REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1707/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Andru Mrljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženica: 1. PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Tatjani Šijan, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-436/2022-36 od 13. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-436/2022-36 od 13. rujna 2024. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovrvz-15738/99 od 6. prosinca 1999. i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan. III. Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu da naknadi I. tuženici PĆ, II. tuženici GĆ i III. tuženici BĆ trošak parničnog postupka u iznosu od 5.740,45 EUR, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi „iz svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prvostupanjski sud nije naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, nije obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio (ili smatrao da ih ne treba utvrđivati), a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio niti se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge, a navedeni propusti prvostupanjskog suda rezultirali su arbitrarnom presudom koja se ne može ispitati; da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobni proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima; da je iz sadržaja predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu od 5. veljače 1985. razvidno da je kako je pravni prednik tuženica sada pokojni LĆ toga dana s tužiteljevim pravnim prednikom SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Centar, sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Boškovićeva 6, površine 54,90 m² te je preuzeo obvezu plaćati zakupninu u mjesečno točno utvrđenom iznosu pa je, posljedično tomu, očito kako je postojao ugovorni odnos između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženica; da prvostupanjski sud u cijelosti ignorira činjenicu kako je pravni prednik tužitelja raspolagao predmetnim poslovnim prostorom dajući ga u zakup, kako je upravljao predmetnim poslovnim prostorom, kao i činjenicu da je pravni prednik tuženica dao ponudu na natječaj za davanje u zakup predmetnog poslovnog prostora objavljenog u Vjesniku 4. studenoga 1998. pa se osnovano može zaključiti kako je predmetni prostor imovina odnosno vlasništvo Grada Zagreba koju je preuzeo temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 117/93); da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako „činjenica da je tužitelj pravi sljednik Fonda u stambenom komunalnom gospodarstvu, a koji je pravni sljednik ranijeg SIZ-a u stambenoj oblasti komunalnim djelatnostima nije odlučna u ovoj pravnoj stvari jer među strankama nije sklopljen ugovor.“, a koje je obrazloženje neosnovano, uzimljući u obzir da postojanje prava i obveza tužitelja proizlazi iz pravnog sljedništva povodom sklopljenog Ugovora o zakupu, temeljem čega tužitelj osnovano ima pravo potraživati utuženi iznos u ovomu postupku od tuženica.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati kao osnovan te odredi da su tuženice dužne tužitelju solidarno naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tužitelj.
7. Naime, sukladno odredbi članka 338. st. 4. ZPP propisano je da pismeno izrađena presuda, između ostalog, mora sadržavati i obrazloženje, u kojem će sud izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze, a i propise na kojima je sud utemeljio svoju presudu.
7.1. Pri tomu, pravo je suda prvog stupnja da prema svomu vlastitom, slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP), ali je isto tako obveza suda da o tim odlučnim činjenicama da valjane, logične i napose uvjerljive razloge.
7.2. Međutim, ovoj pobijanoj presudi takvi razlozi, kraj iznesenih žalbenih razloga žalitelja, nedostaju, radi čega je i ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zbog koje se pobijana presuda ne može pravilno ispitati.
8. Naime, iako je predmet ovoga spora zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene zakupnine od strane pravnog prednika tuženica za razdoblje od 1. siječnja 1997. do 5. studenoga 1998. (kada je predmetni Ugovor o zakupu sklopljen 5. veljače 1985. između pravnog prednika tuženica sada pokojnog LĆ, kao zakupca, s tužiteljevim pravnim prednikom SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Centar, kao zakupodavcem, prestao po sili zakona) te za isplatu naknade ostvarene koristi koju je pravni prednik tuženica ostvario (stekao bez osnove) zbog nastavne bespravne uporabe tog poslovnog prostora, za razdoblje od 6. studenoga 1998. do 31. prosinca 1998., sud prvog stupnja pogrešno zaključuje (pod točkom 6. obrazloženja) da je „među parničnim strankama nesporno da taj ugovor u utuženom razdoblju nije bio na snazi“ te, posljedično tomu, osnovom pogrešnog pravnog pristupa tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, zaključujući: „Sama činjenica da je tužitelj pravi sljednik Fonda u stambenom komunalnom gospodarstvu, a koji je pravni sljednik ranijeg SIZ-a u stambenoj oblasti komunalnim djelatnostima nije odlučna u ovoj pravnoj stvari jer među strankama nije sklopljen ugovor. Odlučna činjenica u ovom postupku, a da bi isti osnovano mogao potraživati pravo na naknadu koristi je sukladno čl. 165. st. 1. ZVDSP-a tko je vlasnik stvari koju je nepošteni posjednik posjedovao, a tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je to upravo on.“ (točka 15. obrazloženja) pa zbog navedenog propusta suda prvog stupnja, koji nije pravilno ocijenio ni predmet ovoga spora (i, s tim u svezi, spisu priložene dokaze), pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se, kao takva, ne može niti ispitati, a na što pravilno ukazuje i tužitelj u svojoj žalbi.
9. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja te na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
10. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a cijeneći pri tomu i ostale žalbene navode žalitelja te uzimljući u obzir i da je na tuženicama GĆ i BĆ (koje su istaknule takav prigovor) teret dokaza da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevih dugova, donijeti novu pravilno obrazloženu presudu (članak 338. stavak 4. ZPP).
11. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 3. u vezi odredbe članka 166. stavka 2. ZPP), o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučit u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Puli – Pola 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
