REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-1197/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužbi tužitelja IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima/odvjetnicima Marku Perkušić i Mirku Perkušić, Ante Starčevića 24, Imotski, protiv tuženika 1. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služna u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, 21300 Makarska, 2. IZĐ, 3. UZ POK. MATE, 4. UZĐ. MATE, 5. ĐZ POK. MATE, 6. ŽZ POK. MATE, 7. FZ UD.POK.ANTE SADA I, 8. NZ UD.POK.MATE, 9. ĐZĐ, 10. ŽZĐ KZ. FZĐ, 11. ŽZĐ TZ, 12. ŽZĐ LZ. FZĐ, 13. ŽZĐ HZ UD. FZĐ, 14. ŽZĐ. LZ, 15. ŽZĐ U POK. LZ, 16. DZ POK. Đ, 17. VZ UD.POK. OZ. ŽZ, 18. FZĐ, 19. NZĐ, 20. KZĐ, 21. HZ, 22. TZĐ, 23. LZĐ, 24. HZĐ, 25. DZĐ, 26. VZĐ, 27. OZĐ, 28. RZĐ, 29. EZĐ, 30. LZĐ PERE BOŽIN, 31. RZ POK. Đ, 32. SZĐ. Ž, 33. RZ POK. Đ, 34. EZ POK. Đ, 35. SZ POK. BOŽE, 36. JZ POK. Đ, 37. FZ POK. Đ, tuženici ad 2-37 odsutni i nepoznatog boravišta zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću-odvjetniku u Imotskom, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročišnu održanom dana 18. 02. 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika, privremenog zastupnika tuženika, dana 20. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

2.

Utvrđuje se da je IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d.č.z. 5008/19 ZU 2484 u površini od 506 m2, d.č.z. 5008/20 ZU 152 u površini od 300 m2, d.č.z. 5005 ZU 134 u površini od 583 m2, d.č.z 5004 ZU 145 u površini od 31 m2, d.č.z.5001/1 ZU 145 u površini od 1186 m2, d.č.z. 5001/2 ZU 137 u površini od 67 m2, ukupne površine 2673 m2, sve K. O. [katastarska općina], prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A skicom vještaka Ante Kukavice od 13.11.2024.g., koja skica čini sastavni dio ove odluke slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama koje se vode kod nadležnog Općinskog suda uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba zaprimljena 08. 12. 2021. godine navodi da je vlasnik nekretnine označene kao d.č.z. 5008/19 ZU 2484 u površine od 539 m2, d.č.z. 5008/20 ZU 152 u površine od 309 m2, d.č.z. 5005 ZU 134 u površine od 593 m2, d.č.z.5004 ZU 145 u površine od 593 m2, d.č.z.5001/1 ZU 145 u površine od 1068 m2, d.č.z. 5001/2 ZU 137 u površine od 129 m2, ukupne površine 2693 m2, sve K. O. [katastarska općina], označena točkama A-B-C-D-A, i prikazana skicom vještaka Ante Kukavice od 02.11.2021.godine

1.1.Vlasništvo i posjed predmetne nekretnine tužitelj je stekao na temelju usmenog darovanja od svoga djeda ČZ pok. DZ, a ovaj nasljeđivanjem pok. oca i diobom sa sunasljednikom

1.2.Više od 150 godina tužiteljevi prednici uživaju predmetnu nekretninu, a da ih u tome nikada nitko nije ometao, tužitelj i njegovi prednici su nekretninu koristili, obrađivali, ogradili suhozidom, te ih u tome nitko nije ograničavao.

1.3.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je spis dostavio: zemljišno knjižni izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj N-DO- 5274/2021 od 24. 11. 2021. godine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, O-83/92 iza umrlog IZ, ugovor o darovanju sačinjen između F kao darovatelja i F CZ kao obdarenika od 10. 12. 1976 godine, prijepis posjedovnog lista broj 222 KO [katastarska općina], skica izmjere vještaka mjernika Ante Kukavice od 02.11.2021. godine ( listovi 4-25 spisa).

2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod poslovnim brojem P-DO-5274/2021 od 24. 11. 2021. godine (list 4-5 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora. Tužitelj podnosi tužbu dana 08.12.2021. godine pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 155/2023) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.

3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 30-31 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3.

3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj j tužbenim zahtjevom zatražio da ga sud utvrdi vlasnikom nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] koju čine dijelovi više zemljišnoknjižnih čestica, a između ostaloga i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 539 m2, upisane u ZU 2484 kao vlasništvo tuženika pod 1/.

3.2.Svoje tužbeno traženje tužitelj temelji na tvrdnji o stjecanju predmetne nekretnine na temelju darovanja od svog oca GZ, ističući ujedno da je predmetnu nekretninu, kao i njegovi pravni prednici neometano koristio i obrađivao više od 150 godina, iz čega slijedi da se tužitelj poziva i na dosjelost kao osnov stjecanja prava vlasništva. Pored činjenice da je tužitelj na samo jednom pravnom osnovu mogao steći pravo vlasništva, a ne više njih, za istaknuti je da pravo vlasništva traženog dijela predmetne nekretnine nije mogao steći s osnove pravnog posla-darovanja imajući u vidu zemljišnoknjižno stanje predmetne čestice zemlje, ali i načelo po kojem nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ih sam ima (čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

3.3. Iz priloženog rješenja o darovanju na koji se tužitelj poziva vidljivo je da predmet ovog pravnog posla nije bila nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Isto proizlazi i iz drugih isprava priloženih od strane tužitelja, odnosno predmetna čestica zemlje niti je bila predmetom ugovora o diobi suvlasničke zajednice između tužitelja i njegova brata ČZ, a niti je činila dio ostavinske imovine pok. IZ, čak ni kao njegovo vanknjižno vlasništvo.

3.4.U odnosu na drugi istaknuti osnov stjecanja-dosjelost, za navesti je da, izuzev paušalnih tvrdnji, tužitelj ničim ne dokazuje da bi njegovi pravni prednici zasnovali faktičnu vlast na traženom dijelu predmetne čestice kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno da bi dosjeo/li i time izvanknjižno stekao/li vlasničko pravo na toj nekretnini.

3.5. Tužitelj u prilog svojih tvrdnji prilaže posjedovni list broj 222 za K. O. [katastarska općina] iz kojeg je vidljivo da bi GZ i ČZ bili upisani kao posjednici predmetne čestice zemlje, za navesti je da činjenica upisa određene osobe u katastru kao posjednika određene nekretnine, sama za sebe ne predstavlja dostatan dokaz na okolnost faktičnog posjeda te iste osobe na nekretnini na kojoj je kao posjednik upisan, a osobito navedeno nije dokaz dugotrajnosti, kvalitete i kontinuiteta posjeda upisanog posjednika.

4. Sukladno prijedlogu tužitelja, da su tuženici ad 2-37 odsutni i nepoznata boravišta, a što je sud utvrdio provjerom podataka iz Jedinstvenog registra osoba-MUP evidencije, temeljem odredbe članka 84. ZPP, tuženicima ad 2-37 postavljen je privremeni zastupnik Zvonimir Perkušić-odvjetnik u [adresa].

5.Postavljeni privremeni zastupnik tuženika ad 2-37 Zvonimir Perkušić -odvjetnik u [adresa] protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao zemljišno knjižni izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj N-DO-5274/2021 od 24. 11. 2021. godine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, O-83/92 iza umrlog IZ pok RZĐ, ugovor o darovanju sačinjen između DZ RZĐ kao darovatelja i JZĐ kao obdarenika od 10. 12. 1976 godine, prijepis posjedovnog lista broj 222 KO [katastarska općina], skica izmjere vještaka mjernika Ante Kukavice od 02.11.2021. godine ( listovi 4-25 spisa), obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Ante Kukavice (list 44-45 spisa), saslušani su kao svjedoci ČZ, ŠZ, ĆZ I MZ (list 44-45 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano je

4.

geodetsko vještvo vještaka Ante Kukavice, pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, pročitani su podatci iz posjedovnog stanja (listovi 61-89 spisa).

7. Nakon provedenog dokaznog postupka tužitelj je podneskom zaprimljenim 21. 01. 2025. godine uredio tužbeni zahtjev (list 90 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9.Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski Općinskog suda u Makarskoj (listovi 14-20 spisa) izvršen upis za česticu zemljišta 5008/19-pašnjak ZU 2484 KO [katastarska općina] bez naznake površine na ime "Republika Hrvatska".

9.1.S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 5008/19-pašnjak ZU 2484 KO [katastarska općina] u površini od 539 m2 te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta "Republike Hrvatske " nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014, 71/15, 97/17 nastavno ZV)

9.2.U odnosu na ostakle čestice zemljišta koje su predmetom ovog postupka a prema izvatku iz zemljišne knjige (list 9-13, 21 spisa) nedvojbeno je utvrđeno da su tuženici ad 2- 37 upisani kao suvlasnici nekretnine.

9.3. Uzimajući u obzir postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, tužba tužitelja na utvrđenje prava vlasništva te činjenicu da su tuženici ad 1-37 upisani kao vlasnici/suvlasnici nekretnina nedvojbeno je da je tuženici ad 1 - 37pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

10. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno je nekretnina koja je predmet spora položena u Vinjanima Gornjim zaseok Jovići. Nekretnina u naravi predstavlja jednu cijelu većim dijelom vidno omeđenu od susjedno položenih nekretnina. Na nekretnini se nalazi boćarsko igralište a na jednom dijelu su vidljivi građevinski iskopi. Dio nekretnine položen s istočne strane je žicom i drvenom ogradom ograđen i omeđen u odnosu na susjedno položene nekretnine. Sa sjeverne strane nekretnina je omeđena starim suhozidom preko kojeg je izrasla trava. Zapadna strana nekretnine je omeđena dnom pokosa uz koji se proteže makadamski prolaz. Južna strana nekretnine dijelom je omeđena rubom asfaltnog puta te se nastavlja na već formiranu nekretninu u vlasništvu tužitelja. Nekretnina se nadalje proteže dnom pokosa te nastavlja žičanom/drvenom ogradom " iza bućališta" te dijelom betonskim zidovima uz pomoćne objekte.

11. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak Ante Kukavica navodi da je predmetna nekretnina prostor označen na skici mjerenja slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A ukupne površine 2673 m2.

11.1.Granice nekretnine definirane su od strane vještaka na način: sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana dnom pokosa uz koji se proteže makadamski prolaz a koji odvaja predmetnu nekretninu koja je položena uviše u odnosu na sjevernije položene nekretnine. Sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena starim suhozidom koji je u vlasništvu tužitelja, a preko kojeg je u jednom dijelu izrasla trava. S istočne strane predmetna nekretnina je drvenom ogradom i žicom, koja je u vlasništvu tužitelja, ograđena i omeđena u odnosu na susjedno istočnije položene nekretnine. Sa

5.

južne strane predmetna nekretnina je u istočnom (desnom) dijelu definirana i omeđena betonskim zidom uz pomoćne, odnosno gospodarske objekte u vlasništvu susjedne južnije položene nekretnine dok je u srednjem dijelu omeđena dijelom žičanom ogradom vlasništvu tužitelja, a dijelom vrhom, odnosno dnom pokosa. Granica predmetne nekretnine se u svoj jugo-zapadnom dijelu naslanja na već formiranu kat. č. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja (točke F-G), dok se u zapadnom (lijevom) dijelu granica predmetne nekretnina proteže do ruba asfaltnog puta.

11.2. U skici izmjere vještak je nekretninu identificirao kao dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 506 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 300 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 31 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 583 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 1186 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 67 m2, ukupne površine 2673 m2 i označio slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, KO [katastarska općina].

13. Saslušani svjedoci ČZ, ŠZ, ĆZ i MZ (list 44-45 spisa), u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta od pamtivijeka bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužitelja kao i tužitelja u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao niti se suprotstavio korištenju nekretnina od strane prednika tužitelja i samih tužitelja.

13.1.Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine, a svakako prije od 1959 godine, te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao. 13.2. Poglavito tužitelja, po iskazima svjedoka u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nisu ometali vlasnici i posjednici susjedno položenih nekretnina iz čega nedvojbeno proizlazi da nisu sporne granice odnosno međe između nekretnina koje su predmet ovog spora i koje su u posjedu tužitelja u odnosu na susjedno položene nekretnine.

13.3. Uzimajući u obzir starosnu dob saslušanog svjedoka ČZ (svjedok rođen 1937godine) i svjedoka ŠZ pok ČZ (svjedok rođen 1937 godine) nedvojbeno je da su saslušani svjedoci mogli u svojim iskazima sa sigurnošću iskazivati o vremenu i načinu posjeda nekretnina od strane prednika tužitelja i samih tužitelja u vremenskom periodu od 1959 godine pa na ovamo.

13.4.Tvrdnje tužitelja i činjenične navode tužitelja osim iskaza saslušanih svjedoka potvrđuju i ostali provedeni dokazi: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom, O-83/92 iza umrlog IZ, ugovor o darovanju sačinjen između DZ kao darovatelja i JZĐ kao obdarenika od 10. 12. 1976 godine, prijepis posjedovnog lista broj 222 KO [katastarska općina].

14.Tužitelji u tužbi tvrde da su vlasništvo sporne nekretnine stekli dosjelošću- posjedovanjem nekretnina osobno i po svojim pravnim prednicima. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. ZV) u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

14.1. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

14.2. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelji osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet

6.

ovog postupka. Tužitelji i njihovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959 godine (po iskazima svjedoka prednici tužitelja su u posjedu nekretnina koje su predmet spora bili su unazad 100 i više godina) te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekao vlasništvo nekretnina.

14.3.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

14.4. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba.

14.5. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40 godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine (svjedoci navode da su prednici tužitelja nekretninu koja je predmet spora posjedovali unatrag 150 i više godina a koju činjenicu su doznali po pričanju starijih osoba).

15.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.

15.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV. 15.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovali spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.

15.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

15.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelji imaju opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizičke osobe su sposobne stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

15.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

15.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.

7.

16.Budući da je tužitelji posjed nekretnine nisu pribavili silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.

16.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.

16.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.

16.3.Budući da su tužitelji stekli pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1.

17. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao. U [adresa], 20. veljače 2025. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Mirko Perkušić, Imotski

2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska

3. Odvjetnik Zvonimir Perkušić, Imotski