Poslovni broj: Usž-4275/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EČ iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić & Bogović j.t.d. odvjetnici u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, u postupku radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1236/2023 od 19. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-1236/2023 od 19. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/340, urbroj: 443-02-03-12-23-1 od 26. travnja 2023., a pod točkom II. odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika tužiteljici je naloženo uklanjanje građevine detaljno opisane tim rješenjem izgrađene na lokaciji Mandriol, Peroj, Grad Vodnjan, na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne odnosno izvršne građevne dozvole u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja. Istim rješenjem utvrđeno je da je provedena obustava građenja zatvaranjem gradilišta, postavljanjem posebnog službenog znaka dana 3. ožujka 2023. te je tužiteljica upozorena na mogućnost izricanja do tri novčane kazne, a rješenje sadrži i ostale napomene i upozorenja sukladno zakonu.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud u provedenom upravnom sporu nije pravilno utvrdio relevantne činjenice te ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem su predmetni objekti nastali građenjem i ugradnjom te povezivanjem građevinskih proizvoda pa predstavljaju građevine pri čemu nije odlučna trajna povezanost s tlom. Smatra da je neosnovano uskraćena u pravu na dokazivanje činjenica kako se u konkretnom slučaju ne radi o građevini, već o pokretnoj napravi postavljenoj odnosno odloženoj na predmetnom zemljištu. Ističe da nije vlasnica predmetne nekretnine niti investitor izvedenih radova. Poziva se na pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na sud i načelo jednakosti oružja. Ističe kako je ostalo nejasno i neobrazloženo radi li se o poljoprivrednom zemljištu i/ili zaštitnoj šumi. Ovisno o ovom utvrđenju smatra da ako se uzme točnim činjenica da se predmetna nekretnina nalazi u zoni zaštitne šume tada bi za nadzor bila nadležna šumarska inspekcija. Osporavajući odluku o glavnoj stvari tužiteljica osporava i odluku o trošku upravnog spora te predlaže da sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi cjelokupan trošak upravnog spora uvećanog za trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti pojedinačne odluke po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od propisanih razloga za usvajanje žalbe. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je presudu donio u pravilno i zakonito provedenom upravnom sporu u kojem je 4. rujna 2024. održana javna rasprava, a odlučne činjenice na kojima je temeljio svoju presudu utvrdio je uvidom u dokumentaciju spisa predmeta tuženika i dokumentaciju koju su stranke dostavile tijekom ovog spora.
5. Tužiteljica osporava zakonitost prvostupanjske presude iz razloga što je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza koje je tužiteljica predložila i to njezino saslušanje i očevid na licu mjesta uz prisutnost građevinskog vještaka. Navedeni žalbeni razlog nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude budući da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 49. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), pri čemu nije vezan prijedlozima koje stranke predlože radi utvrđivanja relevantnih činjenica.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile propisane pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužiteljici nalaže uklanjanje građevina izgrađenih izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole.
7. Tužiteljica žalbenim navodima ističe kako nije vlasnik predmetne nekretnine, niti investitor izvedene gradnje. Prema odredbi članka 113. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu nadležni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, pri čemu je rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju propisan odredbom članka 115. tog Zakona i za uklanjanje građevina izgrađenih izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području ne može biti duži od 15 dana.
8. Odlučnu činjenicu prema kojoj je tužiteljica vlasnik predmetne nekretnine tuženik je utvrdio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Puli, broj zk. uloška [broj ZK uloška]. Kako je mjerodavnim dokazom utvrđeno vlasništvo predmetne nekretnine, to je tuženik pravilno i na zakonu osnovano tužiteljici kao vlasnici naložio uklanjanje predmetne građevine.
9. Žalbenim navodima tužiteljica osporava i pravilnost utvrđenja prema kojem se u predmetnom slučaju radi o građevini. U konkretnom slučaju riječ je o objektu tlocrtnih dimenzija cca 8,10 x 8,00 m, postavljenom na betonsku podlogu sa otvorenom natkrivenom terasom tlocrtnih dimenzija cca 8,10 x 4,00 m, maksimalne visine do vijenca cca 3,20 m te su uz sjeveroistočni i jugozapadni rub terase izvedene stepenice metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija cca 1,70 x 0,90 m. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda u tumačenju odredbe članka 3. Zakona o gradnji ovakav objekt predstavlja građevinu za povremeni smještaj ljudi za koju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu kako to propisuje odredba članka 106. istog Zakona.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda u provedenom upravnom postupku i sporu pravilno su i na zakonu osnovano utvrđene relevantne činjenice. Budući da ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu. Kako nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
11. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 148. istog Zakona.
U Zagrebu, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
