Poslovni broj: Usž-174/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika, Alana Vučkovečkoga, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Milinković, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 70, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38/5, radi priznavanja inozemne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-961/2023-8 od 14. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-961/2023-8 od 14. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, klasa: UP/I-602-06/23- 04/29, urbroj: 355-03-01/16-23-01 od 8. veljače 2023. Osporavanim rješenjem čelnika tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, a u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, klasa: 602-06/22-04/0265, urbroj: 355-03-01/16-22-0002 od 2. prosinca 2022.
2. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tvrdi da izreka presude nije sastavljena na pravilan način jer ako se odbija tužbeni zahtjev mora se u izreci navesti razlog odbijanja sukladno odredbi 57. Zakona o upravnom postupku. Nadalje tvrdi da je mišljenje suprotno zakonu i Ustavu Republike Hrvatske. Tvrdi kako prilikom upisa studija nije bio upozoren niti od nadležnih organa u Travniku niti od nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj da će se studij koji je on upisao pod jednim uvjetima promijeniti i to na njegovu štetu. Također tvrdi kako mišljenje sadržava općenite razloge te kako tuženik ipak prihvaća diplome sa Sveučilišta u Mostaru. Postavlja pitanje zašto tuženik uopće postoji. Predlaže uvažiti žalbu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku (u skladu s člankom 119. ZUS-a) naveo pravno odlučne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Ovaj Sud, suprotno mišljenju tužitelja, ocjenjuje da je izreka prvostupanjske presude pravilno sastavljena jer sadrži jasnu i određenu sudsku odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Prema odredbi članka 119. stavka 3. ZUS-a, izreka presude sadrži odluku suda. Dakle, razlozi o neosnovanosti zahtjeva trebaju se navoditi u obrazloženju presude. Sukladno odredbi članka 119. stavku 5. ZUS-a, u obrazloženju presude sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice utvrdio, kako ih je utvrdio i na temelju kojih dokaza, koje je odredbe materijalnog prava primijenio te se izjašnjava o prijedlozima i prigovorima stranaka koji nisu bili prihvaćeni. Sukladno naprijed navedenoj odredbi ZUS-a, prvostupanjski sud je i postupio.
6.1. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj sud je ocijenio kako ona sadržajno predstavlja shvaćanja tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 29. rujna 2022. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22., dalje: Zakon), kod Agencije za znanost i visoko obrazovanje (dalje: Agencija), kao nadležnom tijelu u smislu odredbe članka 6. Zakona, zaprimljen zahtjev tužitelja za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar elektrotehnike, smjer Telekomunikacije, stečene na visokom učilištu Internacionalnom univerzitetu Travnik, Fakultetu političkih nauka, Travnik, Bosna i Hercegovina, a u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj.
8. Nakon provedenog postupka, procjene svih parametara propisanih odredbom članka 8. Zakona, Agencija je u skladu s odredbom članka 9. stavka 1. Zakona dala mišljenje od 2. prosinca 2022., u kojemu je obrazloženo zašto razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Ovo iz razloga jer Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA) kao nadležna institucija za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja te da nije dokazana niti adekvatna primjena načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, već isti djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete. Dakle, nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacija. Pored navedenog, utvrđeno je kako u Bosni i Hercegovini, kao državi stjecanja visokoškolske kvalifikacije, nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir.
9. Tužitelj je u smislu odredbe članka 9. stavka 4. Zakona na navedeno mišljenje uložio prigovor čelniku tijela, a koji prigovor je, prihvaćajući u cijelosti zaključke iz mišljenja Agencije, odbijen ovdje pobijanim rješenjem čelnika tuženika od 8. veljače 2023.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, mišljenje Agencije je valjano obrazloženo te sadrži informacije o stečenoj kvalifikaciji i to informacije o onim elementima koje Zakon taksativno u članku 8. navodi kao obvezni sadržaj te su tijekom postupka utvrđeni svi parametri koje propisuje ta odredba, a kako to pravilno navodi tuženik pa ovaj Sud, ne nalazi razloge zbog kojih bi ocijenio rješenje tuženika nezakonitim.
11. Žalbeni navodi da u trenutku upisa Internacionalnog univerziteta Travnik, Fakultet politehničkih nauka, Travnik, Bosna i Hercegovina, i sa strane samog fakulteta, kao i sa strane samog tuženika, nikada nije izdano upozorenje, da je nešto sumnjivo u postupku nostrifikacije bilo koje diplome, magisterija ili doktorata koja je izdana na bilo kojem visokoškolskom obrazovnoj ustanovi sa sjedištem u Bosni i Hercegovini te da je postupanje tuženika kao i suda duboko nepravedno, nepravično i ne osigurava pravnu sigurnost za sve građane Republike Hrvatske nije od utjecaja na odlučivanje u ovom sporu u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja Agencije klasa:
UP/I-602-06/23-04/29, urbroj: 355-03-01/16-23-01 od 8. veljače 2023. koje je doneseno na temelju Zakona koji je bio na snazi u trenutku podnošenja samog zahtjeva te su tijekom postupka utvrđeni svi parametri koje propisuje odredba članka 8. Zakona.
12. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, osporena presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora to je valjalo temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
