Poslovni broj Gž-181/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranja d. d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, protiv tuženika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Peri Juriću i Mladenu Juriću, odvjetnicima iz Osijeka, radi regresa, odlučujući o žalbi tuženika koja je izjavljena protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-691/2023-14 od 06. prosinca 2024. godine, dana 20. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-691/2023-14 od 06. prosinca 2024. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik OJ iz [adresa] dužan je tužitelju Adriatic osiguranju d. d. iz Zagreba, Listopadska 2 na ime regresa isplatiti iznos od 464,53 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. studenoga 2018. do isplate, i to od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 664,81 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura.

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 104,72 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da tužitelju na ime regresa isplati iznos od 464,53 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. studenoga 2018. do isplate, i to od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 664,81 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza tuženika i svjedoka ĆJ, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka regresni zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 464,53 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. U vezi toga utvrđuje da je dana 28. svibnja 2018. godine u jutarnjim satima došlo do prometne nesreće u [adresa] na raskrižju [adresa] i [adresa], u kojoj su sudjelovali tuženik kao vozač i vlasnik vozila marke „Renault Megane“ registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u to vrijeme bilo osigurano kod tužitelja, te ĆJ koji je upravljao vozilom „Opel Vivaro“ registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu IJ, koje vozilo je u tom trenutku bilo osigurano kod trgovačkog društva Euroherc osiguranje d. d., a da je tuženik pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Puli proglašen krivim jer je prouzročio nastanak navedene prometne nesreće obilaskom vozila u raskrižju, te je počinio prekršaj odlaska s mjesta događaja, budući je postojao dogovor vozača da sljedećeg dana odu kod svojih osiguratelja riješiti štetu, ali da vozač oštećenog vozila i njegov vlasnik nisu s tuženikom imali nikakav postignuti dogovor o naknadi štete, jer da je već 30. svibnja 2018. godine podnesen zahtjev osiguratelju Euroherc osiguranje d. d. za naknadu štete temeljem police kasko osiguranja vlasnice navedenog oštećenog vozila.

8. Nadalje utvrđuje da je tužitelj dana 23. studenoga 2018. godine isplatio Euroherc osiguranju d. d. novčani iznos od 3.500,00 kuna, koji iznos je to trgovačko društvo prethodno isplatilo svojoj osiguranici IJ na temelju police kasko osiguranja u vezi opisanog štetnog događaja (prometne nesreće), pa da tužitelj u ovoj parnici traži povrat (regres) potonjeg novčanog iznosa od tuženika.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prouzročio opisanu prometnu nesreću, te da je prema dogovoru sa vozačem oštećenog vozila napustio mjesto nesreće bez da je omogućio ili osigurao ispitivanje alkoholiziranosti u trenutku nastanka te nesreće, odnosno da prethodno nije sačekao ili pozvao Policijsku postaju radi uviđaja, i to prvenstveno radi alkotestiranja, te se nije javio svojem osiguratelju prije nego je to učinila vlasnica oštećenog vozila, pa utvrđuje da se tuženik u stvari nije dogovorio s istom o međusobnoj naknadi štete.

10. Stoga utvrđuje da se takvo postupanje tuženika smatra odbijanjem alkotestiranja, u smislu odredaba članaka 14. i 24. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” br. 151/05, 35/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u nastavku teksta: ZOOP), pa pozivom na te odredbe, kao i na odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

12. Pazeći u ovom sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

13. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena presuda nema postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla valjano ispitati.

14. Međutim, u pravu je tuženik kada ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Naime, okolnost da je tuženik prema utvrđenju prvostupanjskog suda napustio mjesto prometne nesreće, odnosno da prethodno nije sačekao ili pozvao Policijsku postaju radi uviđaja, ne znači da bi samo zbog toga isti izgubio prava iz osiguranja, u smislu odredbe članka 24. stavak 1. točka 4. ZOOP-a, a to stoga jer u konkretnom slučaju nije postojala njegova obveza da ostane na mjestu prometne nesreće, pa niti zbog alkotestiranja, budući je nesporno da u predmetnoj prometnoj nesreći nije nitko izgubio život, niti je bio ozlijeđen, a samo u takvom slučaju bi tuženik u skladu s odredbom članka 175. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13-Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14 i 64/15) imao obvezu ostanka na mjestu prometne nesreće.

15.1. Stoga se opisano ponašanje tuženika u konkretnoj situaciji ne može smatrati njegovim odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti, na kojoj činjenici se temelji predmetni tužbeni zahtjev, pa je u tom pogledu neosnovano pozivanje tužitelja i na sadržaj njegovih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 37-55 spisa, u nastavku teksta: Uvjeti), a među ostalim i na odredbe članaka A.1.1. i A.1.2. tih Uvjeta, jer iz gore navedenog ne proizlazi da se tuženik odbio podvrći ispitivanju alkoholiziranosti, niti je tužitelj u ovom postupku dokazao da je tuženik u vrijeme predmetne prometne nesreće upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, u smislu članka A.1.2. Uvjeta, jer se u tom pogledu ne može prihvatiti kao relevantno mišljenje svjedoka ĆJ da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, koje osim subjektivnog stajališta svjedoka nije potkrijepljeno nikakvim drugim dokazima koji bi ukazivali na alkoholiziranost tuženika u kritično vrijeme.

15.2. U vezi toga pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja da se sasluša policajac Policijske postaje Poreč na okolnost zbog čega se nije mogao vršiti alkotest nad tuženikom kada je isti davao svoj iskaz u toj Postaji, jer je iz priložene potvrde Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo od 13. lipnja 2017. godine (list 5-7 spisa) razvidno da je razgovor djelatnika policije s tuženikom obavljen dana 29. svibnja 2017. godine, dakle jedan dan nakon nastanka opisane prometne nesreće, a iz sadržaja te potvrde ne proizlazi da se tuženik prethodno odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti, u kojem slučaju bi isti izgubio prava iz osiguranja, u smislu odredbe članka 24. stavak 1. točka 4. ZOOP-a.

16. Stoga za udovoljenje tužbenom zahtjevu nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 14. ZOOP-a i odredbe članka 963. ZOO-a, a samim time niti za usvajanje zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova na teret tuženika, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

17. Posljedično tome, trebalo je primjenom potonje odredbe ZPP-a i odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, i to u iznosu od 100,00 eura za sastav odgovora na tužbu po punomoćniku-odvjetniku (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim u iznosu od 100,00 eura za sastav podneska od 20. veljače 2024. godine, te u ukupnom iznosu od 200,00 eura za zastupanje na ročištima od 07. ožujka 2022. godine i 22. listopada 2024. godine (iznos od 100,00 eura po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), tj. sveukupno 400,00 eura, pri čemu tuženiku ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova za prijevoz njegovog punomoćnika na potonja ročišta na relaciji Osijek-Đakovo-Osijek, jer je isti za zastupanje u ovom predmetu mogao opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog suda, pa navedeni trošak nije u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice.

18. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. Budući je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova tog postupka, i to u iznosu od 78,18 eura za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), te u iznosu od 26,54 eura na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu, tj. sveukupno 104,72 eura, pa je odlučeno kako je razvidno iz točke II izreke ove drugostupanjske presude.

U Rijeci, 20. veljače 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat