Poslovni broj: Usž-3205/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Bale-Valle, Bale, Trg Tomaso Bembo 1, kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Pula, Rovinjska 2a, i MČ, zastupanog po privremenoj zastupnici ĆČ, [adresa], radi utvrđivanja statusa nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-268/2023-14 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-268/2023-14 od 29. svibnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-03/20- 01/04, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 11. siječnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude). Navedenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-942/03/20- 01/100, URBROJ: 2163/1-24-02/1-20-8 od 1. rujna 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u točki 1. izreke utvrđeno da su 18. prosinca 1954. pobliže navedene nekretnine u k. o. [katastarska općina] s pravom suvlasništva na ime MČ od F na temelju članka 1. Sporazuma od 18. prosinca 1954., kao imovina optanta postala društveno vlasništvo, sada s pravom vlasništva Republike Hrvatske. U točki 2. izreke rješenja naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da nakon pravomoćnosti provede to rješenje po službenoj dužnosti i to promjenu zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama iz točke 1. izreke brisanjem prava vlasništva MČ od F u naznačenim suvlasničkim dijelovima uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime Republike Hrvatske te ujedno brisanje svih zabilježba zabrane otuđenja i mijenjanja vlasničkog statusa.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir odredbu članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. -dalje: ZV) i istu dovesti u vezu s odredbom članka 388. stavka 2. ZV-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se smatrati vlasništvom Republike Hrvatske samo one nekretnine za koje se ne može utvrditi čije je vlasništvo odnosno tko je nositelj prava korištenja. Nesporno su predmetne nekretnine kao optanska imovina na temelju odredbe članka 1. Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. prešle u društveno vlasništvo. U to vrijeme je na snazi bila Uredba o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini („Službeni list FNRJ“, broj 58/47.) koja je prestala važiti stupanjem na snagu Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu 1. travnja 1965. Prema članku 4. tog Zakona uknjižba nekretnina u društvenom vlasništvu izvršit će se na osnovi pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog tijela, kojom se utvrđuje da je nekretnina prešla u društveno vlasništvo. Ako se iz isprava na osnovi kojih se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nositelj prava korištenja, uknjižit će se kao nositelj prava korištenja općina na čijem se teritoriju nalazi ta nekretnina. Dakle, na dan kad su predmetne nekretnine prešle u društveno vlasništvo nositelj prava korištenja bio je utvrđen temeljem samog zakona. S obzirom da su jedinice lokalne samouprave stupanjem na snagu ZV postale vlasnice nekretnina na kojima su prije imale pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja to je u konkretnom slučaju tužitelj kao pravni slijednik Općine Rovinj na području k. o. [katastarska općina] pretvorbom društvenog vlasništva stekao vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi unutar građevinskog područja. Ovo primjenom predmnjeve propisane odredbom članka 362. stavka 2. ZV. Napominje da je prijedlog za uknjižbu bio samo formalnopravnog, ne i materijalnopravnog karaktera. Predlaže poništiti presudu i da Sud sam riješi stvar i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Tužitelj ne čini spornim da je u konkretnom slučaju riječ o optanskoj imovini, odnosno da su predmetne nekretnine u suvlasništvu MČ od F na temelju sklopljenog sporazuma između SFRJ i Italije od 18. prosinca 1954. godine s tim danom prenesene u društveno vlasništvo. Slijedom navedenog pravilno utvrđuju javnopravna tijela da je pitanje naknade za predmetnu imovinu riješeno međunarodnim sporazumom, što tužitelj također ne osporava.
7. Slijedom izloženog nespornog činjeničnog stanja proizlazi da su nekretnine, koje su predmet ovog postupka, s danom 18. prosinca 1954. prestale biti suvlasništvo imenovanog talijanskog državljanina te su postale državno vlasništvo odnosno društveno vlasništvo bivše Jugoslavije, a što posljedično znači da je pravilno naloženo da se na istima ima upisati pravo vlasništva Republike Hrvatske, koja je pravni slijednik bivše SFRJ. U tom pogledu je isto u skladu s dugogodišnjom praksom ovog Suda, izraženoj primjerice u presudi poslovni broj: Usž-4528/20-2 od 12. ožujka 2021. i presudi poslovni broj: Usž-3212/22-2 od 10. siječnja 2024.
8. Pri tom su neosnovani prigovori tužitelja kojima osporava utvrđenje vlasništva Republike Hrvatske te su u tom pogledu već tuženik i prvostupanjski sud pravilno otklonili isti prigovor tužitelja, koji sada ponavlja u žalbi, i to jer je na predmetnim nekretninama upisano društveno vlasništvo, ali nije upisan nositelj prava korištenja. Naime, samo tužiteljevo pravo upravljana na koje upućuje u smislu odredbe članka 9. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 42/88. – pročišćeni test) ne predstavlja njegovo pravo društvenog vlasništva (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja) i koje bi stoga trebalo primjenom odredbi o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu propisanim ZV-om pretvoriti u njegovo pravo vlasništva. U tom pogledu nisu pravno odlučni prigovori tužitelja kojima upućuje na odredbu članka 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“, 12/65.) jer u konkretnom slučaju pravni prednik tužitelja nije ni bio uknjižen kao nositelj prava korištenja.
9. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari to sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
