obrazloženju pobijanog rješenja u toč. 14. prvostupanjski sud navodi da je izvršio uvid u spis istog suda broj P Ob-119/22, u kojem je omogućeno maloljetnom djetetu da izrazi svoje mišljenje sukladno čl. 360. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) pa da zbog toga nije u ovom ovršnom postupku izlagao dijete posebnim stručnim razgovorima, a budući da je u navedenom parničnom spisu tijekom postupka ovrhe parnični sud dijete upućivao na poseban stručni razgovor sukladno čl.525. ObZ-a, jer se radi o malom djetetu, s kojim je u više navrata razgovarao psiholog djelatnik suda, psiholog i stručne službe Područnog ureda Pula, a još ga čeka i kombinirao psihijatrijsko psihologijsko vještačenje u okviru parničnog postupka.

11. Prema stanju spisa, iskaza ovrhovoditelja i ovršenice te obrazloženju pobijanog rješenja, nije sporno da su odnosi između ovrhovoditelja i ovršenice visoko konfliktni, a maloljetna ZČ je u više navrata bila svjedokom njihovog neprimjerenog ponašanja jednog prema drugom, pa čak i nasilja u obitelji.

12. U žalbenom postupku je sporno zbog čega se nisu održavali osobni odnosi između mlt. ZČ i oca u razdoblju od **.**.2023. sve do Uskrsa 2024.g., jer ovrhovoditelj tvrdi da mu je ovršenica onemogućavala viđanje djeteta po pravomoćnoj sudskoj odluci, a ovršenica isto osporava, navodeći da maloljetna ZČ nije željela kontakte s ocem i da je imala psihosomatske tegobe, što je potkrijepljeno i medicinskom dokumentacijom, a koje da su nastale kao posljedica nasilničkog ponašanja oca prema majci djeteta (u prisutnosti djeteta).

13. Dakle, prije donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je trebao sa sigurnošću utvrditi je li ovršenica svojevoljno onemogućavala ovrhovoditelja u ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. kćerkom te omogućiti mlt. djetetu da bude upoznato s ovim postupkom na prikladan način po posebnoj skrbnici, a sukladno dobi djeteta i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje, kao i na pouzdan način utvrditi da li su u vrijeme donošenja pobijane odluke postojali opravdani razlozi za izricanje novčane kazne ovršenici.

14. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada, ispitati.

15. Ovo stoga što iz ovršnog spisa proizlazi da su roditelji maloljetne ZČ na zapisniku od **.**.2024. postigli dogovor „...da će otac viđati dijete izvan pravomoćne presude posl.br. P Ob-196/19 i to od **.**.2024. kada će preuzeti dijete nakon ročišta održanog pred ovim sudom, na adresi majke do **.**.2024. u 20,30 sati kada će otac dijete vratiti majci, na način da će obavijestit majku telefonom kada kreće iz [adresa].

Nadalje otac će viđati dijete od **.**.2024. kada će dijete preuzeti na adresi majke 12,00 sati do **.**.2024. do 20,30 sati kada će otac dijete vratiti majci u [adresa].

Nadalje otac će viđati dijete od **.**.2024. kada će otac preuzeti dijete kod majke na adresi u 12,00 sati do **.**.2024. u 20,30 sati kada će otac dijete vratiti majci na adresu [adresa].

Za vrijeme ljetnih školskih praznika od 1. srpnja do **.**.2024. kada dijete nije s ocem ostalo vrijeme provodi s majkom i susreti vikendima se ne održavaju.“

15.1. Dakle, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, roditelji su u ovom ovršnom postupku postigli dogovor, kojim se ocu omogućuju osobni odnosi s mlt. kćerkom tijekom ljeta u većem obimu nego što je to određeno prema važećoj sudskoj odluci.

16. Nadalje, prema podacima ovršnog spisa ovaj sud je utvrdio, iz izjave samog ovrhovoditelja na zapisniku od 16. rujna 2024., da je od posljednjeg ročišta u tom predmetu 20. svibnja 2024. do 16. rujna 2024. uredno viđao maloljetnu kćerku ZČ te da nije bilo problema prilikom održavanja kontakata. Međutim, izjavio je i da bi želio imati češće telefonske kontakte s djetetom dok je dijete kod majke, jer mu ovršenica ne omogućava telefonski kontakt s djetetom toliko često koliko bi on želio. Ostao je kod prijedloga, a naročito kod navoda iz podneska od 13. rujna 2024. 16.1.

16.1. Ovršenica je tijekom postupka osporavala navode ovrhovoditelja da ona onemogućava održavanje osobnih odnosa mlt. ZČ s ocem, već tvrdi da dijete nije željelo ići kod oca te da je imalo pihosomatske tegobe prije početka realizacije kontakata (stoga nisu ni održavani u razdoblju od **.**.2023. do Uskrsa 2024.), dok je ona kao majka poticala dijete da treba održavati osobne odnose s ocem.

17. Po stavu ovog suda, pravilno žaliteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. OZ-a, jer prije donošenja pobijanog rješenja nije omogućio djetetu da izrazi mišljenje, a niti je u obrazloženju odluke naveo za to posebno opravdane razloge, zbog čega rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

18. Ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom propisana je odredbama čl. 520. do čl. 525. ObZ-a.

18.1. U smislu odredaba čl. 525. ObZ sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, tijekom postupka ovrhe radi ostvarenja osobnih odnosa s djetetom, dijete uputiti na stručni razgovor.

18.2. Nadalje, odredbom čl. 360. st. 1. ObZ-a propisano je da u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta, sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Stavkom 3. istog članka ObZ-a propisano je da sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno opravdani razlozi, koji se u odluci moraju obrazložiti.

18.3. Člankom 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. (Rezolucija br. 44/25) propisano je da će države stranke osigurati djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

19. Odredbom čl. 360. st. 4.i 5. ObZ-a propisano je da dijete iz stavka 1. istog članka mora biti obaviješteno o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njegovoj dobi i zrelosti te ako to ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta. Obvezu obavještavanja djeteta iz stavka 4. ovoga članka imaju posebni skrbnik djeteta, sud ili stručna osoba Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ovisno o okolnostima slučaja, o čemu je sud dužan voditi računa. Međutim, posebna skrbnica tijekom postupka nijednom nije izvijestila dijete o predmetu, o tijeku i mogućem ishodu istog, a što je i sama potvrdila na ročištu 16. rujna 2024. kada je navela da je razgovor s djetetom obavljen za potrebe parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom posl. br. P Ob119/2022 (prije dvije godine), ali ne i za potrebe ovog postupka.

20. Dakle, u ovom postupku sud je bio dužan pribaviti mišljenje djeteta prije donošenja odluke, a što je žaliteljica na ročištu održanom 16. rujna 2024.g. i predložila.

21. Nadalje, odredbom čl. 521. st. 2. ObZ-a propisano je da su stranke u postupku ovrhe iz stavka 1. ovoga članka dijete, roditelji i druge osobe koje na temelju ovršne isprave imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

22. U konkretnom slučaju nije sporno da ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom te da je njegovo pravo, ali i dužnost da ostvaruje osobne odnose s kćeri (čl. 95. st. 1. ObZ), dok, s druge strane, ovršenica ima dužnost, kao roditelj s kojim mlt. ZČ stanuje, da omogući i potiče ostvarivanje osobnih odnosa s ovrhovoditeljem (čl. 95. st. 2. ObZ).

23. Međutim, navedena prava odnosno dužnosti roditelja ograničena su načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz odredbe čl. 5. st. 1. ObZ, koja propisuje da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta, moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, te načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz čl. 5. st. 1. ObZ-a ima prednost pred općim načelom iz čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20), koje propisuje da je svatko dužan poštovati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

24. Slijedom navedenog, izreka pobijanog rješenja o ovrsi je nerazumljiva i nepotpuna te proturiječi sadržaju zapisnika, prijedlogu ovrhovoditelja od 13. rujna 2024. (koji traži da se ovršenici odredi rok od 24 sata da omogući ovrhovoditelju ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. kćerkom, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu o d1.327,23 eur) i izvedenim dokazima, a mlt. ZČ nije omogućeno da bude na prikladan način upoznata s ovim predmetom i da iznese svoje mišljenje, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju pravilno ukazuje žaliteljica, a što je bilo ili je moglo utjecati na zakonitost pobijanog rješenja.

25. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi radi ostvarivanjanja osobnih odnosa roditelja s mlt. djetetom, prvostupanjski sud je prvenstveno trebao primijeniti odredbe ObZ-a, a tek podredno - ako nešto njime nije propisano, primijeniti odredbe Ovršnog zakona.

26. Pored navedenog, iako je ovršenica na ročištu od 16. rujna 2024. stavila prijedlog radi odgode ovrhe s obzirom da je među strankama u tijeku parnični postupak pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj P Ob-119/2022, radi izmjene odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i održavanja osobnih odnosa s mlt. djetetom, prvostupanjski sud o tom prijedlogu nije donio rješenje, a što je bio dužan učiniti primjenom odredaba OZ-a o odgodi ovrhe i čl. 524. ObZ-a, nakon što omogući ovrhovoditelju da se o njemu očituje, a na koju odluku nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

27. Slijedom iznijetoga, ovaj sud smatra da nije moguće nedvojbeno utvrditi je li pobijana odluka donesena u najboljem interesu mlt. ZČ, jer je u tom dijelu pobijano rješenje kontradiktorno ( u toč. 17. obrazloženja pobijanog rješenja se navodi da se kod mlt. djeteta: „„trenutno jasno manifestira neprijateljski, negativan stav naspram oca što je u konačnici rezultiralo i odbijanjem viđanja i druženja s ocem.“) i ne može se ispitati, čime je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a zbog opisane bitne povrede postupka ne može se ispitati ni da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

28. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

29. U ponovnom postupku sud prvog stupnja, imajući u vidu gore izneseno, nakon što omogući mlt. djetetu da bude upoznato s ovim postupkom po posebnoj skrbnici te nakon što ista obavi razgovor s mlt. ZČ (po potrebi uključiti i psihologa), a sukladno dobi i zrelosti djeteta (pohađa 2. razred osnovne škole, u dobi od 8 godina), kao i na temelju ostalih izvedenih dokaza, utvrditi činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke o prijedlogu ovrhovoditelja i pri tome na prikladan način cijeniti ostale žalbene navode žaliteljice (koje sud nije posebno obrazlagao zbog naprijed opisane bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a) , nakon čega će o osnovanosti prijedloga za ovrhu donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koja će sadržajno opravdati svoju izreku.

30. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić